Književni kutakU Fokusu

Fenomen knjige u bosanskohercegovačkom društvu

 U svijetu modernizacije društva, digitalnih signala i televizije, sve više se osjeti nedostatak načitanih ljudi. Mnogi mladi su knjigu odlučili zamijeniti filmovima i serijama iz kojih ne dobijaju nikakvu duhovnu kulturu. U vremenu kad najčešće konzumiramo kratke statuse na Facebooku i Twitteru koji zahtijevaju mali raspon pažnje, čitanje romana koje zahtijeva intenzivnu koncentraciju tokom dugog vremenskog razdoblja – može biti lijek. Priče imaju početak, sredinu i kraj, a to je struktura koja potiče naš mozak da misli u nizu, povezuje uzroke, posljedice i značenja.  Bitno je savladati ovu vještinu kao malo dijete te je zato važno da roditelji čitaju svojoj djeci. Što više neku aktivnost radimo, to smo u tome bolji.

S tim u vezi, školske biblioteke bi trebale da budu svijetla tačka naših škola koja zrače toplinom i svojim sadržajima privlače mlade naraštaje na druženje s knjigom, te na taj način stvaraju neraskidivu nit i ljubav prema knjizi. Nažalost, u većini naših škola to nije slučaj. Na školske biblioteke se ne obraća posebna pažnja, a nerijetko ulogu bibliotekara zauzimaju nestručna lica koja tamo bivaju raspoređena kao tehnološki višak. Knjižni fond je oskudan, uglavnom u lošem stanju, bez značajnih ulaganja u isti, a bibliotečke prostorije više liče na magacine za arhivsku građu.

Ono što guši bosanskohercegovačku izdavačku djelatnost i onemogućava lakšu protočnost i dostupnost knjige čitaocu u našoj domovini jeste primjena PDV-a koji se uračunava na svaku fakturu i račun u lancu proizvodnje, bez obzira na to radi li se o beletristici ili stručnom izdanju, što nas svrstava u jedinu državu u Europi koja nema nultu stopu PDV-a na knjige. Iz tog razloga i prodaja knjiga nije na zadovoljavajućem nivou, što se može zaključiti i na osnovu izjava koje dolaze iz naših najznačajnijih izdavačkih kuća, kao što su Dobra knjiga, Šahinpašić i Buybook. “Tiraži su iz godine u godinu sve manji, ovisno o procjenama knjige, kvaliteti i potencijalnom interesovanju kupaca. Tiraž se kreće od oko 300, 500 do 1000 štampanja jedne knjige. Ove godine stanje je jako loše u našoj izdavačkoj kući, a  najveća potražnja je za vikend romanima“, navodi Jusuf Šikalo, iz izdavačke kuće Dobra knjiga. Iz godine u godinu je sve manja ponuda naslova, a ono što se najviše nudi jeste beletristika, za kojom je i najveća potražnja. Na izdavanje stručne literature, kao i na njeno prevođenje na bosanski jezik, samo se rijetki odlučuju jer se ne isplati. Tvrdnju kako je ove godine poslovanje jako loše potvrđuje i direktor Ajdin Šahinpašić iz izdavačke kuće Šahinpašić.

Interesantna je i činjenica da knjige koje se štampaju u Bosni i Hercegovini niko ne otkupljuje. U principu, biblioteke bi trebale da otkupljuju knjige, ali zbog lošeg finansijskog stanja to se ne primjenjuje. Biblioteke su na državnom budžetu pa je to odgovor zašto nema novca da se bibliotečki fond redovno popunjava, jer se sredstva iz budžeta obezbjeđuju samo za plaće radnika. Nažalost, biblioteke sve više liče na muzeje koje rijetko ko posjećuje.

Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, kao najvažnija biblioteka i kao jedna od sedam institucija kulture koje nažalost još uvijek imaju imaju nedefinisan status, godinama se bori za goli opstanak, a prema njoj se vodi politika ignoriranja.

Imajući na umu navedene probleme koji se dovode u vezu sa fenomenom knjige u bosanskohercegovačkom društvu, može se konstatovati da je krajnje vrijeme da se poduzmu značajni potezi koji bi imali učinak lijeka za bolesnu i iscrpljenu bibliotečku i uopće kulturnu zbilju u Bosni i Hercegovini. Za kraj, nemojmo dozvoliti da nam izreka „Knjiga je čovjekov najbolji prijatelj“ ostane samo kao floskula, učinimo svako od nas pojedinačno ono što možemo da tog prijatelja istinski upoznamo i potvrdimo ovu narodnu mudrost.

Za Akso.ba piše: Arifović Rabija

Povezani članci

Back to top button