Dolce vita: “Zatim ćete toga dana za sladak život biti pitani sigurno”
U suri At-Takatur – Nadmetanje,objavljenoj u Mekki, Gospodar dva mora, koja se dodiruju a ne miješaju, kaže:
U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!
- Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete
- sve dok grobove ne naselite.
- A ne valja tako, saznaćete svakako!
- i još jednom, ne valja tako! Saznaćete sigurno!
- Ne valja tako, neka znate pouzdano,
- Džehennem ćete vidjeti jasno!
- I još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno!
- Zatim ćete toga dana za sladak život biti pitani sigurno.
I tako, počinjem ovo putovanje kroz Italiju iako tamo nikad nisam bila. Jedan poznati pojam koji je svima bar simpatičan, gotovo svi ga žive ili bar žele živjeti, živi i Italija. Dolce vita, sladak život.
Šta je sladak život? Američki san,ugodnost, hedonizam, uživancija, ili možda samo učenje? Ko živi dolce vita? Dva vesela Italijana sa 24 kitchen kanala koji putuju, uče, istražuju, vole, kuhaju, gustiraju, uživaju.
Zašto se u Kur’anu upozorava na dolce vita?
Koji koncept dolce vita je taj na koji smo upozoreni i zašto bismo počeli nasu priču na ovakav način.
Volim Italiju, ona je inspiracija iako nisam osjetila njen vjetar,pomirisala njen osmijeh,okusila njene boje. Jedino što sam okusila su njena jela, mirisala more koje je okružuje i donekle osjetila kako je živjeti uzaludan život dolce vita koji nam nikako ne ide u prilog osim iskustva greške. Život u kom se samo žiiva, jede, gustira, putuje da bi se putovalo, voli da bi se svoj ego voleo, tragalo za soldima (novcem) nije moj san. San istinskog slatkog života -dolce vita vrijednog spomena je život koji nas vodi na čarobna putovanja u kom su ukusi izvori druženja i nježnosti, dodiri čudesni pokreti podrške kao i stapanja u istu svrhu, pogledi slike koje ne želimo zaboraviti, zvukovi odabrani snimci sa kaseta koje ne palimo, mirisi ono što duboko ostaje u asocijacijama naših dugova prošlosti.
Znate li da jedino mirisi ne ostaju u dijelu mozga koji se zove korteks, sve tu ostaje pa se filtrira a mirisi prolaze i beleže se duže nego bilo koje čulo. Poput onih mirisa bakinih/neninih kolača, džamijskih tepiha i mehkih ruku.
Čulo mirisa dakle fascinira dugotrajno jer bijeleži fascinirajući opus asocijacija, a voleo ih je Poslanik alejhi selam posebno.Ti mirisi adekvatno asociraju na efekat ovog života a to su upečatljiva svrsishodna sjećanja koja ne plene samo lijepim emocijama već kreativnim rješenjima i idejama za nova iskustva.
Italija živi dolce vita kroz umornu modu, čuvenu kuhinju,stari univerzitet i toliko toga što one koje ju poznaju i žive pravi život ne osvaja. Osvaja ih jedino kvalitetna odjeća koju koriste kao sredstvo do cilja, malo kvalitetnih sastojaka u spremanju hrane, iskustvena kvaliteta empirijskih znanja i duboko more kreativnog prostora.
Piše: Aganović Enisa
Odlomak iz knjige “Dva mora”
Akos.ba
