Dosta mi je Allah moj: Tevekkul nije bijeg od stvarnosti

Bio sam mali kada sam čuo prijatelja moga oca kako govori: ”I svemu smo odredili uzrok!”, pripisujući te riječi Kur’anu. Ja sam, bez ikakvog uvoda i oklijevanja, požurio da mu kažem: ”Ali, te riječi nisu iz Kur’ana.” Na moje riječi čovjek je klimnuo glavom, rekavši: ”Eh, ova nova generacija ne želi da išta ostane na svome mjestu, čak ni Kur’an.”

Tačno je, sve ima svoj uzrok, ali Allah je i prije uzroka, i sa uzrokom i nakon uzroka. Ako hoće može zanemariti uzrok, a ako hoće može dati u obilju bez ikakvog uzroka i bez računa!

Zato se ne oslanjaj na zid, jer se može srušiti, i ne oslanjaj se na stvorenja, jer će umrijeti.

Oslonac ili pouzdanje (tevekkul) u Allaha znači da povećaš svoje povjerenje u Allaha i da na stvorenja gledaš kao na sredstva ili medije (s)provođenja i izvršavanja sudbine. Tevekkul znači potpuni spokoj i sigurnost srca u Allahovo obećanje, bez obzira što postojeće blagodati i darovi ne ukazuju na to sasvim jasno. To također znači odricanje snage i moći bilo kome sem Allahu, jer ono što ti posjeduješ od snage, sposobnosti, talenta i drugih blagodati, samo su darovi putem kojih te Allah iskušava kako ćeš postupati. Tevekkul, pouzdanje u Allaha, zapravo je uzrok uzroka i tajna uspjeha.

Tevekkul, oslonac i pouzdanje u Allaha, uliva u srce zadovoljstvo sa odredbom (kader) i prihvatanje rezultata te odredbe makar se radilo o onome što ne volimo i što ne želimo. Tevekkul povezuje dušu sa Allahom Koji ravna i upravlja svime, Koji nekada daje u vidu uskraćivanja, ili uskraćuje u vidu davanja.

Tevekkul ili pouzdanje u Allaha ne znači pasivnost, fatalizam i bijeg od stvarnosti. Pouzdanje u Allaha ne znači ono što kažu neki ljudi:

Ne planiraj, jer sudbina ti je određena,

Oni koji su planirali nisu pošteđeni stradanja,

Predaj se sudbini i vidjet ćeš da smo ti mi preči od tebe samoga.

Naprotiv, početak (inicijativa) je od tebe, čovječe: tvojim djelom, žurenjem ka Allahu, natjecanjem s drugima u dobru, približavanjem Allahu, dovom i sl., i sve to je sadržano u značenju riječi: ”Samo Tebe obožavamo!” (El-Fatiha, 4.) A tek nakon toga dolazi traženje pomoći i podrške: ”I samo od Tebe pomoć tražimo!”(El-Fatiha, 4.) U tom smislu su i ajeti: ”Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!”’ (El-Gafir, 60.) Zatim:”I oni prvi – uvijek prvi!

Oni će Allahu bliski biti.” (El-Vaki’a, 10.-11.)

Tevekkul ili pouzdanje u Allaha je suština vjere islama, na šta aludira ajet: ”I Musa reče: ‘O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!”’ (Junus, 84.)

Potpuna posvećenost srca uzrocima, znači zastor od Gospodara svjetova. Svejedno radilo se o sigurnim i pouzdanim uzrocima, poput jela i pića radi otklanjanja gladi i žeđi, ili o nepouzdanim uzrocima kao što je uzimanje lijekova, ili pak o prividnim (imaginarnim) uzrocima, koji nemaju utemeljenja ni u razumu, ni u Objavi, ni u ljudskom iskustvu, poput raznih oblika praznovjerja i sujevjerja.

Pouzdanje u Allah (tevekkul) čini da se vjernik ponosi vjerovanjem u Allaha, kao što dolazi u ajetu: ”A onaj ko se u Allah pouzda – pa, Allah je zaista silan i mudar.” (El-Enfal, 49.) Jer,Allah jeOpskrbitelj, On je dovoljan Svojim robovima, On je Onaj Koji oživljava, On je pomagač, Čuvar, Onaj Koji uzvisuje i unizuje:”Svakog časa On se zanima nečim.” (Er-Rahman, 29.)

Tevekkul (pouzdanje u Allaha) pomaže da se uzroci uzimaju i prihvataju sa dozom zanosa i odlučnosti, ali potpuno mirne (smirene) duše, i on je konačni lijek za brigu, za strah od posljedica i rezultata te razornog psihičkog pritiska. On potiče nadu, čak i u najtežim okolnostima, jer veže srce za Allaha Svemoćnog, Milostivog čija milost sve obuhvata, vječno Živog Koji ne umire, Mudrog Stvoritelja u čijem stvaranju nema nereda i nedostataka, Sveznajućeg Kojem nije ništa skriveno: ”On je Gospodar istoka i zapada, nema boga osim Njega, i Njega uzmi za zaštitnika!” (El-Muzemmil, 9.)

Zato se ne oslanjaj na siromahe, a svi ljudi su takvi, i bez obzira kakav status imali oni su slabašni. Ukoliko su i iskreni prema tebi, možda žele da ti učine neku korist, a ustvari ti naštete, ili ti žele dobro, pa ti zlo učine, jer oni ne poznaju suštinu koristi, niti poznaju neviđeno (gajb). Jer, da poznaju gajb onda bi sigurno sebi mnoga dobra priskrbili i nikakvo ih zlo ne bi snašlo, ali oni obolijevaju, umiru, doživljavaju neuspjehe, padove, potištenost, tugu, nadaju se…

Međutim, treba kazati da nema pouzdanja u Allaha bez strpljivosti i sabura, koji čovjeku neda da požuruje, da se žali i koji mu ne dozvoljava da ima loše mišljenje o Allahu, makoliko se problemi i nedaće nagomilavali, na šta aludira ajet:”Onima koji budu trpjeli i u Gospodara svoga se uzdali.” (En-Nahl, 42.) I kad god ti se stijesni u grudima, ponavljaj: ”Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!” (Ali Imran, 173.)

To su riječi koje je izgovorio Ibrahim, a.s., kada je bačen u vatru, pa mu je vatra postala hladna i spasonosna. Zato ih i ti izgovaraj da bi vatra tvoga iskušenja i nedaće bila pretvorena u bašču zadovoljstva i užitka.

To su riječi koje je izgovorio Muhammed, s.a.v.s., i njegovi ashabi kada su im ljudi rekli: “Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!” – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: “Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!” (Ali Imran, 173.) Zato ih i ti izgovarajkad god se povećaju prepreke i opasnosti na tvome putu, da bi, Allahovom dobrotom, prepreke nestale i da bi zle posljedice iskušenja bile neutralizirane. Dovoljan nam je Allah i divan je On Gospodar!

Piše: Dr. Selman el-Avde

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

saff.ba