Husein Đozo: Sjećanja – radi ibreta

Piše: Husein Đozo

Opet razmišljanja na Palama. Ovog puta nalzim se pred gomilom kamenja na vrhu Kalovitih Brda u neposrednoj blizini Pala, upravo na mjestu odakle se odvaja put za hotel “Panoramu“. Ova gomila predstavlja nekadašnju vikendicu dr. Mustafe Denišlića. Bila je to vjerovatno jedna od prvih vikendica muslimana u Bosni i Hercegovini. Izgorjela je u toku prošlog rata. Njen vlasnik dr. Mustafa Denišlić poginuo je zajedno sa skoro čitavom svojom porodicom od bombardovanja u svojoj potpuno porušenoj i uništenoj kući u Čemerlini ulici na mjestu gdje se sada nalazi zgrada “Higijene”.

Stojim sada pred ovom gomilom kamenja i oživljavam uspomene iz djetinjstva. Dobro se sjećam kada sam ovuda prolazio kao dječak sa kiridžijama, idući u Sarajevo u medresu i gledao ovu vikendicu. Bilo je to negdje oko 1928. godine. Dominirala je i isticala se na brežuljku u vanredno lijepom šumskom ambijentu, među borovima i u parku, koji je za estetsko shvaćanje jednog seoskog dječaka ličio na rajske perivoje.

Pomišljao sam tada i pitao se čija li je ova kuća i ko li uživa u ovoj ovako divnoj rajskoj ljepoti?

Sudbina je htjela, da kasnije osobno upoznam vlasnika ove, nazovimo je vile, jer se tako tada i nazivala. Bio mi je u Šerijatskoj sudačkoj školi profesor higijene. Saznao sam tada o njemu mnogo više. Kasnije sam o njemu ozbiljnije razmišljao i nadopunjavao svoja saznanja. Sve što mi je u toku života i mog javnog zanimanja problem našeg razvoja i postojanja, privlačio interes i pažnju i postajao aktuelniji, ličnost dr. Mustafe Denišlića sve je više okupirala moje razmišljanje.

Stojeći sada pred ovom gomilom kamenja, osjećam posebnu obavezu, ne samo kao učenik prema profesoru, nego i kao musliman prema javnom radniku, da nešto kažem i oživim uspomene na dr. Mustafu Denišlića i njegovu generaciju, koja je odigrala veoma značajnu ulogu u našem razvoju i buđenju. Bila je to pionirska uloga. Ne bi nikako valjalo ako se ta uloga ne bi priznala, registrovala i naučno obradila, tako da joj se tačno odredi historijsko mjesto u našem političkom, kulturnom i vjerskom razvoju.

Dr. Mustafa Denišlić pripadao je plejadi prvih muslimanskih intelektualaca-ljekara i pionira našeg buđenja i ulaska u savremeni evropski život. Završio je medicinske nauke u Beču. Bio je šef gradske poliklinike u Sarajevu.

Pionirski rad njegove generacije, prvih intelektualaca za vrijeme Austrije, koju su sačinjavali dr. Hamdija Karahmehmedović, dr. Safvet-beg Bašagić, dr. Abdulah Bukvica, dr. Vejsil Bičakčić, dr. Ahmed Rizvanbegović, ing. Uzejr Biser, Hasan Hodžić i dr. bio je vanredno značajan. Udaren je temelj novom životu. Bila je to u životu muslimana sudbonosna prekretnica. Izlazilo se iz perioda patrijarhalnog, zatvorenog života i ulazilo u novi evropski život. Otvorio se i počeo proces evropeizacije, koji nije bio nimalo lahak. Otpor novom životu bio je vrlo jak, jer ga je donosio tuđin – okupator.

Velika je šteta što nam ovi pioniri nisu ostavili svojih memoara iz kojih bismo najbolje mogli vidjeti ogromne poteškoće i otpore na koje su nailazili u svom pionirskom prosvjetiteljskom radu. Imao sam priliku da nešto više saznam iz usmenog kazivanja dr. Hamdije Karamehmedovića, dr. Abdulaha Bukvice i mg. Uzejra Bisera, s kojim sam imao čast kontaktirati i ahbabiti.

Iz ovog najstarijeg austrougarskog perioda najznačajnija je akcija i uspjeh pokret za vjersko-prosvjetnu autonomiju Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.

Poslije Prvog svjetskog rata nastala je nova situacija. Započeta bitka za ulazak u novi život, prilagođavanje tome životu i traženje svoga odgovarajućeg mjesta u njemu, nastavljena je nes-manjenom snagom. Na političkom polju muslimani se organiziraju u posebnoj političkoj organizaciji: Jugoslavenska muslimanska organizacija. Upravo je ovih dana izašla značajna knjiga o ovoj organizaciji od dr. Atifa Purivatre. Ne želimo ovdje govoriti o tome šta je u borbi muslimana za njihov opstanak značila ova organizacija. O tome će čitaoci naći najautentičnije podatke u spomenutoj knjizi, koju treba bezuvjetno pročitati.

Borba na kulturno-prosvjetnom polju bila je znatnog intenziteta. Trebalo je što prije prevladati opću zaostalost. Školovanje je shvaćeno kao nužna potreba. Dr. Bašagić je najglasnije uzvikivao: “Gradite škole, djeca vas mole. Djeca bez škola siročad gola…” Bašagić je to dobro znao i osjećao. Znao je da će posjedi agrarnom reformom otići. Muslimani će preko noći ostati siromašni. Njihova djeca bez škole biće, sigurno, siročad gola. Tako je i bilo. Djeca uglednih aga i begova, koja se nisu školovala, postali su prosjaci i pravi bijednici. Zivi svjedoci smo takvih slučajeva.

Moramo priznati da je na tom polju učinjeno dosta i da su postignuti dobri rezultati. O tome nam i sada govore impozantni domovi i internati prosvjetnih društava: Gajreta, Narodne uzdanice, Merhameta, Hurijeta, Vakufskog sirotišta.

Bili su to veoma savremeni domovi. Govorili su o jednoj dosta razvijenoj svijesti.

Detaljnije podadatke o tome čitaoci će naći u knjizi Salima Cerića “Muslimani srpskohrvatskog jezika”.

Uloga Novog Behara u razvijanju prosvjetno-kulturne svijesti kod muslimana je vrlo značajna. Tu ulogu je najbolje obradio i objektivno ocijenio dr. Muhsin Rizvić. Preporučili bismo čitateljima “Preporoda” da pročitaju knjigu “Novi Behar” od dr. Rizvića.

Spomenimo još Seriatsku gimnaziju u Sarajevu i Veliku medresu u Skoplju. Ovi prosvjetno-školski zavodi odigrali su na polju prosvjećivanja muslimana vanrednu veliku ulogu.

U svim spomenutim aktivnostima, organizacijama i ustanovama, ne samo da su bih aktivni navedeni pioniri nego se mogu ubrojiti u njihove osnivače i pokretače. To naročito važi za dr. Hamdiju Karahmehmedovića, dr. Safvet- bega Bašagića i dr. Abdulaha Bukvicu.

Moramo se odužiti tim ljudima. Dosada je ipak nešto u tom pogledu već učinjeno. Ako tu ubrojimo ono što je učimo dr. Atif Purivatra, dr. Mushin Rizvić, Alija Isaković i dr., onda se može reći da je, ne samo nešto nego dosta toga učinjeno.

Neka i ovo usputno sjećanje iz “Panorame”, inspinsano gomilom kamenja sa Kalovitih Brda, bude moj skromni doprinos u tom smislu.

Decembar 1974. godine

Preuzeto iz: Preporod – izbor tekstova: 30 godina: 1970 – 2000.

Priredio: Aziz Kadribegović

Izdavač: El Kalem 2000. 848 str. tvrdi uvez