Dr. Fahira Alić: Do istinskog znanja, sve prepreke su premostive

 Jedna je od prvih svršenica Behram-begove medrese u Tuzli koja je nedavno uz veliki trud i odricanja uspjela doktorirati iz oblasti lingvistike o temi Jezik književnosti i jezik novinarstva na prijedlošcima književnih i novinarskih tekstova Fadile Nure Haver, zamolit ćemo Vas da nam kažete šta je bila okosnica Vašeg  rada?

 Tema mog doktorskog istraživanja je bila veoma složena, samim tim što se radi o književnici koja još uvijek piše i objavljuje kako priče tako i novinske članke. Kada sam odlučila upisati doktorski studij, u tom trenutku mi nije bilo važno koji književnik je u pitanju ili koje djelo. Bilo je i drugih tema kao Jezička analiza poezije Faruka Šehića ili Džemaludina Latića… Tek kada sam prijavila temu onda sam počela istraživati o književnici i kupovati literaturu. Rad je obuhvatio romane, zbirke priča i više od stotinu objavljenih novinskih članaka u proteklih petnaest godina. Nakon analize tekstova jedan dio mog rada bazirao se na komparaciju književnog stvaralaštva Edhema Mulabdića i F. N. Haver, obzirom da je i književnica rođena u Maglaju kao i Mulabdić  te pripadaju jednom specifičnom jezičnom području.

Svjesni činjenice da je za ženu majčinstvo najljepša i najodgovornija uloga, ipak smo ovaj razgovor započeli dajući prednost nečemu još važnijem za svako živo biće, a to je znanje, intelektualna dimenzija čovjeka od koje sve ovisi, pa i odgovorno i lijepo majčinstvo. Kod mnogih izazivate divljenje zbog snage, upornosti i rezultata  koje postižete. Deset godina radite kao profesorica bosanskog jezika i svako jutro ustajete u pet sati da biste prešli stotinu kilometara i stigli na svoje radno mjesto u Brčko. Otkud tolika želja i snaga, šta Vas motiviše?

Pokušat ću odogovriti riječima Miljenika Muhameda a.s. ”Budite učenjaci, ili oni koji uče (pismeni), ili oni koji slušaju, ili oni koji vole gore spomenute, a ne budite ništa manje od ovoga jer ćete propasti.”

Prvenstveno smatram da se u životu ne treba odustajati ili smatrati da su završetkom fakulteta svi ciljevi ostvareni. Svakodnevno trebamo raditi na unapređivanju sebe u svakom pogledu a prevnstveno intelektualnom.

Porodica je velika blagodat i treba da bude inspiracija svakog duha tj. mjesto odakle potiče sva naša snaga a kasnije se asimilira na cjelokupno društvo. Smatram da je biti roditelj i odgajati djecu primaran zadaća svih nas. Tu nastojim sa suprugom  biti istrajna i razvijati kod svoje djece najljepše ljudske vrline. Na ovom putu školovanja bilo je mnogo odricanja, posebno ako se uzme u obzir činjenica da sam doktorat morala završiti u roku od tri godine. Allah dž.š. je dao bereket u tom vremenu i mislim da je to najvažnije i iskrena namjera.

Obrazovana žena trebalo bi značiti obrazovana nacija, prema riječima h. Omera koji je kazao da žena u svom krilu odgaja pola nacije, a drugi dio čini ona sama.  Znamo da žena rađa i mušku i žensku djecu, te im je ona  prva i najvažnija odgajateljica i životna učiteljica

Kako ocjenjujete položaj muslimanke u bosanskohercegovačkom društvu, gledajući iz ovog ugla?

Svoj posao shvatam prije svega kao ulogu odgajatelja pa tek onda nastavnika koji podučava. Smatram da svi trebamo vlastitim primjerom da odgajamo i podučavamo. To se odnosi prvo na moju djecu pa tek onda na djecu koju podučavam u okviru svog posla.

Smatram da je ženi muslimanki otežan put za ostvarenje njenog cilja, naročito profesionalnog usavršavanja, govorim iz vlastitig iskustva. Bio je to težak put, mnogi i dalje imaju predrasude o ženama koje nose hižab ali najvažnije je sebe izgraditi, ostalo se mijenja postepeno, trebamo mi biti promjena koju će drugi vidjeti. Zaista ključ uspjeha  i svakodnevna motivacija treba da budu riječi Uzvišenog: ”Trudite se i Allah će vaš trud vidjeti…”

       Kakav položaj po Vama muslimanka treba da zauzima u društvu i šta joj je činiti da bi ga ostvarila?   

Treba se posvetiti unapređivanju nas samih a onda naše zajednice.

Truditi se u svakoj ulozi koja nam je povjerena te imati više povjrenje i dobornamjernosti na tom putu.  Mi smo ogledalo naše zajednice i vrijeme koje je pred nama treba iskoristiti za trajna djela koja će živjeti i poslije.

Koji su Vaši planovi i želje u narednom periodu, šta je to sto zavređuje Vašu pažnju i posvećenost?

Mislim da put sticanja znanja nema kraja i nikada ne prestaje. U narednom periodu namjeravam objaviti svoj istraživački rad i naravno bazirati se na istraživanje i pisanje naučnih radova.

Biografija

Dr. sc. Alić Fahira rođena je 19. 08. 1984. godine u Bijeljini. Osnovnu školu završila je  u Gornjem Rahiću, općina Brčko, 1999. godine, a zatim nastavila srednje obrazovanje u Behram-begovoj medresi u Tuzli. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, Odsjek za bosanski jezik i književnost 2007. godine. Od završetka Fakulteta zaposlena je u Sedmoj osnovnoj školi u Gornjem Rahiću, kao profesor bosanskog jezika i književnosti. Na Filozofskom fakultetu u Tuzli završila je postdiplomski studij iz lingvistike i 2012. godine odbranila magistarki rad na temu Ojkonimi, oronimi, etnici i ktetici Brčkog područja i okoline.  Time je stekla zvanje magistra humanističkih nauka iz područja lingvistike. Godine 2013. prijavila je doktorsku tezu pod nazivom Jezik književnosti i jezik novinarstva na prijedlošcima književnih i novinarskih tekstova Fadile Nure Haver. Autorica je nekoliko objavljenih radova iz oblasti lingvistike objavljenih u časopisima Putokaz, Muallim, Gradovrh, Šeherdžik i drugi.  Živi u Tuzli.

Objavljeni radovi:

1. Lingvistička etimologija oronima Brčkog i okolnih mjesta, (2012) Putokaz, Časopis za razvoj i obrazovanje, nauku i kulturu, broj 3, Sarajevo, (55-58);
2. Religijski motivi u Kamenom spavaču Maka Dizdara, (2013), Muallim, časopis za odgoj i obrazovanje, GODINA XIV, broj 54. Sarajevo, (94-97);
3. Strukturna analiza ojkonima brčanskog kraja, (2013), Gradovrh, Časopis za književno-jezička, društvena i prirodnoznanstvena pitanja, Matica hrvatska, Tuzla.

Razgovarala: Emina Muratović

Akos.ba