Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Kolumne i intervjui > Dr. Esmir Halilović za Akos.ba: „Poslije Bajrama nastavimo raditi na sebi, učimo, radimo, gradimo pa ćemo uspjeti!“

Dr. Esmir Halilović za Akos.ba: „Poslije Bajrama nastavimo raditi na sebi, učimo, radimo, gradimo pa ćemo uspjeti!“

Esmir Halilović rođen je 11.7.1979. god., u Liješevi kod Visokog, od oca h. Mustafe i majke, rahmetli h. Zumre. Završio je medresu „Osman-ef. Redžović“ kao učenik generacije. Potom je završio Koledž za arapski jezik i islamske znanosti u Medini, Saudijska Arabija .Nakon povratka u Bosnu i Hercegovinu upisao je Islamski pedagoški fakultet u Zenici i uspješno ga završava sa prosjekom 9. Upisuje Fakultet islamskih nauka i završava ga u rekordnom roku od dvije godine i dva mjeseca sa prosječnom ocjenom 9.06 i kao prvi svršenik po Bolonji. Postdiplomske studije nastavlja na Fakultetu za islamske studije u Novom Pazaru, koje završava sa prosječnom ocjenom 10, nakon čega uspješno brani master tezu iz hadisa kod mentora, prof. dr. Šefika Kurdića. Doktorirao je na temu ‘Socijalna učenja islama’ na Fakultetu za islamske studije u Novom Pazaru, a mentor mu je bio prof. dr. Šefik Kurdić.

Sve vrijeme studiranja aktivno je radio, prvo kao imam u džematima: Lašva (dvije godine) i Grm (pet godina), a potom kao sekretar Medžlisa IZ-a Zenica i Kompleksa Sultan-Ahmedove džamije (dvije godine). Od 2008. god. zaposlen je na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici. Do sada je napisao 12 autorskih djela i autor je projekta Muzej Allahovog Poslanika, a.s., te je održao na desetine predavanja i hutbi u Bosni i Hercegovini i dijaspori.

U bajramskom intervju za portal Akos.ba, sa profesorom Halilovićem smo pričali o porukama proteklog mjeseca ramazana, ljepotama vjere i odgojnim porukama ibadeta.

 

Razgovarao: Nedim Botić/Akos.ba

 

Poštovani doktore Haliloviću, možete li nam ispričati vaše shvatanje mjeseca ramazana i šta je ono najvažnije na čemu bismo trebali raditi tokom njega i čemu bismo se trebali posvetiti?

Mjesec ramazan je mjesec koji nas asocira na mnogo toga. Prva od stvari jeste sami protok vremena. Naime, prošli ramazan kao da je bio jučer, a ovaj evo je takođe već prošao. Dakle, ramazan je posebno odabrano vrijeme koje nas podsjeća na našu vlastitu prolaznost i na naš put ka konačnom Odredištu. Ovaj mjesec je svakako bio i prilika da se insan preispita te odredi za svoju budućnost – da donese određene odluke da će biti bolji/a, za narednih 11 mjeseci u godini. Mjesec ramazan je mjesec u kojem intenzivno trebamo raditi na samima sebi, i to daleko više nego u ostalim mjesecima u godini. Ovo znači da bi trebali raditi na vlastitoj duši, svome imanu/vjerovanju te našim odnosima spram drugih ljudi.

Ramazan je mjesec pokajanja i praštanja. Da li nam je mogao pomoći da budemo bolji ljudi i na neki način popravimo sebe i život?

Da, svakako. To bi trebala biti suština ramazana. Post u toku mjeseca ramazana, intenzivni ibadeti poput namaza, sadake, i sl. imaju za cilj da nas poprave u svakom smislu. Sami post je takav da izoštrava sva naša fizička čula, ali također i naše duhovne kvalitete. Sve to nas ustvari čini boljim ljudima. Ovo nas uči da odricanje vodi ka višim duhovnim ali i fizičkim ciljevima, uči nas važnosti strpljenja i samokontrole. Priznat ćete da su ovo kvaliteti kojih sve manje vidimo u našim društvima. I posebno bih izdvojio biljantnu misao našeg rahmetli Predsjednika da je post vrhunski izraz slobode svakakog čovjeka! Dakle, čovjek se može osloboditi i od svojih niskih nagona te uz pomoć posta uspostaviti potpunu kontrolu nad svojom dušom i tijelom.

Koliko je bitno činiti dobra djela i istinski prakticirati vjeru tokom ramazana, a ne samo suzdržavati od jela, pića i tjelesnih užitaka?

Činjenje dobrih djela ima više ciljeva. Jedan od glavnih jeste da nas učini boljim ljudima. Da budemo socijalno osjetljiviji spram drugih i drugačijih, a posebno spram ugroženih  i socijalno isključenih kategorija stanovništva: siromašnih, bolesnih, nemoćnih, obespravljenih. Dobro djelo treba da postane navika tj. druga priroda vjernika. Na ovaj način, vjernik postaje stalan činilac dobra gdje god da se nalazi i to svih oblika dobra, a ne samo striktno usko „vjerskih“ – kako ih mi često posmatramo. Jer u konačnici, sve što ostaje iza nas jesu naša djela a mi izabiremo i djelamo – da li će ona biti dobra ili loša!

Kakve su bile vaše aktivnosti ovog ramazana i koji su vam budući planovi?

Hvala Allahu, pred sami ramazan smo imali veoma intenzivne aktivnosti našeg projekta Muzej Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Imali smo pet izložbi u Evropskoj Uniji i to u Bludezu, Štokholmu, Malmeu, Beču i Innsbrucku, a zadnju smo završili upravo pred sami ramazan. Nakon toga, jedina posjeta koju sam imao van Bosne u ovome mubarek mjesecu je bila u Holandiju. Iako sam želio odmoriti i cijelo vrijeme ramazana se posvetiti sebi i svojoj porodici, nisam mogao odbiti naše čestite Bošnjake iz Utrehta, koji su kupili džamijske prostorije te su napravili donatorski iftar za otplatu preostalog duga. Posjetu sam iskoristio da se detaljnije upoznam sa Bošnjacima i drugim muslimanima u Holandiji jer mi je to bila prva posjeta ovoj lijepoj zemlji. Po povratku u Bosnu, imao sam još par predavanja u našim džematima te druženja sa čestitim studentima i dragim prijateljima.

Možete li sa nama podijeliti neku uspomenu ili događaj koja vas posebno veže za ramazan?

Hmm. Svaki ramazan je specifičan po sebi i sa sobom nosi neke od najinteresantnijih događaja naših života. Ono čega se uvijek rado sjećam jesu iftari i posebno sehuri kada sam bio malo dijete. Naime, kada sam počeo postiti – sa nekih 6-7 godina, roditeljima je bilo žao da me zovu na sehur, nadajući se da ću tako odustati. Međutim, kako sam nastavljao par puta postiti bez sehura – i mene su priznali za „velikog“ koji ima pravo da posti. I još jedan detalj, ako dozvolite, kada sam bio softa za vrijeme ramazana u Gobelovini kod Konjica, tom jednom netaknutom i nedovoljno poznatom biseru naše historije i lijepe domovine, jedan dan sam došao kući da budem sa porodicom. Nakon prve teravije, prisutne komšije su me zamolile da se obratim i to mi je bilo prvo predavanje svojim komšijama. Bilo je simpatično slušati pozitivne komentare poslije toga. I ovo ističem kao jednu generalnu poruku – mi ne znamo sami sebe. Ne poznajemo dovoljno svoje duše, ne poznajemo dovoljno svoje članove porodice, ne poznajemo svoje komšije, džematlije i sl. Loše je ako to nepoznavanje preraste u nepriznavanje.

Često puta ne znamo kakve sve potencijale imamo među sobom i među našim džematima u Bosni, Austriji, Americi, Danskoj, Švedskoj, ali i svim ostalim mjestima gdje nas ima. Naprimjer, nedavno se u džematima u Štokholmu i Utrehtu susrećem sa divnim Bošnjacima – mladim i talentiranim insanima koji su univerzitetski profesori u tim gradovima, a koji su vjernici i ne stide se da se tako deklarišu. To je veliki socijalni kapital i veliko bogatstvo  koje nažalost nije dovoljno iskorišteno.

Kako ste vi i vaša porodica provodili ramazanske dane?

Jedna od glavnih poruka ramazana jeste da je to prilika da se čovjek re-konektuje sa Uzvišenim Stvoriteljem, a zatim i sa samim sobom, ali i sa drugim ljudima. Od drugih ljudi posebno je važno da u ramazanu provedemo što više vremena sa svojim porodicama – užim i širim. To je jedna od poruka naših iftara, posjeta i sl. Jedan od ibadeta koji bih svakako svima preporučio jeste porodična mukabela u toku ramazana a po mogućnosti i poslije Bajrama. Dakle, ramazan je mjesec koji ima prije svega odgojni cilj u svakom pogledu.

Šta vam prvo padne na um kad spomenemo ramazan?

Pa ramazan je mjesec Kur’ana. To je mjesec njegove objave, mjesec početka islama u svim segmentima. Mjesec ramazan je mjesec mukabele i intenzivnog druženja s Kur’anom. Tako da bi to vjerovatno bio Kur’an. Pored iftara i sehura i mnogo čega drugog – svakako.

Koje vam je bilo omiljeno jelo za iftar i sehur?

Hvala Allahu, zaista nemam problema sa apetitom. Pogotovo u vrijeme ramazana. J A što se tiče hrane, veoma je malo hrane koju ne volim jesti, tako da uživam u svim jelima. Pogotovo kada se ogladni ili se zna da će se bez hrane biti nekih 17 i više sati. J

Imate li neku dovu koju posebno preporučujete?

Jedna od stvari koje bi trebali naučiti u ramazanu jeste da što više činimo dove našem Stvoritelju. Dova je veza sa našim Gospodarom. Ona je posebna vrsta ibadeta. Ono što bih preporučio je svakako dova zadnje trećine ramazana, a koja se prenosi od Poslanika, s.a.v.s.: „Allahumme inneke afuvvun  tuhibbul-afve fa’fu anna“ – Allahu dragi, Ti si Onaj koji oprašta, pa oprosti (i) nama!“

Bajramska poruka čitaocima portala Akos.ba?

Činim dovu Uzvišenom Allahu da vas nagradi svakim hajrom jer ste u hajru i trudite se da tražite hajr. Nastavite tako! Nastavite raditi na sebi, popravljajte radije sebe nego druge. Čitajte što više! Družite se sa dobrim prijateljima jer je čovjek na vjeri svoga prijatelja. Pokušajte sumirati ovaj ramazan te donijeti određene odluke koje ćete poštovati u nastavku vašeg života.  Neka se na vama vidi da ste vjernici i to u vašim djelima i postupanju spram drugih ljudi!

Poslije Bajrama nastavimo raditi na sebi, popravljajmo radije sebe nego druge

 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top