Dosada je stanje koje nas upozorava da vrijeme ne koristimo kako treba

Roditelji – da vidimo da li se možete identifikovati sa ovakvim scenarijom: šestosedmični je školski raspust. Vaše dijete dođe i kaže vam “Meni je dosadno”.

Da li se to događa:

(a) poslije petsedmica;

(b) poslije sedmicu dana; ili

(c) tokom prvog dana.

Ako niste odgovorili pod (c), savjetujem vam da dva puta provjerite da li ste odista roditelj.

Žena mi priča da kad je ona bila mala, njena mama je na takve izjave odgovarala: “Samo je dosadnim ljudima dosadno.” To mi se dopada. To je odgovarajuća kritika za dijete koje mora da nauči kako da se samo zabavlja. Ali je postavljeno na klimavim naučnim temeljima. Nagovještava da je dosada nešto nižerazredno iznad čega sposobniji ljudi mogu da se uzdignu.

Da li je zaista tako?

Psihijatri sa Univerziteta Brendais u Masačusecu su posmatrali odnos između sklonosti ka dosadi i inteligencije (drugim riječima, koeficijenta inteligencije). Oni su volonterima, koji su, uzgred, uzeti iz vojske, dali da urade izuzetno dosadan zadatak. Od volontera se tražilo da 30 minuta bez prestanka ispisuju slova „cd”. Rečeno im je da to rade umjerenom brzinom, opušteno i smireno. Bilo je veoma dosadno. Naravno da su ga ocijenili kao dosadniji i nezanimljiviji od drugog zadatka, pisanja kratke priče inspirisane slikama iz časopisa.

Takođe su se osjećali pospanije, nespokojnije i bezvoljnije tokom tih užasnih pola sata. Istraživači su na volonterima sproveli isto tako i formalno testiranje koeficijenta inteligencije koristeći takozvani “standardni vojni kvalifikacioni test” (taj test koeficijenta inteligencije je razvijen za vojnu upotrebu za vrijeme Drugog svjetskog rata, s ciljem boljeg raspoređivanja novih regruta na odgovarajuće vojne funkcije). Istraživače je zanimalo da uporede nivo inteligencije volontera sa tim koliko im je postalo dosadno za vrijeme zadatka sa ispisivanjem slova „cd”. I postojala je nevjerojatna veza. Što je osoba bila inteligentnija. to joj je dosadniji taj zadatak bio. Drugim riječima, najviši nivo dosade na zadatku sa ispisivanjem,,cd” doživjeli su najinteligentniji među volonterima.

Mada to nije direktno u kontradikciji sa idejom da se samo dosadni ljudi dosađuju, roditelj koji bi svom djetetu koje se dosađuje rekao da je “samo inteligentnim ljudima dosadno” sigurno ne bi postigao željeni rezultat ovakvom kritikom. Otkriće da je inteligencija povezana sa dosađivanjem dodatna je podrška ideji da je dosada signal da se prekine sa sadašnjom aktivnošću i da se potraži nešto smislenije.

Otkud je to tako?

Očekivalo bi se da inteligentnija osoba savlada određenu aktivnost i prema tome brže istroši izazov nego neko manje inteligentan. Ako se dosada ponaša kao signal za nedostatak izazova, onda biste očekivali da inteligentnija osoba lakše počne da zapada u dosadu zbog neke aktivnosti, što je upravo ovo istraživanje pokazalo. To je opet dodatna podrška ideji da je dosađivanje daleko od toga da bude gubljenje vremena, je zapravo korisno i blagotvorno stanje koje nam skreće pažnju na problem da ne koristimo naše vrijeme na način koji vodi našem najboljem interesu.

Odlomak iz knjige: CRNA OVCA: NIJE NI TAKO LOŠE BITI LOŠ, Ričard Stivens, Plato.
Izvor: Detinjarije.com