Dova je srž ibadeta: Zovite me, odazvat ću vam se!
Uzvišeni Allah nas poziva da se oslonimo na Njega i Njegovu pomoć, pa tako, hodeći ovozemaljskim putevima koji vode ka ahiretu, čovjek svoje dove iznosi pred Onim koji iz obilja Svoje milosti pruža pomoć, radost i nagradu. U hadisu se kaže: „Gospodar je, uistinu, stidljiv i pemenit, zastidi se Svoga roba kad mu podgine ruke da ih vrati prazne.“ Plemeniti Gospodar se raduje našim dovama, te naše ruke, dakle, neće ostaviti prazne. Dova je oružje, ali i potvrda čovjekove vjere, te je Poslanik, a.s, rekao da je dova srž ibadeta. Dovom se okrećemo i predajemo Njemu, priznavajući svoju slabost pred Njegovom snagom, priznavajući da je samo On kadar učiniti ono za šta molimo, dovom se u čovjeku budi svijest o njegovoj snazi te u čovjekovo srce ulaze smiraj i zadovoljstvo. Dova se nalazi između roba i Gospodara, pa je tako izravan poziv i obraćanje Svemogućem.
Važno je znati uslove dove, kako bismo se Njemu obratili na najljepši način, i u konačnici zadobili Njegovu nagradu, ljubav i zadovoljstvo. Da bi dova vjernika bila uslišana, ona treba proisteći potpuno iskreno i sa uvjerenjem da je Onaj kome se dovom obraćamo Jedini kadar obradovati nas onime za šta dovimo. Ukoliko se nadamo i težimo da nam dova bude primljena, potrebno je činiti istigfar, čisteći svoju nutrinu na taj način. U suri Nuh se kaže: „Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilatu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče i rijeke će vam dati.“ U upućivanju dove se okitimo skrušenošu, poniznošću i nadom u Njegovu milost, neka dova bude iskazivanje pokornosti i približavanje Njegovoj milosti.
U suri A’raf se kaže: „Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome.“ Sjećajmo se i zahvaljujmo svome Gospodaru u trenucima smiraja, ali i pohvalno je upućivati dove u trenucima izobilja i blagostanja. Poslanik, a.s., preporučuje: „Sjetite se Allaha kada ste u izobilju i On će se sjetiti vas kada vam naiđu poteškoće i nedaće.“ Birajmo dove koje su upućivali Božiji poslanici, jer su najljepše i najnadahnutije. Dovu je najpohvalnije početi zahvalom Uzvišenom i salavatom na Njegovog Poslanika. Postoje trenuci kada je najbolje upućivati dove, a to su posljednja trećina noći, pred zoru, odabrani sat svakog mubarek petka, na sedždi, između ezana i ikameta, dok pada kiša, a dove se posebno primju dok postimo, putujemo, kada imamo važnu potrebu te kada dovimo za svog brata u njegovom odsustvu. Ne zaboravimo da se dova može primiti na više načina, a Allah, dž.š. najbolje zna u kojem vremenu nam treba doći ono za šta dovimo. Poslanik o tome kaže: „Nema čovjeka koji neće uputiti Allahu dovu u kojoj nema grijeha niti kidanja rodbinskih veza a da mu Allah neće njome dati jednu od tri stvari: ili će mu uslišati dovu na dunjaluku, ili će mu dati u njenoj vrijednosti nagradu na ahiretu, ili će otkloniti od njega zlo u vrijednoti te dove.“
Neka nas Uzvišeni učini onima koji su svjesni snage dove i zahvalni na blagodati dove, amin.
Za Akos.ba piše: Rabija Arifović
