Duh skromnosti

Mnogi muslimani – pa i ja – obično zaboravljamo na duh islama u zakonskom smislu i smislu obožavanja. Na primjer, ne učimo 114 puta u Kur’anu, ”U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog” – zar ne bi onda, ovo trebao biti duh kojim će sva naša djela biti izvršena? Zar nije svrha našeg obožavanja da se približimo Allahz s.w.t. (Uzvišen neka je On) – zar ovo ne bi trebalo biti koncentrisanje sa kojim obavljamo svaku molitvu? Zar nije svrha posta žrtvovanje radi Allaha s.w.t. – zar se ne bismo trebali ostaviti pretjerivanja kada je u pitanju Ramazan?

Ova teza me dovodi do nečega što već zaboravljamo: duha skromnosti. Upravo kao što je moguće ispuniti dužnost molitve sa par pokreta klanjanja i nekoliko rečenica na arapskom, moguće je ispuniti dužnost postizanja skromnosti sa par komada odjeće. Ali dok Islam definira kōd oblačenja (iako nije ”uniforma”, kao što je Božiji poslanik s.a.v.s. nosio odjeću svojih ljudi), postoje trendovi za koje se zapitam da li ljudi poistovjećuju skromnost sa debelim slojevima pokrivenog tijela. Ako je ovo zaista tačno, dâ se objasniti zašto neki muslimani ne vide ovu ogromnu vrlinu na koju se trebaju ugledati i s kojom se treba razvijati – ovim se Kur’an u stvari prvo i osnovno obraća muškarcima sa zapovjedom u postizanju skromnosti:

”Kaži vjernicima da skrenu pogled i čuvaju svoja stidna mjesta. To im je ispravnije. Zaista, Allah je upoznat sa svim što rade. I kaži vjernicama da skrenu pogled i čuvaju svoja stidna mjesta i da ne izlažu javnosti svoje ukrase, osim onoga što se mora vidjeti.” (24:30-31)

Čini se da se ljudi obmanjuju sa dodatnim zapovjedima kad je u pitanju odjeća za žene, obmanuti su dovoljno da zaborave svoje stanje pred Bogom, da zaborave iznijeti ovu vrlinu koja bi se stopila sa nečijim životom. (A ako je iko zbunjen tim zašto je Bog, Mudri, naredio viši stepen u pokrivanju žene, onda vas pozivam da se osvrnete – bez predrasuda – na koncept ljepote i ljudske prirode, ali ovo je zasebna diskusija, kojim se već prije posvetila dovoljna pažnja). Takođe je loše predstavljeno da obično dobronamjerni muslimani – govornici kada razgovaraju o ovome, skrenu pažnju na ženski spol, ili odmah spomenu hidžab, ne znajući da muški dio publike negoduje sve dok se tema o skromnosti ne završi.

U ovom kratkom podsjetniku, ne mogu navesti sve što se može reći o skromnosti, stidljivosti, hayaa – ovo je nešto za što se treba osvrnuti na Kur’an, na shama’il (karakterne vrline) Poslanika s.a.v.s., osvrnuti se na ispravnog (Uthman ibn Affan r.a. da Allah bude zadovoljan njim) – da, muškarac! – je proslavljen isključivo zbog svog hayaa), i naravno, osvrnuti se na društvo oko nas. Najvažnije je da želim da se osvrnete na sami sebe bez obzira da li već primjenjujete iznesene zahtjeve skromnosti ili ne, bez obzira da li ste muško ili žensko. Kako ovo možemo da ispoljimo u razgovoru sa starijima, prijateljima, kolegama? Koje stranice posjećujemo, u šta gledamo, šta čujemo, i kako dopuštamo mislima da žive ili žele? Kako možemo napraviti ravnotežu a da izgledamo lijepo i dostojanstveno? Kako ovo možemo primijeniti kad smo sami, u svojoj samopouzdanosti, u namjerama, i pred Bogom?

Neka osvrnuće i čistoća naših unutarnjih i vanjskih stanja (tazkiya) bude ta koja će nam donijeti uspjeh od Allaha na taj Dan, ”Dan kada nikom neće vrijediti bogatstvo niti djeca, nego samo onaj koji dodje pred Allaha čistog srca.” (26:88-89).

Autor: Osman Siddiki

Izvor: suhaibwebb.com

Za Akos.bA prevela: Lejla Borić