Husaga Čišić – znameniti intelektualac iz Mostara
Mostarski intelektualci još od kraja osmanske vlasti jasno su se deklarisali kao borci za probosansku stvar. Dolaskom austrougarske vlasti i pojavljivanjem prvih problema za Bošnjake, koji su se našli između uticaja koji su dolazili od strane Beča i Carigrada polako se javljala potreba kod bosanskohercegovačkih muslimana za posebnošću u odnosu na ostale konfesije.
Mostarska intelektualna elita
Husaga Čišić spada u grupu bošnjačkih intelektualaca kojima se nije pretjerano posvećivala pažnja u našoj historiji. Možda i zbog toga jer je u velikoj mjeri djelovao opoziciono prema režimima, prvo Austro-Ugarskom, pa onda prema režimu Jugoslavije. Husaga Čišić je rođen 15. decembra 1878. godine u Mostaru. U periodu autrougarske vlasti prišao je Pokretu za vjersko prosvjetnu autonomiju koji je pokrenuo Ali-efendija Džabić. Nakon toga je s nekolicinom prijatelja pokrenuo list „Musavat“ gdje je u svojim člancima oštro kritizirao austrougarsku vlast. Zbog svojih stavova i članaka koje je objavljivao često je bio hapšen, pritvoren i tri puta interniran i to na Bivolje brdo kod Čapljine, u Bihać, i u Arad.
U toku svog radnog vijeka bio je predsjedavajući Gradskog vijeća Mostara, predsjednik opštine Mostar, predsjednik Vakufsko-mearifskog sabora muslimana u Sarajevu, senator u Kraljevini Jugoslaviji, te član Trećeg zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOBIH-a.
Odlučnost Čišića
Na Husagu su vršeni pritisci u cilju njegovog priklanjanja srpskoj ili hrvatskoj nacionalnoj ideji, što je bila učestala praksa prema istaknutim bošnjačkim intelektualcima. Međutim, Husaga se nije dao pokolebati, te je tokom čitavom političkog angažmana ostao vjeran autonomnoj ideji i posebnosti Bošnjaka.
Osim lobiranja od strane srpskih i hrvatskih lobista, na Husagu su djelovali čak i neki Bošnjaci sa ciljem promjene njegovih ideja, ali ipak ostao je veoma čvrst u svojoj odluci po čemu će ostati upisan u našoj historiji. Trudio se i radio u cilju jačanja osjećaja posebnosti kod Bošnjaka, a najvišem putem pisane riječi. Za njega možemo zaključiti da je shvatio veoma rano pogubnost srpskog nacionalizma, za koji je isticao da je opasna prijatnja po Bosnu i Hercegovinu, a njegove slutnje su shvakako bile opravdane.
Za Akos.ba piše: Admir Lisica
