Duvno: Bošnjačku djecu u školama tjeraju da napamet uče laži o vlastitom narodu
Piše: Hamza RIDŽAL
Učenicima osnovnih i srednjih škola u Tomislav-Gradu podijeljene su tokom aprila skripte pod naslovom Tomislavgrad od 1972-1995 i naređeno im je da sadržaj nauče kako bi u posebnom kontrolnom radu škole provjerile njihovo znanje iz ove skripte. Radi se, ustvari, o skripti na osam stranica koju prepoznajemo kao primjer političke propagande u režiji HDZ-a.
Naime, ne samo da je svim učenicima osnovnih i srednjih škola u ovom gradu naređeno da uče istovjetan sadržaj, što samo po sebi, bez obzira na sadržaj skripte, dovodi u pitanje kvalitetu pedagoških standarda u školama Tomislav-Grada, već je i sadržaj sporne skripte takav da je već i nakon površnog uvida sasvim jasno da se ne radi o obrazovnom, već o propagandnom materijalu.
Skripta nije potpisana, ali, prema podacima kojima raspolaže časopis Stav, njen je autor penzionirani profesor historije Mate Kelava i predsjednik Općinskog vijeća u Tomislav-Gradu u dva uzastopna mandata, od 2008. do 2016. godine. Skripta Kelave obiluje pravopisnim greškama i nepotpunim podacima, pa čak i upitnicima u samom tekstu, te je jasno da se radi o radnoj verziji koja je, iz nekog razlog, nabrzinu isprintana i podijeljena učenicima.
To je jasno iz nekoliko odlomaka ove skripte, a mi donosimo jedan od njih: “Tako je npr od 1945-1995 zbog verbalnog delikta (pjevanja nacinalnih pjesama,vrijeđanja političara,pričanja političkih viceva) kažnjeno …….?(Prikupiti podatke i navesti ih u kratkim crtama) građana (Hrvata)”, piše u skripti, a mi se izvinjavamo našem čitateljstvu zbog navođenja ovog citata bez lektorskih intervencija. Naravno, nisu samo pravopis i činjenica da se radi o radnoj verziji skripte razlozi zbog kojih je ona problematična. Mnogo ozbiljnije “greške” načinjene su u njenom skandaloznom sadržaju i porukama koje bi trebali napamet učiti i učenici Bošnjaci. Time se razotkriva svo licemjerje HDZ-a, koji neprestano viče o neravnopravnosti i majorizaciji koju navodno čine Bošnjaci, dok su upravo oni stvarni diskriminatori koji i dalje provode politiku etnički čistih teritorija. Međutim, za sada, uspijevaju tek tjerati vlastiti narod, koji nemilice pakira kofere na teritoriju u kojima Hrvati imaju većinu i vlast te odlaze put Evrope.
TVRDE DA SU VLASTI RBiH BILE POD KONTROLOM BEOGRADA
Iako naslov sugerira da se skripta bavi historijom Duvna od 1972. do 1995, period od 1975. do 1990. godine obrađen je samo u uvodnom dijelu prve, od osam stranica, kako bi se nad djecom izvršila lobotomija i objasnila im se atmosfera koja je dovela do junačke hrvatske samoodbrane. Očiti cilj ove skripte jeste da se na temelju događaja iz devedesetih godina proizvede neka nova “ratna” atmosfera.
Pritom se nakon upotrebljene riječi “građanin” u zagradi objašnjava da je taj građanin Hrvat, a iz skripte se stječe dojam da se Duvno nalazi na prostoru Hrvatske, a ne Bosne i Hercegovine. Tako, naprimjer, u dijelu skripte gdje se govori o pripremama za odbranu od srpskog agresora piše: “Vlasti u Hrvatskoj su 1991.god počela stvarati policiju,koja je osim redarstvenih zadaća trebala biti premna i za vojno obrambene zadaće. Veliki broj Duvnjaka se dragovoljno javio u hrvatsku policiju (Pronaći i navesti broj momaka koji su se od 9.travnja prijavili u hrvatsku policiju. I u Zbor narodne garde čija je prva smotra održana 28. Svibnja 1991.god na stadionu NK Zagreba u Zagrebu.).”
Tekst je prepun paušalnih tvrdnji. Kako bi opravdao uspostavljanje Herceg-Bosne, tvorevine čije je rukovodstvo kasnije presuđeno za udruženi zločinački poduhvat, autor skripte piše: “BiH,koja je nominalno bila priznata od UN kao samostalna i neovisna država bila je pritisnuta srpskom čizmom i pod stvarnom kontrolom Beograda. Novoizabrani organi vlasti u BiH imali su više deklarativno nego stvarno značenje.” Skripta poručuje da su Hrvati Tomislav-Grada na Kupresu branili Hrvatsku, jer, da je pao Kupres, pala bi i Južna Hrvatska, kako se navodi u skripti, a to bi označilo nestanak hrvatskog življa i kraj rata. S druge strane, po uzoru na endehazijsku politiku identiteta, Bošnjaci se u ovoj skripti nazivaju muslimanima, nekad s malim, nekad s velikim početnim slovom. Jedan od podnaslova u skripti upravo nosi naslov SUKOB S MUSLIMANIMA.
KO JE POČEO RAT
Iako autor skripte na početku insistira na tome da je, prije svega, velikosrpska politika odgovorna za sukobe iz devedesetih godina, u dijelu teksta koji tretira “sukob s muslimanima” ističe se da je hrvatska paradržavna tvorevina Herceg-Bosna bila primorana odgovoriti na muslimanske planove da protjeraju nemuslimansko stanovništvo. “Muslimani u Prozoru su u listopadu 1992.god počeli pripreme za uspostavom vojne kontrole nad gradom i protjerivanjem nemuslimanskog stanovništva o čemu je obavješteno zapovjedništvo Brigade kralja Tomislava. (…) Sukob je počeo 23. listopada 1992.god. Osim u Prozoru borbe su vođene i u Bugojnu i u Gornjem Vakufu”, ističe se u skripti.
Dakle, ubijanja i progoni bošnjačkog stanovništva iz Prozora došli su kao hrvatski odgovor na navodne “muslimanske planove da protjeraju nemuslimansko stanovništvo”. Skripta ne nudi nikakvih detalja o sukobu HVO-a i Armije RBiH u Bugojnu i Gornjem Vakufu, ali su u prethodnom citatu ti sukobi stavljeni u kontekst dešavanja u Prozoru, za koje je autor, ne navodeći nikakav izvor, ustanovio da se desio zbog “muslimanskih planova da protjeraju nemuslimansko stanovništvo”.
Dakle, sugerira se da je, braneći sebe i svoj narod, rukovodstvo Herceg-Bosne počinilo, sasvim slučajno, udruženi zločinački poduhvat. To je poruka koju bi mogli iščitati učenici koji znaju za udruženi zločinački poduhvat. Oni drugi, koji nisu čuli za zloglasnu skraćenicu UZP, neće o tome ništa saznati iz ove skripte. Pitanje je šta se drugo moglo i očekivati od rukovodstva škola u Tomislav-Gradu, kad je nastava u tomislavgradskim školama prekinuta nakon samoubistva zlikovca Praljka, za čiju su dušu, umjesto časa o njegovim zločinima prema drugima i samom sebi, u školama ovog grada paljene svijeće.
U skripti se ističe i da su “Muslimani Tomislavgrada 14. srpnja 1993. godine dragovoljno predali oružj”, što je zaista grubo iskrivljavanje historijske istine i pokušaj ublažavanja događaja koji su uslijedili nakon razoružavanja Bošnjaka Tomislav-Grada, a koji se, naravno, u ovoj skripti uopće ne spominju. Da ova skripta graniči s fantastičnom književnošću, jasno je i iz narednog pasusa: “20.srpnja 1993. Muslimani u Livnu su napali grad Livno. Pripadnici Brigade kralja Tomislava su pomogli Livnjacima u obrani Livna i razoružavanju Muslimana livna.”
O kakvom se napadu ovdje govori? Je li manje od deset posto stanovnika Livna, koliko su činili Bošnjaci 1993. godine, uopće moglo napasti hrvatsku većinu? Zašto se u skripti ne spominje činjenica da je grad Livno bilo logor u kojem su Bošnjacima bila oduzeta osnovna ljudska prava? Naravno da o tome nema nijedne riječi, jer cilj ove skripte nije poučavanje, već indoktrinacija učenika, kao i raspirivanje međunacionalne mržnje.
Simptomatično je što se ova radna verzija historiografske fikcije dijeli učenicima baš u trenutku kada Dragan Čović najavljuje moguću blokadu Bosne i Hercegovine ako ne dođe do izmjena Izbornog zakona. Proces obrazovanja u kantonima u kojima vlada šovinistički HDZ već je uzurpiran, pa u spomenutom Duvnu i Livnu Bošnjaci nemaju pravo na izučavanje bosanskog jezika i nacionalne grupe predmeta.
Baš kao u vrijeme NDH, Bošnjacima je jedino dozvoljeno da se vjerski izjašnjavaju, što se ogleda u dozvoli izvođenja islamske vjeronauke u ovim gradovima. Čak i ovaj glupopis koji je podijeljen učenicima da iz njega uče “povijesnu istinu” Bošnjake naziva muslimanima, odričući im pravo na nacionalnost. S obzirom na to da ne mogu učiti bosanski jezik i historiju, Bošnjaci Tomislav-Grada osuđeni su na učenje onog što bi trebala biti hrvatska interpretacija historije, ali iz primjera ove skripte vidimo da se ne radi tek o interpretaciji već o nesumnjivom izmišljanju historijskih događaja koji se tek onda interpretiraju u duhu velikohrvatske šovinističke ideologije.
Sead Hadžijahić, predsjednik Kantonalnog odbora SDA u Kantonu 10
Pokušavamo ostvariti elementarni opstanak ljudi
STAV: Šta se događa s Bošnjacima u mjestima Kantona 10 gdje su Hrvati većina?
HADŽIJAHIĆ: Činjenica je da oni koji se žale da imaju uskraćena prava sami ih uskraćuju na drugim mjestima. Što se tiče obrazovanja, stanje je takvo da se ovdje radi isključivo po nastavnom planu i programu koji je na hrvatskom jeziku, izuzev u Glamoču, gdje od nacionalnih predmeta imamo bosanski jezik. U Livnu, nažalost, imamo problem zbog Bošnjaka koji su podijeljeni, napravila se poprilična disperzija i onda je jednostavno nemoguće bilo šta realizirati. Evo, uzet ću za primjer vjeronauku. Nedavno mi se žalio imam da imamo problem gdje su djeca rasuta da im se nastava organizira dva časa prije početka nastave, ili negdje naknadno iza školskog radnog vremena, kako bi djeca slušala vjeronauku.
Tu se treba skoncentrirati da bi se vjeronauka mogla izvesti na jedan normalan način. Što se tiče nacionalne grupe predmeta, ona tehnički postaje neizvodiva i ne dolazi u obzir da se bilo šta takvo izvede. Također, mi imamo još jedan veliki problem, a to je zapošljavanje Bošnjaka u javnim institucijama i ustanovama. Trebalo bi da se ispoštuje makar onoliko koliko je predviđeno po popisu stanovništva, a stanje na terenu daleko je ispod toga. Dodatno imamo situaciju po pitanju rukovodećih radnih mjesta, tu smo apsolutno zakinuti. Neke se stvari uspijevaju sprovesti, shodno tome koliko ste u dobrim odnosima s lokalnim vlastima, tako da se nekad nešto i uspije uraditi. Međutim, sve to nije nešto čime bismo se mogli pohvaliti i što konstitutivnom narodu pripada i što bi trebalo da pripada.
STAV: Govore o evropskim vrijednostima, jesu li Hrvati uopće raspoloženi za saradnju i dijalog?
HADŽIJAHIĆ: To ovisi od situacije do situacije. U situacijama gdje oni imaju apsolutnu dominaciju saradnje jednostavno nema. Međutim, u situacijama kada su i oni među sebe podijeljeni pa im nedostaje dovoljno snage, ili im je u nekim situacijama potreban partner, onda oni popuste, tako da se neke stvari onda i mogu provesti.
STAV: Koliko se Bošnjaka vratilo u Kanton 10?
HADŽIJAHIĆ: Povratak je zaista nakon rata bio poprilično dobar. Međutim, trenutna ekonomska situacija, a dijelom i politička, takva je da je uzrokovala odlazak ponajviše Hrvata, a nakon toga i Srba i Bošnjaka. Nažalost, ljudi sve više žele napustiti ove krajeve, tako da postajemo poprilično pust kanton. U svakom pogledu, bez stanovnika, bilo da je riječ o jednom, drugom ili trećem konstitutivnom narodu, nema prosperiteta.
STAV: Jesu li su ljudi zbog ovakve situacije u strahu?
HADŽIJAHIĆ: Pazite, nelagoda se definitivno osjeća među ljudima. Kompletna ova politička situacija doprinosi tome da se narod osjeća i pomalo nesigurno, ali smatram da sve to ne može dovesti do nekih ozbiljnijih tenzija i nadam se da i neće. S aspekta sigurnosne situacije, ona je poprilično dobra. Mi odavno nismo imali znatno većih međunacionalnih incidenata i tome slično. Toga zaista nije bilo. Ona situacija od prije tri godine koja je bila vezana za džamiju u Tomislav-Gradu, koliko znam, bila je posljednji slučaj koji je išao u tom smjeru. A i to su bili ljudi koji ne potječu s ovih prostora.
STAV: Kakvi su međuljudski odnosi između Hrvata i Bošnjaka?
HADŽIJAHIĆ: Međuljudski odnosi poprilično su se popravili u odnosu na stanje poslije rata. Ista je stvar i s političkom klimom. Svi politički uvjeti sazreli su u tom smislu da pokušavamo ostvariti elementarni opstanak ljudi na ovim terenima, i to je ono što je primarno i prioritetno, i one se guraju u prvi plan. Sve ostale stvari postaju pomalo sporedne. Ukoliko ovi tereni ostanu bez ljudi, sve ostalo postaje nebitno.
STAV: Imate li dojam ili saznanja da HDZ BiH priprema neku vrstu radikalizacije u FBiH ukoliko ne prođu izmjene Izbornog zakona?
HADŽIJAHIĆ: Ne znam i ne mogu reći u ovom trenutku da imam takvih saznanja. Mi međustranačke sastanke, HDZ BiH, SNSD i SDA, nismo imali jako dugo i ni po kojoj osnovi. Tako da zaista ne znam u kojem će smjeru ovo sve ići. Mi smo reagirali na ovu deklaraciju koja je bila takva kakva jeste i koja je izazvala velike neugode. Znam da su neke kolege iz HDZ BiH reagirali na način da im je bilo neugodno i jasno je da je to nešto što je i njima servirano iz Mostara, a oni nisu bili saglasni s tim. Mogu reći da predsjednik Kluba Hrvata nije htio biti taj koji će pročitati tu deklaraciju. Iz toga vam može biti jasno o čemu se radi. Ljudi na ovim terenima nisu spremni na radikalnije zahvate. Međutim, bojim se šta će u tom smislu uraditi njihov vrh u Mostaru. Mi smo prije dvadesetak dana imali zajednički sastanak s predstavnicima bošnjačkih institucija i predstavnicima Islamske zajednice u BiH na temu stanja u Kantonu 10 i poziciju Bošnjaka. Nakon jedne obimne rasprave i referata koje su pripremali ljudi iz svih institucija po različitim segmentima, donijeli smo određene zaključke i u skladu s tim planiramo djelovati u narednom periodu.
