Duhovni put ka Allahu: Ka ponovnom spajanju fikha i tesavvufa
Piše: dr. hfz. Safvet Halilović
Šejh Ibn Ataullah el-Iskenderi (rođen 657.h./1260., umro 709.h./1309. godine) je čuveni sufijski učenjak. Rođen je i odrastao je u egipatskoj Aleksandriji.
Knjigu možete naručiti OVDJE.
Dugo vremena je studirao klasične islamske discipline i postigao stepen istaknutog učenjaka u brojnim oblastima, posebno u tefsiru i fikhu (malikijski mezheb). Napisao je više djela, od kojih su posebno poznata sljedeća: Letaifu-l-minen (sadrži detaljne biografije njegovih učitelja šejha Ebu-l-’Abbasa el-Mursija i Ebu-l-Hasana eš-Šazilija), El-Kasdu-l-mudžerred fi ma’rifeti-l-ismi-l-mufred, ‘Unvanu-t-tarik fi adabi-t-tarik, Tadžu-l-’arus el-havi li tehzibi-n-nufus, Miftahu-l-felah ve misbahu-l-ervah, El-Hikem (poznato kao i El-Hikem el-’Ataijje) i dr.
Ono u čemu se šejh Ibn Ataullah posebno istakao je izučavanje islamske duhovnosti – tesavvufa. Glavnina njegovih djela su tretirala upravo to područje a posebno je poznato njegovo djelo El-Hikem, što u prijevodu na bosanski jezik znači Mudrosti. To djelo je, zapravo, zbirka suptilnih misli i promišljanja u vezi čovjeka, njegovog života, vjerovanja, sudbine i drugih tema vezanih za zakonitosti (sunenullah) Božijeg djelovanja u pojavnom svijetu. Mudrosti su napisane vrhunskim arapskim jezikom i izvanrednim stilom, pa se s pravom uvrštavaju u red najvećih književnih ostvarenja. Misli izenesene u Mudrostima su veoma duboke, prefinjene i precizne; svaka riječ je na svome mjestu, nadopunjuje prethodnu i utire put slijedećoj. Ono što se posebno protežira u Ibn Atullahovim Mudrostima je pokušaj da se čovjekova nutrina oplemeni i očisti, tako što će se iz nje istisnuti sve što joj stoji na putu usavršenja i dospijeća do Allahove blizine i okrilja.
Autor predgovora i urednik bosanskog izdanja (kompletnog) komentara Mudrosti, mr. Mustafa Prljača, između ostalog, napisao je: „Znanje koje je sažeto u svakoj pojedinačnoj mudrosti jest znanje koje koristi. U nekom smislu to znanje odražava ‘unutrašnjost Šerijata’… to znanje, ukoliko se usvoji, od čovjeka odstranjuje oholost, jer ‘kojoj god stvari se Allah ukaže, ta stvar postaje skrušena’, odstranjuje samodopadljivost/narcisoidnost, licemjerstvo, zavist… Prema tome, najkorisnija znanja jesu ona koja se crpe iz Časnog Šerijata, a koje čovjeku trasiraju ovakve puteve. Onaj ko posveti potrebnu pažnju Ibn Ataullahovim Mudrostima, ko se zaputi pravcima koji one pokazuju, taj će se posigurno okititi najljepšim i najplemenitijim osobinama, a njegova unutrašnjost, ono iz čega prositiču njegovi postupci, posta će zdrava.“ Imajući u vidu navedeno razumljivo je da su Ibn Ataullahove Mudrosti bile djelo koje je izuzetno cijenjeno, i koje je, tokom posljednjih sedam stoljeća, bilo komentarisano od strane brojnih islamskih učenjaka iz raznih dijelova svijeta.
Od savremenih muslimanskih alima koji su komentarisali djelo El-Hikem smatramo bitnim spomenuti sljedeće:
1. komentar istaknutog sirijskog učenjaka šejha Se’ida Havve, koji je naslovljen Muzekkirat fi manezili-s-siddikine ve-r-rebbanijjin (djelo je publikovano u izdanju velikog kairskog izdavača Daru-s-selam i drugih renomiranih izdavača u arapskom svijetu);
2. komentar našeg cijenjenog šejha dr. Abdulfettaha Bizma, koji je duže vremena predavao fikh na koledžu El-Feth u Damasku i obnašao funkciju muftije Damaska za hanefijski mezheb. Uvaženi šejh Abdulfettah je imao sedmične dersove u nekoliko džamija u Damasku na kojima je, između ostalog, komentarisao i Ibn Ataullahove Mudrosti, a imao sam čast da prisustvujem nekim od tih dersova za vrijeme pripremanja moje doktorske disertacije, u Damasku, ljeta 1998. godine. Ti dersovi su kasnije uobličeni u formu knjige koja je objavljena;
3. komentar koji je napisao šejh Muhammed Mustafa Ebu-l-Ula, a koji je preveden na bosanski jezik i publikovan u izdanju El-Kalema, u Sarajevu, 2000. godine. Prijevod ovog komentara sačinio je Ismail Ahmetagić;
4. komentar koji je uradio naš prijatelj i kolega prof. dr. Džasir (Jasser) Auda, inače profesor usuli-fikha i intencija šerijata (mekasidu-š-šeri’ah) na Fakultetu islamskih nauka Univerztiteta u Dohi (Katar). Upravo za taj komantar, koji je, evo, hvala dragom Allahu, preveden je na bosanski jezik i pišemo ovaj predgovor.
Moj prvi susret s komentarom profesora Aude desio se u ljeto 2011. godine, u Dakaru, glavnom gradu Senegala, gdje sam prisustvovao Svjetskom forumu muslimanske uleme. Tom prilikom, profesor Auda, koji je također prisustovao tom forumu, poklonio mi je ovo djelo na arapskom jeziku, uz naznaku da to nije komentar cijelog Ibn Ataullahovog djela već osvrt na trideset probranih misli. Radilo se zapravo o dersovima koje je uvaženi profesor držao u džamiji „Dr. Abdullah Šehata“, u Kairu, tokom ramazana, prije par godina, kada je svaku noć, nakon teravih-namaza, tumačio po jednu mudrost. Ti dersovi su kasnije dorađeni u pismenoj formi i štampani kao zasebna knjiga.
Sredinom maja 2012. godine, profesor Džasir Auda je posjetio Bosnu i Hercegovinu i Islamski pedagoški fakultet u Zenici, gdje se upoznao s našim kolegom mr. Mensurom Valjevcem, koji se već duže vremena bavi izučavanjem tesavuffa i metodike duhovnog odgoja. Tada smo konstatovali da bi bilo veoma korisno prevesti ovaj komentar profesora Aude na bosanskio jezik. Tokom ljeta 2012. vrijedni Mensur-efendija je to i uradio i evo, hvala Allahu Plemenitom, knjiga će se uskoro pojaviti i na našim prostorima. Ovaj komentar izabranih Ibn Ataullahovih Mudrosti je važan i zbog toga što je njegov autor prof. dr. Džasir Auda uistinu interesantna ličnost. R
iječ je o čovjeku koji ima široku naobrazbu, koji je dugo živio na Zapadu (Kanada, Amerika, Velika Britanija), koji ima dva doktorata i koji perfektno govori engleski jezik i drži predvanja na nekoliko renomiranih univerziteta u svijetu. Posebno je interesantno to da je profesor Auda doktor islamskog prava (el-fikh) i intencija šerijata (mekasidu-š-šeria’h), on predmete iz te oblasti i predaje studentima u Dohi i na drugim univerzitetima. Radi se, dakle, o čovjeku koji posjeduje vrhunsku naobrazbu iz šerijatkog prava, a istovremeno izučava i sufijsku misao i lietaraturu. Kao rezulat tih nastojanja jeste i njegov komantar Ibn Ataullahovih Mudrosti, djela izrazite sufijske provenijecnije, koje nije nimalo lahko komentrisati, ali profesor Auda, s obzirom da dobro poznaje sufijsku tematiku, upustio se i u taj poduhvat, sačinivši divan izbor i vrlo lijep komentar tridesetak mudrosti iz Ibn Ataullahovog djela.
Pored toga, ovaj komentar profesora Aude je značajan i zbog toga što je djelo El-Hikem el-’Ataijje, u više navrata, bilo kritikovano od strane pojedinih izučavatelja šerijata, iako su, tokom islamske povijesti, najveći islamski učenjaci bili vrhunski stručnjaci i za područje tesavvufa i duhovnog odgoja. U tom pogledu, dovoljno je sjetiti se istaknutih alima i imāma: El-Muhasibija, El-Džunejda el-Bagdadija, El-Kušejrija, Ebu Hamida el-Gazalija i drugih koji su, pored izvanrednog poznavanja svih islamskih disciplina bili i vrsni stručnjaci za područje duhovnog odgoja i liječenja slabosti ljudske duše. Njihova šerijatsko-pravna naobrazba nije bila nikakva kočnica da se dobro upoznaju s metodama podizanja čovjeka, njegovog oplemenjivanja i odgoja njegove duše. Upravo zbog toga komentar profesora Aude može se tretirati kao svojevrstan pokušaj da se ponovo uspostavi spoj vanjskog i unutrašnjeg, tj. da se iznova napravi balans između fikha, kao vanjske forme islama koja je, u to nema nikakve dileme, izuzetno značajna, odnosno nezamjenjiva, i onog unutrašnjeg, duhovnog ili suštinskog u islamu, što se želi postići putem svih islamskih normi, principa, propisa i obredoslovnih radnji a to je stepen takvaluka, koji možemo razumjeti kao stalnu svijest o Allahu Svemogućem i Svezanjućem, koja ne dozvoljava čovjeku da bude nemaran i da prekočuje granice koje je Allah Uzvišeni odredio.
Rad na ponovnom spajanju fikha i tesavvufa se, zapravo, nadaje kao zahtjev današnjeg vremena koje je uveliko materijalizovano pa je potrebno posvetiti ogromnu pažnju duhovnom odgoju muslimanskih naraštaja. Istovremeno, mora se strogo voditi računa o tome da sve bude u oviru časnog Šerijata i da se ne narušava bilo koji islamski propis, jer, nažalost, pokazalo se da, i kod nas kao i u drugim dijelovima islamskog svijeta, postoje određeni sufijski redovi i še(j)hovi, koji razdvajajući islam na šerijat i hakikat, što naravno nije uredu, zapadaju u zamku da olahko shvaćaju određene islamske propise ili, čak, da ih relativiziraju pa svojim muridima i sljedbenicima sugeriraju stvari koje nisu u skladu s naučavanjima islama. To, naravno, nije ispravno jer pravi tesavvuf mora biti baziran na Kur’anu i sunnetu Allahovog Poslanika, sallalalhu alejhi ve sellem, kao i praksi prvih generacija muslimana. U protivnom, otvorila bi se se vrata mnogim novotarijama i iskrivljavanjima koja islam ne dozvoljava. Također, to bi moglo prouzrokovati međumuslimanske sukobe i trvenja, što bi, Alalh da nas sačuva, samo dodatno oslabilo muslimanski korpus, na koji se, evo, svima je to vidljivo, nasrće sa svih strana. Zato je nužno potrebno konsolidovati sve muslimanske strane i raditi na ponovnom objedinjavanju fikha (‘ilmu-l-fikhi ve-l-usul) i islamske duhovnosti (ilm es-suluk ili ‘ilmu-t-tesavvuf).
U jednoj predaji se navodi da je istaknuti učenjak iz Medine, imam Malik ibn Enes, radijellahu anhu, rekao: “Men tesawwefe welem yetefeqqah feqad tezendeqa, we men tefeqqahe we lem yetesawwef fekad tefesseqa, ve men džeme’a beynehuma feqad tehaqqaq!”, što bi u prijevodu značilo: “Onaj ko postane sufija prije nego li dobro izuči fikh, takav će postati otpadnik! Onaj, pak, ko bude proučavao fikh a ne postane sufija (tj. duhovno se ne oplemeni), takav će puno činiti grijehe! A onaj ko to dvoje spoji (fikh i tesavvuf), takav će uspjeti!”
Ova misao imama Malika, radijellahu anhu, odražava upravo ono što je jedna od glavnih odlika intelektualnog pregnuća autora ovog komenatara, cijenjenog profesora Džasira Aude. Duhovni put s Allahom je njegovo drugo djelo koje je prevedeno na bosansko jezik. U maju 2012. godine, u Sarajevu je iz štampe izašlo njegovo izvrsno djelo Intencije Šerijata kao filozofija islamskog prava, sistemski pristup, u kojem je došla do izražaja njegova stučnost u području fikha i intencija šerijata. Izbor i komentar trideset mudrosti iz Ibn Ataullahovog djela El-Hikem je pokazatelj plemenitih nastojanja ovog savremenog muslimanskog alima kako treba da se radi na ujedinjavanju muslimana i konsolidovanju njihovih svih zdravih snaga i resursa.
Kolega mr. Mensur Valjevac, koji je uložio veliki trud da se ovo korisno djelo prevede na naš bosanski jezik, zavrjeđuje svaku pohvalu, Allah da ga nagradi Svojom nagradom! Allaha Uzvišenog molimo da ovo djelo učini korisnim znanjem koje će doprinijeti da čovjek sačuva svoju čovječnost (insanijet) u vremenima kada se ona, nažalost, sve više gubi. Vallahu-l-muveffiku ve-l-mu’in!
“KA PONOVNOM SPAJANJU FIKHA I TESAVVUFA”
Naziv djela: Duhovni put ka Allahu, komentar trideset mudrih izreka Ibn Ataullaha el-Iskenderija;
Autor: dr. Džasir Auda,
Sa arapskog preveo: Mensur Valjevac;
Izdavač: El-Kelimeh, Novi Pazar, 2012., 185 strana, 21 cm
Tekst objavljen u u Preporodu, br. 989, 1. februar 2013.
Knjigu možete naručiti OVDJE.
Ukratko o knjizi:
U jednom predanju se navodi da je istaknuti učenjak iz Medine, imam Malik ibn Enes, radijellahu anhu, rekao: “Onaj ko postane sufija prije nego li dobro izuči fikh, takav će postati otpadnik! Onaj, pak, ko bude proučavao fikh a ne postane sufija (tj. duhovno se ne oplemeni), takav će puno činiti grijehe! A onaj ko to dvoje spoji (fikh i tesavvuf), takav će uspjeti!”
Ova misao imama Malika, radijellahu anhu, odražava upravo ono što je jedna od glavnih odlika intelektualnog pregnuća autora ovog komenatara, cijenjenog profesora Džasira Aude.
Izbor i komentar trideset mudrosti iz Ibn Ataullahovog djela El-Hikem je pokazatelj plemenitih nastojanja ovog savremenog muslimanskog alima kako treba da se radi na ujedinjavanju muslimana i konsolidovanju njihovih svih zdravih snaga i resursa.
Kolega mr. Mensur Valjevac, koji je uložio veliki trud da se ovo korisno djelo prevede na naš bosanski jezik, zavrjeđuje svaku pohvalu, Allah da ga nagradi Svojom nagradom! Allaha Uzvišenog molimo da ovo djelo učini korisnim znanjem koje će doprinijeti da čovjek sačuva svoju čovječnost (insanijet) u vremenima kada se ona, nažalost, sve više gubi.
Prodajna mreža El-Kelimeha: Saradnici kod kojih se mogu naći izdanja El-Kelimeh:
Sbrbija
El-Kelimeh, Novi Pazar, +381 20 334 020, 064 16 222 84, 064 889 1780, kelimeh@gmail.com
BiH
Sarajevu: kupiknjigu@live.com
Visoko: 061 804 016, bhmisk@gmail.com
Kakanj: NTV Kakanj, 061 788 069, marketing@ntvic.ba
Travnik: Džamija Kalibunar, 061 763 884, sakac@hotmail.com
Srebrenik i okolina: 061 634 953
Tuzla: Knjižara IZ, 061 423 320, hrustan79@yahoo.com
Bihać: 061 770 170 fuad_baltic@live.com
Crna Gora
Ulcinj: +382 69 493 832, suad_ef@yahoo.com
Podgorica: +382 69 018 203
Rožaje: +382 69 518 056, skenderovic@mail.com
Makedonija
Skoplje: +389 77 632 187, +389 75 458 486, +389 70 652 906 dzevadhot@hotmail.com
Austrija
Beč: +43660 435 7348, plavi-pr@hotmail.com
Švicarska
Cirih: +41 79 640 1255, amko_ch@hotmail.com
Sengalen: +41 78 751 1691, +41 71 931 7023,
Arau: +41 76 603 1592, el_batar@hotmail.com
Njemačka
Manc: +49 17 676 477 777, e.ljajic@hotmail.de
USA
Australija
+61 412 190 997, sifet.omerovic@bigpond.com
+61 412 137 607, zijad_glamocic@hotmail.com
Akos.bA
