Fikh muslimanskih manjina: Značenje pojma manjine

Uvod

 Allah je stvorio ljude da Ga spoznaju kroz posmatranje samih sebe i kroz posmatranje ogromnog kosmosa na čijoj zemlji i pod čijim nebom žive. Zapravo, Allah je stvorio ovaj svijet, i primitivni i viši, da bi Ga ljudi spoznali kroz Njegova lijepa imena i uzvišena svojstva, kako na to upućuje Uzvišeni Allah u Svojoj poslednjoj Svetoj Knjizi kada kaže:

“Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvaća!” (Et-Talak, 12)

Spoznajom svoga Gospodara ljudi kroz ibadet i obaveznu poslušnost iskazuju zahvalnost koja pripada Allahu jer je On njihov Stvoritelj i jer ih obasipa nebrojenim blagodatima.

Kako bi ljudi spoznali Svemogućeg Stvoritelja on im je slao Svoje Poslanike da obraduju i opomenu, da upute svijet u vjerovanje u Uzvišenog Allaha i da im objasne ono što On želi i ono što ne želi, ono sa čim je zadovoljan i ono što izaziva Njegovu srdžbu po pitanju vjerovanja, riječi i djela, zahtijevajući od ljudi da međusobno sude po Njegovim propisima te da uspostave pravednu mjeru u međusobnim odnosima i u odnosu prema svom Uzvišenom Stvoritelju.

Ova stvorenja Allah nije stvorio uzaludno, niti ih je tek tako ostavio, niti je prema njima nemaran, nego ih je učinio namjesnicima na zemlji i naredio im da je izgrađuju, kao što im je naredio da samo Njega predano veličaju / da mu ibadet čine.

Sve to u skladu sa Božanskim Šerijatom, ili Božijim planom radi čega je On slao objave i poslanike čija su poslanstva podudarna po pitanju osnova vjerovanja, temelja morala i obožavanja Jedinog Allaha. Uzvišeni Allah kaže:

“On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: “Pravu vjeru ispovijedajte i u njoj se ne podvajajte! …” (Eš-Šura, 13)

Njihovi Šerijati / Vjerozakoni u svojim detaljima su se razlikovali kako bi bili u duhu vremena, mjesta i čovjekove siituacije. “… svima smo zakon i pravac propisali …” (El-Maide, 48)

Ova poslanstva su završena sa poslanstvom Muhammeda, s.a.v.s pečatom vjerovjesnika i poslanika sa kojim je Allah vjeru upotpunio i upotpunio svoju blagodat prema vjernicima. “… Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera…” (El-Maide, 3)

Poslanstvo, ili konačni Muhammedov Šerijat obuhvata:

a) Ispravno vjerovanje koje koriguje čovjekovo viđenje postojećeg ili viđenje Stvoritelja i stvorenja, kosmosa i Stvoritelja kosmosa, Allaha i čovjeka, života i smrti, ovoga svijeta i ahireta. Muhammedovo, s.a.v.s., poslanstvo je očistilo vjerovanje od uobraženja razuma, lutanja mašte, skretanja strasti i iskrivljivanja onih koji trguju su vjerom.

b) Vječno poslanstvo obuhvata vjerske obrede koje je Allah propisao muslimanima koji će ih vezati za njihova Stvoritelja, sa kojima će čistiti svoje duše i srca, i izražavati zahvalnost svom Gospodaru na Njegovoj blagodati prema njima i izražavati potpunu pokornost prema Njemu.

c) Muhammedovo, s.a.v.s., poslanstvo obuhvata etiku, više vrijednosti koje uzdižu čovjeka, ili preko kojih se čovjek uzdiže i razlikuje od životinje i zvijeri kako njim ne bi vladao jedino životinjski nagon kao kod životinje, niti očnjaci ili kandže kao kod zvjeri. Njim treba da vlada dobrota zdrave prirode, upućeni razum i skladno ponašanje koje se ogleda u višim idealima. Moral Muhammeda, s.a.v.s., je bio Kur’an i on je rekao: “Poslat sam da upotpunim valjan moral” ili “plemenit moral”

Ovo poslednje Božije poslanstvo čovječanstvu obuhvata: propise koji regulišu život čovjeka kao pojedinca, život porodice, život zajednice, život ummeta i međusobne odnose između ummetâ i država.

Ti propisi se odlikuju sveobuhvatnošću, ravnotežom, međusobno zaokružuju cjelinu i daju predodžbu o Stvoritelju, etici čovjeku i svijetu.

Njih odlikuje realnost i lahkoća u svim situacijama. Ti propisi su objašnjivi i razumljivi i imaju za cilj dobro po čovjeka i njegovo  materijalno i duhovno uzdizanje na dunjaluku i ahiretu.

Ovo Muhammedovo, s.a.v.s., poslanstvo ili Šerijat predstavljaju sveobuhvatni zakon za svako mjesto, vrijeme i za sva pitanja čovjeka.

To je Šerijat za sve ljude ili za sve svjetove. To je Šerijat za sve generacije jer poslije Muhammedova, .s.a.v.s., poslanstva nema druge Objave, niti poslanika. To je Šerijat za cjelokupan život i on ne prihvata podjelu života između Allaha i cara ili bilo koga od stvorenja, nego i car i sve ono što car ima pripada Jednom Jedinom Allahu.

To je Šerijat koji je obavezan slijediti svaki musliman i koji obavezuje svakog muslimana bilo gdje da se nalazi, u kakvom god da je stanju i u svako vrijeme, prema njegovim mogućnostima i prema njegovim okolnostima. Šerijat dobro vodi računa o tome šta je za čovjeka nužno i potrebno bilo da je vladar ili podanik, čovjek ili žena, bogat ili siromašan, na putu ili kod kuće u daru-l-islamu (islamskom svijetu) ili van islamskog svijeta, u muslimanskoj ili nemuslimanskoj sredini. Šerijat je mudar i tolerantan i vodi računa o okolnostima svakog čovjeka, ne otežava mu, ne obavezuje ga u vjeri na ono na šta mu se može prigovoriti i ne opterećuje ga sa kušnjom koju ne može izdržati.

Stoga je muslimanima, bilo da se nalaze na Istoku ili Zapadu, u islamskom svijetu ili van islamskog svijeta, u zemljama u kojima vlada islam ili u kojima vlada laicizam naređeno da se vladaju po Šerijatu islama i njegovom programu u svom životu koliko su u mogućnosti i kako je to utvrdio sami Šerijat.

Nema muslimana koji može živjeti van okvira Šerijata i koji može kazati da je oslobođen od propisa Šerijata i vjerskih obaveza, osim ako ga sam Šerijat ne oslobađa nekih obaveza u skladu sa svojim temeljima, načelima, propisima i dokazima.

Stoga u Fikhu koji se odnosi na manjine ili Fikhu za one koji žive u tuđini ili Fikhu za muslimane koji žive u nemuslimanskom društvu istražujemo pitanja u svijetlu ovih vjerskih premisa: da su oni muslimani od kojih islam traži da izvršavaju određene obaveze i propise Šerijata bilo gdje da se nalaze. “A Allahov je i istok i zapad; te stoga kuda god se okrenete, pa – tamo je Allahova strana …” (El-Bekare, 115)

Oni su muslimani koji su obavezni da se pridržavaju propisa svoje vjere i oni ih se pridržavaju po osnovu obaveze koju su stekli prihvatanjem vjere kako to kaže Uzvišeni u Svojoj Knjizi: “Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svome nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta.*” (El-Ahzab, 36)

“Kad se vjernici pozovu Allahu i Poslaniku Njegovu, da im On presudi, oni samo reknu: “Slušamo i pokoravamo se!” – I takvi će uspjeti. “(En-Nur, 51)

Musliman mora – kako bi upotpunio svoj iman i islam – da prihvati cjelokupan islam u vjerovanju, obredima, ponašanju i šerijatskim propisima. Sve je to objavljeno i objašnjeno u Kur’anu i Sunnetu u jednom sustavu / sistemu kroz naredbe, zabrane, ili što je dozvoljeno. Tekst Kur’ana i Hadisa podstiče i upozorava, obećava i prijeti po pitanju svih ovih propisa. Stoga niukom slučaju nije dozvoljeno neke propise prihvatiti a neke odbaciti jer to dijeljenje propisa vjere ne odobrava Uzvišeni Allah koji Israilićanima kaže:

“… Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga od vas koji čini tako stići će na ovome svijetu poniženje, a na Sudnjem danu biće stavljen na muke najteže. – A Allah motri na ono što radite. “ (El-Bekare, 85)

Uzvišeni Allah se obraća poslednjem Svom poslaniku riječima:

“I sudi im prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i čuvaj ih se da te ne odvrate od nečega što ti Allah objavljuje. …” (El-Maide, 49)

Među odlike poslednjeg Allahovog Šarijata spada i to da on ne lebdi u mašti i idealizmu i ne sanja i ne zanemaruje ljudsku realnost i njihove probleme na zemlji. Radi se o Realnom Šerijatu koji vodi računa o realnosti čovjeka i njegovim slabostima pred pritiscima i potrebama i uvažava faktor vremena, mjesta, stanja i okruženja te stoga nije čudo da se fetve mijenjaju promjenom ovih uzroka, otklanjajući od ljudi krivnju i spuštajući se sa najuzvišenijeg ideala u najnižu realnost te vodeći ih postupno i otklanjajući sa njih teret i teškoće kojima su bili preopterećeni.

Propisi ovog veličanstvenog, lahkog i tolerantnog Šerijata koji olakšava a ne otežava nisu gluhi pečati ili klišei koji se primjenju na sve vjerske obveznike (mukellefine) bez vođenja računa o njihovim okolnostima i situaciji, nego su propisi koji za svako situaciju imaju odjeću koja joj odgovara i za svaki problem odgovarajuće rješenje iz samog Šerijata a ne uvezeno i nametnuto sa strane.

Nadam se da ćemo u ovom istraživanju baciti zraku svjetla na ovu temu tražeči utočište kod Uzvišenog Allaha

“… A ko je čvrsto uz Allaha, taj je već upućen na Pravi put.” (Ali-Imran, 101)

Značenje pojma (manjine)

Šta se podrazumijeva pod pojmom manjina o kojem ovdje govorimo?

Ova riječ se u naše vrijeme proširila usljed mnoštva migracija i međusobnog približavanja svijeta a pod njom se podrazumijeva: svaka ljudska grupacija u jednoj zemlji koja se razlikuje od većine po vjeri, pravcu (mezhebu), rasi, jeziku ili nekoj drugoj sličnoj osnovi po kojoj se ljudske skupine razlikuju jedne od drugih.

Primjer za to su: muslimanske manjine u kršaćnskim društvima na Zapadu, ili hinduske manjine u Indiji, ili budističke u Kini. One se razlikuju od većine u ubjeđenju i vjeri. Takve su i kršćanske manjine u Egiptu, Siriji, Iraku i u drugim zemljama, jevrejske manjine u Maroku, Iranu, Turskoj i u drugim zemljama i katoličke manjine u mnogim zemljama svijeta.

Postoje i manjine po rasi kakve se berberske manjine u Alžiru i Maroku i kurdske manjine u Iraku, Iranu, Turskoj i Siriji.

Postoje jezičke manjine kakva je recimo jezička manjina koja govori francuski u Montrealu i njegovoj okolini u Kanadi.

Najočitije manjine u svijetu su vjerske manjine oko kojih se tu i tamo javljaju problemi.

Manjine, uglavnom, karakteriše nemoć u odnosu na većinu, jer je mnoštvo znak moći dok manjina nagovještava nemoć.

Kur’an nam govori o većini u kontekstu izlaganja o sigurnosti i podsjećanja na blagodat kroz usta Šuajba, a.s., koji je govorio svom narodu:

“… I sjetite se da vas je bilo malo i da vas je On umnožio …” (el-Earaf, 86).

Primjer za to su i riječi Uzvišenog kada nabraja dobročinstva prema Muhadžirima nakon bitke na Bedru:

“I sjetite se kada vas je bilo malo, kada ste na zemlji bili potlačeni, – bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On sklonište dao i Svojom pomoći vas pomogao …” (el-Enfal, 26).

Još davno je arapski pjesnik rekao: Moć imaju oni kojih je mnogo! Amr b. Kulsum hvaleći se sa mnoštvom svog naroda kaže: Popunili smo kopno toliko da mu je postalo tijesno do nas i mi smo more što kopno lađama puni.

Samev’el, pravdajući se što je njegova naroda malo kaže: Kaže nam da nas je malo pa sam joj rekao: plemenitih je usitinu malo!

Ova brojčana manjina često je razlog da manjina trpi nepravdu i ugnjetavanje od strane većine, posebno kada većinu obuzme fanatizam i želja za dominacijom nad drugima.

Stoga vidimo da su manjine diljem svijeta međusobno okupljaju i povezuju kako bi očuvale svoj identiotet u većini. Islamske manjine su, nažalost, manje međusobno jedinstvene i uvezane u poređenju sa drugim manjinama, uprkos učenja njihove vjere koja ih podstiče na integraciju, međusobno uvezivanje i potpomaganje u dobru i pobožnosti a ne u  grijehu i nepravdi po principu islamskog bratstva koje ih veže i islamskog vjerovanja koje ih čini jednim tjelom.

Nastavit će se, ako Bog da.

Odlomak iz knjige:  “FIKH MUSLIMANSKIH MANJINA” dr. Jusuf el-Kardavi, prijevod Bilal Mredan, 224. str. Izdavač: Libris, Sarajevo, 2004.

O knjizi

Jusuf el-Karadavi, čuveni islamski mislilac, naš savremenik i vrsni poznavatelj islamskog prava (fikh), u ovom djelu daje rješenja i odgovore na najčešća pitanja i probleme s kojima se sreću muslimani koji žive kao manjina u nemuslimanskoj zajednici. Čitalac tako može naći šerijatska rješenja za probleme pojedinca i zajednice, odgovore na pitanja ekonomske ili političke prirode, npr.: obavljanje džume i dženaze namaza na različitim geografskim širinama, ukopavanje u nemuslimanska groblja, klanje kurbana, brak sa nemuslimanima, nasljeđivanje nemuslimana, propisi u nemuslimanskoj sredini, poslovanje i kupovina preko banaka koje ubiru kamatu i sl. . .

akos.ba