Fitna (iskušenje) bogatstva i siromaštva

Iskušenja imaju za cilj da vjernika ojačaju i bivaju odrazom dobra koje im Allah, dž.š., želi.

U jednoj dovi se, između ostalog, kaže: „Utičem se Tebi od zla fitne griješenja i fitne siromaštva.“

Ovdje su riječ fitna (smutnja) i riječ šer (zlo) spomenute skupa. Razlog tome je što riječ fitna u ovom kontekstu ima značenje kušnje i ispita.

Uzvišeni Allah je rekao: „MI činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa izdržite! A Gospodar tvoj vidi sve.“ (Kur’an, Furkan, 20)

Na drugom mjestu za Musaa, a.s., kaže: „… pa smo te Mi brige oslobodili i iz raznih nevolja te spasili.“ (Kur’an, Taha, 40)

A za Davuda i Sulejmana a.s., Allah, dž.š., kaže: „I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pojaka se.“ (Kur’an, Sad, 24)

„Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i njegovo bolesno tijelo na prijestolju zadražli, ali je poslje ozdravio.“ (Kur’an, Sad, 34)

Njih je Allah, dž.š., stavio na kušnju nevoljama kako bi ih očistio. Dok su nevolje koje zadese nevjernike za njih zlo. U vezi s tim Uzvišeni Gospodar kaže: „Još davno prije njih Mi smo faraonov narod u iskušenje (fitnu) stavili, kad im je došao plemeniti poslanik…“ (Kur’an, Duhan, 17)

„Mi smo narod tvoj poslje tvog odlaska u iskušenje (fitnu) doveli….“ (Kur’an, Taha, 85)

Spomenuti ajeti su dokaz da kušnja može biti uzrokom dobra ili zla. Kome god Allah, dž.š., želi dobro za njega je bogatstvo fitna. To bogatstvo biva ispitom za njega putem kojeg se čiste njegove mahane, srce i na vidjelo izlazi njegova skromnost prema dunjaluku. S druge strane, ukoliko Allah, dž.š., nekome ne želi dobro, on ga može iskušati bogatstvom koje za njega biva fitna u smislu smutnje, a u Kur’anu se navodi primjer toga:

„Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim’ – govorio je on.“ (Kur’an, Kasas, 78)

„I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili, a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili.“ (Kur’an, En’am, 44).

U prethodnim slučajevima, bogatstvo je smutnja, kušnja kojom se odvaja dobro od zla. Allahov Poslanik, a.s., u dovi je tražio od Allaha, dž.š., da ga zaštiti fitne bogatstva tj. da bogatstvo bude zlo za njega.

Isto je i kada je u pitanju siromaštvo, jer oboje može biti iskušenje koje u sebi krije dobro i loše. Allahov Poslanik, a.s., se nije uticao od toga dvoga već od njihova zla.

Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić, magistar religijske edukacije