Gaza nije potonula u more
Snajperi su se sami ukopali na brdu i počeli da ciljati nenaoružane dječake jednog po jednog. Scena je ličila na lovište sa automatskim puškama, završavajući sa plijenom koji pada na zemlju sa metkom u glavi. Stotine su ranjene za samo nekoliko sati, a oko 20 ih je izgubilo život. Nijedna od žrtava nije bila naoružana, niti su predstavljali bilo kakvu opasnost za teško naoružane vojnike ili sigurnost granice između Palestine i Izraela.
Masakr je očigledno bio planiran, unaprijed zamišljen od strane izraelskog rukovodstva, čiji je cilj bio da razbije velike, mirne i miroljubive skupove, koje su palestinske izbjeglice odlučile da organizuju od 30. marta pa nadalje kako bi zatražili svoja legitimna prava.
Cijeli svijet je bio svedok onoga što se dogodilo prošlog petka kada su desetine hiljada palestinskih izbjeglica u pojasu Gaze tražile svoja prava i vlasništvo nad svojim kućama i zemljištem u dijelovima Palestine koji su okupirani od Izraela od 1948. godine. U Gazi većina stanovništva su izbjeglice, njih preko 2 miliona žive u prenaseljenim i izolovanim područjima. UN je objavio da će do 2020. godine Gaza postati nemoguća za život zbog nedostatka resursa i pristupa pitkoj vodi te osnovnim potrepštinama.
Nema potrebe da svijet kreira složena rješenja za opkoljena područja gdje većinu stanovništva čine izbjeglice. Praktična opcija je lahko dostupna: omogućiti im da se vrate svojim domovima, zemljištima i imanjima, sa kojih su ih izraelske snage etnički očistile tokom jedne od najsurovih vojnih operacija kojima je svjedočio dvadeseti vijek. Izraelske vlasti odbijaju da se pridržavaju rezolucija UN-a, uključujući i Rezoluciju 194. iz 1948. godine, a manje ili više ignorišu međunarodne zakone i konvencije, kao i ljudska prava i pravedan pristup.
Palestinci koji žive u pojasu Gaze odbijaju da se odreknu svojih prava i izgleda se da to vjerovatno neće ni desiti pod bilo kakvim okolnostima. Ova izdržljivost Palestinaca podstiče izraelske lidere da žele masovno uništenje naroda u Gaze, a čiji broj raste pred njihovim očima i koji stalno insistiraju na svojim pravima i vode pobune protiv okupacije. Ta želja Izraela je objelodanjena od strane bivšeg premijera Yitzhaka Rabina, koji je rekao da bi želio da se jednog jutra probudi i vidi kako je Gaza potonula u more. Premijera Rabin je ubio jedan izraelski fanatik, a Gaza je ostala nepopustljiva iz godine u godinu.
– Veliki marš povratka je nastavak otpora okupaciji –
Želja premijer Rabina nikada nije ispunjena, ali izraelsko rukovodstvo radi malo pomala kako bi Gazi smrklo te vrši svakodnevne redukcije električne energije većim dijelom dana, sprječava opskrbu medicinskim sredstvima te onemogućava pacijente da putuju u inostranstvo na liječenje. Gaza je „preplavljena“ ekonomskim i socijalniim problema izazvanim izraelskom opsadom. Na taj način postaje jasno da će UN-ovo predviđanje za Gazu postati realno ako već nije postalo realnost.
Ipak, na iznenađenje mnogih, palestinski narod još nije podigao bijelu zastavu, niti se odrekao svojih prava. Umjesto toga, oni su poslali jasnu poruku prkosa i odlučnosti prema izraelskim okupacionim vlastima i ostatku svijeta organizirajući „Veliki marš povratka“ 30. marta 2018.
Svaki pojedinac koji učestvuje u Maršu ima svoju priču. Mohammed Ayyash, na primjer, je dječak iz porodice koja je porijeklom iz Jaffe. Učestvovao je u Maršu koristeći svoj vlastiti izum zaštite od suzavaca koji su Izraelci ispalili na okupljene iz bespilotnih letjelica. Prkosnosio je sjedeći mirno uprkos dimu suzavaca koji se oko njega nadvio. Maska na njegovom licu je sadržala malo zelenog luka. Bio je inspirisan iskustvom svog oca koji je, za vrijeme Prve intifade bio njegovih godina, koristio luk da bi smanjio štetne efekte suzavca.
Tako Palestinci pribegavaju jednostavnim rješenjima napravljenim od zemlje u kojoj se drže kako ne bi poklekli pred izraelskoj moći, koja koristi najsavremenije tehnologije i opremu u svijetu da ojača okupaciju, agresiju i zastrašivanje. Generacije Palestinaca su naslijeđivale iskustva u borbi protiv okupacije, bez obzira na ogromne žrtve koje su dali za slobodu i otpor okupatorima sve do “Velikog marša povratka”.
Da bilo koji od ministara vlade Netanjahua vidi sliku “dječaka sa lukom” na granici sa Gazom, morao bi priznati da historija još nije završena u Palestini i da će se suočiti sa većim problemima sa ovom novom generacijom Palestinaca koja prkosi trenutnoj hegemoniji Izraela. Ti arogantni ministri se mogu sjetiti Rabinove želje da se probudi i vidi kako je Gaza potonula u more. Gaza nije potonula niti će. Oni samo mogu sanjati.
Autor: Hossam Shaker
Izvor: https://www.middleeastmonitor.com
Prevod sa engleskom i obrada: Akos.ba
