Husein Đozo kao prevodilac i komentator Kur’ana

Piše: prof. dr. Jusuf Ramić

Kur’an je bio i ostao glavna preokupacija Husein-ef. Đoze. Njegova najvažnija djela su iz oblasti tefsira. Tefsir je predavao na Gazi Husrev- begovoj medresi i na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Na Fakultetu je nastala i njegova skripta iz tefsira. Njegov rad na tefsiru može se podijeliti u tri glavna perioda. Prvi period počinje 1962. g kada je počeo sa prevođenjem i tumačenjem Kur’ana. Taj period traje sve do 1966. g. U tom vremenskom periodu Đozo je na stranicama “Glasnika VIS-a” objavio seriju napisa iz oblasti tefsira pod naslovom “Tumačenje Kur’ana”. U drugom periodu nastale su tri sveske iz tefsira štampane pod naslovom “Prijevod Kur’ana s komentarom”. Dvije prve sveske su objavljene 1966.g a treća 1967. Sve su objavljene u izdanju Vrhovnog islamskog starješinstva u Sarajevu.

Treći period je period kada se Đozo ponovo vraća prevođenju i tumačenju Kur’ana. U ovom periodu (1974-1976.) on je uglavnom radio na prevođenju i komentarisanju sure Ali Imran. Na stranicama Glasnika VIS-­a on je pod naslovom “Prijevod Kur’ana s komentarom” ovu suru skoro priveo kraju. U ovom periodu svoga rada na tefsiru Đozo je u jednom slijedu (1962.-1966.) u “Glasniku VIS-a“ objavio dvadeset i dva nastavka iz tefsira pod naslovom “Tumačenje Kur’ana”. U tom vremenu on je protumačio prvu kur’ansku suru (Suretul-Fatiha) stigao do sedamdesetog ajeta druge kur’anske sure (Suretul-Bekare). Radeći na ovome tefsiru Đozo je umjesto orginalnog teksta Kur’ana na stranicama “Glasnika” donosio njegovu transliteraciju. Uzrok tome vjerovatno leži u činjenici što se ondašnja Islamska zajednica bavila mišlju da izvrši transliteraciju cijelog Kur’ana. U tom pravcu napravljeni su i neki iskoraci. Jasin-i-šerif je transliteriran kao i još neke kur’anske sure. U predgovoru Jasin-i-šerif a stoji:

“Odavno se kod nas osjeća velika potreba za štampanjem pojedinih kur’anskih sura latinskim slovima….Naš muslimanski svijet ne poznaje arapsko pismo. Stariji svijet koji je to u mektebima učio tokom vremena je zaboravio. Dakle, kod nas, relativno, ima vrlo malo ljudi koji poznaju arapsko pismo i njime se služe…

Eto, uglavnom iz tih razloga mi smo se odlučili da u “Glasniku” objavimo Jasin-i-šerif latinskim slovima, da ovo posluži kao podstrek daljem radu na transkripciji cijelog Kur’ana.”[1]

U slijedećem džepnom izdanju Jasin-i-šerifa se kaže:

“Za one koji nisu savladali arapsko pismo donijeli smo transkripciju arapskog teksta izraženu našim glasovnim znakovima (slovima), a u granicama glasovnih mogućnosti….

Naglašavamo da je transkripcija, tj. pisanje arapskog teksta latinicom, ovako kako smo učinili, samo olakšanje čitaocu koji ne zna arapsko pismo i podsticaj istom da što prije nauči i arapski tekst učiti, jer je to pravilnije učenje.”[2]

Kur’an je objavljen i zapisan na arapskom jeziku. Božiji poslanik Muhammed (a.s.) imao je oko četrdeset popisivača vahja. U vremenu Ebu Bekra izvršena je kodifikacija Kur’ana, a u vremenu halife Osmana Kur’an je umnožen i razaslat u glavne centre tadašnje islamske države. Ashabi, drugovi Božijeg poslanika, odobrili su postupak Ebu Bekra i Osmana. Niko se od njih nije suprostavio Osmanovoj ortografiji. Među ashabima je bilo i nearapa koji nikada nisu razmišljali da Kur’an pišu nearapskim slovima, kako bi Perzijancima i drugima omogućili da lakše čitaju Božiju Knjigu. Pokušaj transliteracije Kur’ana pod izgovorom da to olakšava čitanje (učenje) Kur’ana je zabluda, hereza i grijeh[3]. Na one koji zagovaraju transliteraciju i disrtribuciju transliteriranog Kur’ana odnose se Riječi Uzvišenog Allaha; “A teško onima koji svojim rukama pišu Knjigu, a zatim govore: Evo, ovo je od Allaha -‘da bi za to korist neznatnu izvukli, i teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu i teško njima što na taj način zarađuju!”(Al- Bekare,79).

Đozin komentar često je nailazio na kritiku. On je bio primoran da daje i naknadna objašnjenja. U jednom od brojeva “Glasnika”u njegovom komentaru našla se i rečenica: “Oni su razapeli Isusa” – (misli se na Jevreje). Kako su se povodom toga pojavili mnogi komentari, glavni i odgovorni urednik “Glasnika” Muhamed Hazim Tulić obratio se Đozi s molbom za objašnjenje. Đozo se ljubazno odazvao molbi i izjavio sljedeće:

“Pišući o stavu Jevreja prema islamu, dotakao sam se usput i njihova stava prema drugim religijama. Tvrdokorno čuvajući svoj privilegovani položaj, oni su odbijali svaki kompromis sa svakim. Tako je došlo i do njihovog neprijateljskog stava prema Isa a.s. Historija je stavila njima na dušu razapinjanje Isaovo, što se sve do danas smatralo kao historijska činjenica. Govoreći u spomenutom članku općenito o stavu Jevreja prema drugim religijama, ja sam spomenuo da su ga oni razapeli, misleći na onu optužbu koja se njima pripisuje. Time nisam ni pomislio da negiram svakom poznato, pa valjda i meni, kur’ansko: “A nisu ga ni ubili ni raspeli” (An-Nisa,157). To je za svakog muslimana “credo” kojega se i drži. Upuštati se u raspravu kako je Allah spasio Isa a.s. nije zadatak ovoga odgovora.”[4]

Urednik se poslije ovoga obratio s pitanjem o tumačenju hadisa ”El-halku ijalullahi.” Tada se Husein-ef. Dozo nasmijao i odgovorio:

“Sumnjam da bi ikome to trebalo tumačiti, ali već kad hoćete mogu vam reći ovo. Ja mislim da je izraz ijalun (porodica) namjerno upotrebljen da bi se istakla bliskost između Allaha i njegovogih stvorenja. Na temelju toga izvoditi da se tu govori o Božijoj porodici je ne samo neumjesno nego i zlonamjerno.”

U prvoj svesci Đozo je ovo ispravio. Tumačeći ajet: “O sinovi Israila! Sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i izvršite svoju obavezu prema Meni, pa ću i Ja svoju prema vama. Samo od mene strahujte “(Al- Bekare,40) ,on kaže:

“Njihov pretjerani fanatizam (samosvjesnost) koji graniči s najgrubljom vrstom egoizma, njihova samodopadljivost, koja se pretvorila u netrpeljivost, predstavljali su osnovni elemenat u stavu Jevreja prema Isa pejgamberu (Isusu) i njegovu “ razapeću”, za što ih optužuje Sveto pismo.

Husein-ef. Đozo stoji na stanovištu da je namaz pogrešno nazivati molitvom. Namaz je najvidljiviji izraz javnog očitovanja, odanosti i zahvalnosti prema Bogu, kao i samokontrola i polaganje računa za svoja djela. U njemu se ne moli, niti je njegova svrha molba. Islam propisuje drugi način molbe.”[5] Međutim, u daljnjem radu na prijevodu i komentaru Kur’ana Đozo zaboravlja ovo što je na samom početku rekao. Namaz je odvajkada bio najnormalniji i najprirodniji izraz bosansog muslimana, Bošnjaka. Korkutovo: “Obavljajte molitvu” Enes Karić zamjenjuje sa “Klanjajte namaz”. Namaz kao termin ušao je i u našu narodnu pjesmu, našu kulturnu baštinu.[6]

U ovom periodu nastale su tri sveske njegova tefsira, objavljene pod naslovom “Prijevod Kur’ana s komentarom.” Istina, one nisu potpisane, ali to nas ne sprječava da zaključimo da je njihov autor Husein-ef. Đozo. Naime, on je četiri godine prije pojave prve sveske u “Glasniku VIS-a” počeo pod svojim imenom da prevodi i tumači Kur’an, a onda je sedam godina nakon pojave treće sveske nastavio u “Glasniku” sa prevođenjem i tumačenjem Kur’ana. Na taj način on je razriješio dilemu oko toga ko je autor ovih sveski. Ovo mišljenje dijele i drugi. Hilmo Neimarlija u “Zborniku radova” Islamskog teološkog fakulteta kaže:

“Premda nijedna sveska nije nosila ime (na?) prevodioca i autora komentara, tekst komentara svakog upućenijeg čitaoca neizbježno navodi na zaključak da mu je autor Husein Đozo. Kada je osam godina kasnije naš najistaknutiji islamski pisac poslijeratnog razdoblja počeo objavljivati (pod svojim imenom) prijevod i komentar četvrtog džuza Kur’ana na stranicama “Glasnika VIS-a,” taj zaključak je potvrđen i objavljeni prijevod i komentar se logično može smatrati nastavkom realizacije prvobitnog projekta Vrhovnog islamskog starješinstva.”[7]

Čitajući ono što je Đozo napisao u “Glasniku VIS-a” prije i poslije ovih sveski i upoređujući to sa onim što je napisano u sveskama, dolazimo do nepobitnih činjenica da je Đozo autor i jednog i drugog teksta. Uostalom, Đozo je to i naglasio u intervju u jednom egipatskom listu kada je rekao da sada radi na prijevodu Kur’ana s komentarom i da je već objavio tri sveske tefsira.[8] Drugom prilikom u jednom tekstu u “Glasniku VIS-a“ Đozo kaže:

“Ovo je prvi objavljeni ajet koji govori o zabrani kamata. Objavljen je mnogo prije ajeta iz sure Al-Bekare u kojima se isto tako govori o kamati. Prilikom tumačenja ajeta iz sure Al-Bekare (275. ajet, treći džuz, str. 199-204) opširnije smo govorili o ovom pitanju. Kod tumačenja predmetnog ajeta ne bismo htijeli ponavljati ono što smo već rekli tamo.”[9]

Projekt o kome se govori u Uvodnom dijelu prve sveske nije dovršen. Objavljene su samo tri sveske i to:

1.             Prijevod Kur’ana s komentarom. Prvi džuz, Sarajevo 1966.g., Štamparsko preduzeće “22 oktobar” – Travnik.

2.             Prijevod Kur’ana s komentarom. Drugi džuz, Sarajevo 1966.g.,Štamparsko preduzeće “22 oktobar “ – Travnik.

3.             Prijevod Kur’ana s komentarom. Treći džuz, Sarajevo 1967.g., Štamparsko preduzeće “ 22 oktobar “ – Travnik.

Četvrta sveska, odnosno četvrti džuz ovoga prijevoda i komentara je ostao na stranicama “Glasnika VIS-a” (1974.-1976.)

U objavljenim sveskama izostavljen je arapski tekst Kur’ana. Autor je smatrao da ne postoje nikakvi opravdani razlozi koji bi zahtijevali donošenje i toga teksta, utoliko prije što je prijevod svakog ajeta označen rednim brojem, pa je sasvim moguće upoređivanje prijevoda sa arapskim tekstom u Mushafu, koji posjeduje gotovo svaka naša kuća. Tekst prijevoda označen je krupnim slovima. Riječi u zagradi ne pripadaju prijevodu kur’anskog teksta, nego su ubačene radi potpunijeg razumijevanja prijevoda i štampane su kurzivom. U komentaru koji dolazi neposredno iza prijevoda Husein-ef. Đozo je pokušao otkriti osnovnu misao ajeta ili niza međusobno povezanih ajeta i objasniti i ukazati na njenu vrijednost s gledišta savremene nauke. Zadatak komentara je, kaže dalje Husein-ef. Đozo, da ukaže na temeljna učenja Kur’ana i da islamskim koncepcijama da noviju i savremeniju interpretaciju, u kojoj će svaki naš čovjek koji želi da živi kao pravi musliman moći naći potrebna i odgovarajuća rješenja za probleme s kojima se susreće u svakidašnjem životu.Napominjemo također da je čist prihod ovih sveski bio namijenjen za dogradnju Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu. Međutim, i pored toga, ovaj prijevod Kur’ana s komentarom nije naišao na veliki prijem kod naše čitalačke publike. Prema Izvještaju o radu VIS-a potkraj 1969.g. na zalihi se nalazilo oko 81.000 neprodatih džuzova. Prodaja toga – kako stoji u Izvještaju – zadnjih godina je veoma usporena pa su i sredstva koja su uložena na taj način zaleđena. To je izgleda bilo presudno da je Vrhovno islamsko starješinstvo u Sarajevu odustalo od ovog projekta.

Ali Imran (Imranova porodica) treća je kur’anska sura. Nalazi se u trećem i četvrtom džuzu Kur’ana. Objavljena je u Medini. Ima 200 ajeta. Husein-ef. Đozo je preveo i protumačio 180 ajeta ove sure. Izuzev jednog dijela koji se nalazi u tećoj svesci, svi ostali ajeti su prevedeni i protumačeni na stranicama “Glasnika VIS-a”. Tri nastavka u 1974. četiri u 1975.g. i dva u 1976.godini. Ovdje je Husein-ef. stao sa prevođenjem i komentarisanjem Kur’ana. Zašto? Nama nije poznato. U ovom trećem periodu svoga rada na tefsira Husein-ef. Đozo je uz prijevod kur’anskih ajeta i komentar donio i arapski tekst Kur’ana.

Prevodeći kur’anske ajete Husein-ef. Đozo napominje da je nastojao ostvariti princip autentičnosti kako bi tekst prijevoda bio što jasniji i razumljiviji i kako bi na najadekvatniji način prenio pravi smisao ajeta. Husein-ef. Đozo je u tome bio vrlo uspješan, osim na nekim mjestima na koja ne možemo a da ne ukažemo. Tako je on npr. dio dvadesetog ajeta iz sure Alu Imran “E eslemtum”preveo upitno “Primate li islam?” a trebalo je zapovijedno, jer ova rečenica ne služi za pitanje, nego za izražavanje zapovijedi: “Primite islam! Pa, ako prime islam, onda su na pravom putu. A ako okrenu leđa, tvoja je dužnost samo da dostaviš. Allah vidi svoja stvorenja.”

U Kur’anu ima dosta ajeta u kojima ove rečenice ne služe za pitanje, nego za izražavanje zapovijedi. Iz tog mnoštva izdvajamo samo neke primjere:

“Zašto se ne borite na Allahovom putu?”(An-Nisa,75), odnosno: “Borite se na Allahovom putu!”

“Pa,hoćete li se okaniti?”(Al-Maida,91), odnosno “Okanite se!” Zbog toga je Omer (r.a.) poslije objave ovog ajeta rekao: “Intehejna, intehejna” (Okanili smo se, okanili smo se).

Na nekim mjestima Husein-ef. Đozo napravio i neke promašaje u prevođenju odrđenih ajeta npr. dio ajeta u kome stoji: “Kale etestebdilune-l- lezi huve edna bi-l-lezi huve hajrun” (Al-Bekare, 61) koji u njegovom prijevodu glasi: ”Zar želite zamijeniti lošije za ono što je bolje?”[10]Istina, on je ovo ispravio u prvoj svesci i taj ispravljeni prijevod glasi “Zar želite zamijeniti bolje za ono što je lošije?”. Radi se o sinovima Israilovim koji su tražili od Musaa (a.s.) da u njihovo ime zamoli Gospodara svoga da im umjesto hrane koju su im dali podari nešto od onoga što iz zemlje rađa. Tada je Musa (a.s.) rekao: “Zar želite zamijeniti bolje za ono što je lošije?” Đozin tefsir treba posmatrati ne samo u svijetlu arapske klasične stilistike i lingviste, nego i u svijetlu tradicije. Povodi objave su vrlo značajni za razumijevanje Kur’ana. Međutim, oni su u njegovom tefsiru marginalizirani. On je preferirao razum u tumačenju Kur’ana i o njemu se može govoriti kao nosiocu racionalnog tumačenja Kur’ana kod nas.

U tumačenju ajeta: “i kad smo od vas zavjet uzeli brdo iznad vas podigli..:” (Al-Bekare,63) Husein-ef. Đozo se razišao sa mnogim mufesirima koji kažu da se ovdje radi o čudu, pravom dizanju planine Tur, koja je, kada je dignuta od zemlje, ostala da lebdi u zraku iznad glava sinova Israilovih. Ne vidim osnove, kaže Đozo, za ovakvo tumačenje i shvaćanje ovoga ajeta. Samo jezičko značenje riječi “Ve refa’na”(podigli smo) ne ide ovome u prilog. Prije bi se reklo da se ovdje radi o prirodnom položaju planine Tur, koja ne predstavlja, uzdignuta iznad obične površine zemlje, ništa manje čudo, nego kad bi bila rastavljena od zemlje. I Džemaludin Caušević kod tumačenja ovog ajeta ne prihvata priču koja kaže da su sinovi Israilovi obitavali pod brdom Tur koje je visilo u zraku. Za ovu priču on kaže da je prava bajka i da nema nikakva oslonca u Kur’anu.[11]

Rad Husein-ef. Đoze na polju tefsira (tumačenje Kur’ana) može se svrstati u radove velikih islamskih reformatora Džamaludina Afganijai Muhameda Abduhua. Husein Đozo je bio okrenut školi Muhameda Abduhua i on je, kao i Abduhu, nastojao da opravda načelo da religija puna bajki (hurafat) i prosvijećeni um (al-akl al-mustenir) u jednom mozgu ne mogu biti jedno pored drugog (la jedžtemi ani fi dimagin vahidin). U Kur’anu, prema tome, zaključuju i jedan i drugi nema bajki pri njegovom ispravnom tumačenju, niti on može proturječiti prosvijećenom umu.

Na kraju svega ovoga recimo daje Husei Đozo bio uključen u dva projekta VIS-a, a oba su bila vezana za Kur’an. Prvi projekt je “Prijevod Kur’ana s komentarom”.To je bio zamašan projekt koji je predviđao da VIS štampa prijevod Kur’ana s komentarom u trideset knjiga, za svaki džuz Kur’ana posebna knjiga. Projekat je samo dijelom realiziran. U 1966. izašla je prva i druga knjiga, a naredne godine treća, i na tome se stalo u formi koju je projekt predviđao. Drugi projekt jeste projekt transliteracije Kur’ana. Allahovom voljom (“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”) ovaj projekt je doživio neuspjeh, mada su u tom pravcu napravljeni i neki iskoraci.

[1]      Sulejman Kemura i Ibrahim Imširović, Jasin-i-šerif,Glasnik VIS-a VII (XIX)/ 1956.br.7-9, str. 207.

[2]   Nijaz Šukrić, Uvod u Jasin-i-šerif,str. 12-13, Sarajevo 1979.

‘ Prvi međunarodni simpozij o transliteraciji Kur’ana,Pariz, juni 1988.

[4]     Husein Dozo, Tumačenje Kur’ana,Glasnik VIS-a,XXVII / 1964.12,579.Jedno objašnjenje, Glasnik VIS-a, XXVIII / 1965.1-2,4

[5]   Husein Dozo, Tumačenje Kur’ana,Glasnik VIS-a, XIII / 1962.10-12,317

[6]   Košta. Herman, Narodne pjesme muslimana u BiH,1/92

[7]   H. Neimarlija, Prijevod Kur’ana s komentarom,Zbornik radova, 1/230

[8]   M.H. Sbu Hatab, Likaun mea Husein Dozo,Minberu-l-islam, XXIX / 1971. 6,198

[9]   “Glasnik VIS-a,” XXXVIII / 1975. 9-10, 406.

[10]    Husein Dozo, Tumačenje Kur’ana,Glasnik VIS-a, XXVIII / 1965.9-10,301. Pogledaj također: “Prijevod Kur’ana s komentarom”,1/41

[11]Džemaluflin Čaušević, Kur’an Časni -prijevod i tumač,Sarajevo, 1937., 18 (fusnota 47).

Preuzeto iz: “Život i djelo Husein ef. Đoze: zbornik radova sa naučnog simpozija” Sarajevo, 7. juna 1997 godine

Izdavač: Fakultet islamskih nauka

Akos.ba