Fikret Hodžić za Akos.ba: Snaga je u nama, ne treba je tražiti u drugima

U vremenu stagnacije i u vremenu negacije istinskih vrijednosti, u vremenu kada smo prezasićeni negativinim pričama, značajno je govoriti o onima koji su svojim likom i svojim djelom svijetla tačka našeg društva. Fikret Hodžić, poznati bosanskohercegovački voditelj i autor knjige „I ja sam iz Srebenice“ je jedan od onih čije stope mogu poslužiti kao putokaz mnogima.

Razgovarala: Rabija Arifović/Akos.ba

U svojoj knjizi je napisao: „Moj uspjeh je moja osveta“, i zaista, njegova djela, njegovi poduhvati, svjedoče njegovom konstantnom nepretku i uspjehu. Fikret je rođen u Srebrenici 1985. godine, ali zbog nemilih ratnih dešavanja odlazi u Sarajevo, gdje je završio osnovnu i srednju školu, te Fakultet političkih nauka. Od 2007. godine je dijelom ekipe Hayat televizije, te je njegovo ime danas odveć poznato široj javnosti. Pored novinarskog posla, Fikret je odlučio da „oživi“ zemljište u Srebrenici, i tako da doprinos afirmaciji ovog ratom utišanog grada. Njegova „Srebrena malina“ je pronašla  mjesto na tržištu, a sa Fikretom smo upravo razgovarali o ovom proizvodu i o njegovom poslu u Srebrenici. Shvatajući vrijednost korijena i rodne grude, Fikret isključivo iz ljubavi, ne štedi vremena ni truda kako bi posao u rodnoj Srebrenici krenuo uzlaznom putanjom. Najveća podrška su mu dakako supruga i kćerka, koje su, kako Fikret kaže, njegova oaza mira.

Akos.ba: Fikrete, pored novinarskog posla koji obavljate, posljednjih godina ste se okrenuli ka prirodi. Možete li nam reći kada je javila ideja da u rodnoj Srebrenici počnete sa uzgojem malina?

Fikret Hodžić: Odlučio sam se vratiti u Srebrenicu na neki način i nije mi trebao dodatni motiv osim onog kojeg godinama nosim u sebi, a to je da moramo sačuvati svoje korijene, znati ko smo, odakle smo jer na neki način naše porijeklo, odgoj, određuje našu ličnost u velikoj mjeri. Za mene je to važno. Boraveći u rodnom mjestu, pronašao sam način koji će doprinijeti mojoj emotivnoj satisfakciji, ali i razvoju lokalne zajednice. Malina itekako uspijeva na srebreničkim poljima i bio sam siguran da radim ispravnu stvar. Vrijeme je pokazalo da je tako.

Akos.ba: Na koji način ste rasporedili svoje obaveze, s obzirom da ste na relaciji Sarajevo – Srebrenica?

Fikret Hodžić: Upravo tako, živim na relaciji Sarajevo-Srebrenica svakodnevno, mnogo vremena provodim na točkovima nastojeći da ni jedna od te dvije strane ne osjeća nikakve negativne posljedice zbog mog odsustva. Posao je najviše vezan za Srebrenicu, posebno u ljetnim mjesecima, a jesen i zima su uglavnom rezervisani za Sarajevo, kada mnogo više vremena provodim s porodicom i prijateljima koji tu žive. Shvatio sam da se sve može postići ako postoji dovoljno jaka želja, a vrlo sam fokusiran na poslove ili obaveze koje u trenutku obavljam, tako da funkcionišem u punoj koncentraciji 24/7.

Akos.ba: Smatrate li da poljoprivreda kao djelatnost ponovo pronalazi svoje mjesto u bosanskohercegovačkom društvu?

Fikret Hodžić: Volio bih da je to još i više jer naša je zemlja prebogata plodnim tlom. To je sigurno uspješnije nego prije 15 ili 20 godina, ali dok se vozim cestama širom Bosne i Hercegovine ne mogu da ne primijetim da još mnogo neobrađenih polja čeka na nečiju odluku, djelatnost, čeka na bolje sutra. Siguran sam ipak da će se trend popravljati u budućnosti.

Akos.ba: Šta za Vas predstavlja priroda i bavljenje aktivnostima u prirodi?

Fikret Hodžić: U prirodi sam proveo najranije godine svog djetinjstva, a potom ponovo jednu lijepu mladost, tako da i ove aktivnosti nisu samo posao već istinska želja za onakvim životom o kakvom su mi pričali, kakav sam gledao na slikama, a sad imam priliku da ga živim. Ja sam hedonista, priznajem, i činim sve da život kreiram prema vlastitim htijenjima i standardima, uvijek vjerujući da su i oni koji me okružuju također sretni. Ne bih provodio toliko vremena u prirodi da me to, između ostalog, ne čini najsretnijim čovjekom na planeti.

Akos.ba: Dali ste veliki doprinos afirmaciji Srebrenice. Očekujete li pozitivne promjene u Srebrenici i u predstojećem periodu?

Fikret Hodžić: Srebrenica je priča sa mnogo rana, Srebrenica boli, ona je uvijek otvorena rana i ne zarasta lahko. Ali godine će sigurno donijeti potrebu za pomirenjem, djeca rastu, traže za sebe bolje i više, a mi im to trebamo omogućiti. Zato treba intenzivno raditi na jačanju te sredine, za nove generacije koje trebaju, i uzajamno – mi trebamo snagu mladosti. Samo u dobro uređenoj sredini je to moguće. Zato želim da Srebrenica ide brzim koracima naprijed, i desiće se to.

Akos.ba: Na Vašim profilima na društvenim mrežama nerijetko možemo vidjeti porodične fotografije. Kako porovodite vrijeme s Vašom kćerkom? Slažete li se sa mudrošću koja kaže da je porodica utočište?

Fikret Hodžić:  Porodica je utočište, porodica je pokretač, istovremeno i oaza mira. Vrijeme provedeno sa porodicom je najkvalitetnije u cijelom našem bivstvovanju. U porodicu dajem cijelog sebe, bez rezerve. Oni su početak i kraj, a vjerujem da o ljubavi prema kćerki ne trebam govoriti mnogo. Ona je najljepše što se u bračnoj zajednici može dogoditi, kruna svega što kreiramo zajedno. Nisam bio siguran da li je ispravno plasirati private fotografije putem društvenih mreža i dugo sam taj dio života čuvao samo za sebe, ali onda dođe trenutak kada se razotkrijem potpuno i podijelim radost života sa svima kojima je stalo do moga uspjeha. Ili neuspjeha, pa neka i oni vide u čemu je moja snaga.

Akos.ba: Plodovi iz Srebrenice su pronašli svoje mjesto na tržištu. Kakvi su planovi za budućnost?

Fikret Hodžić: Svi poslovni planovi uglavnom idu prema očekivanjima, tako da se potreba za dodatnim razvojem ovog posla nameće. Nastavljamo sa istim plodovima, Srebrena malina će se još dugo moći naći na našem tržištu, nadam se.

Akos.ba: Imate li poruku za čitaoce portala Akos.ba?

Fikret Hodžić: Snaga je u nama, ne treba je tražiti u drugima. I greške također. I ljubav. Sve treba prihvatiti kao vlastiti usud i nositi se s tim, bez odustajanja. Nemamo pravo na to, zbog nas samih i onih koji u nas vjeruju.

Akos.ba