Djetinjstvo pripada djeci!

Allah Svevišnji je obdario ljudska bića posebnim periodom koji se naziva razdoblje djetinjstva.

Djetinjstvo je nesumnjivo najljepša i najsretnija faza ljudskog života. Radosti detinjstva nikada ne mogu biti zamjenjene ni sa čim drugim!

To je period kada je osoba oslobođena svih briga i odgovornosti.

To je period kada volite da igrate igre.

To je taj period kada se svi vole.

Međutim, ljubav koju roditelji pružaju svojoj djeci je neuporediva! To je jedina ljubav koja je zaista nesebična, bezuslovna i oprašta. Allah je zadržao jedinstvenu toplinu i naklonost u roditeljskoj ljubavi i, posebno u ljubavi majke.

Djeca su kao cvijetni pupoljci. Kada ti pupoljci procvjetaju u cvijeće, ljubav koju roditelji daju svojoj djeci djeluje kao srdačan miris. Drugim riječima, ljubav roditelja ima pozitivan ishod tokom cijelog života.

Međutim, u ovom modernom dobu ljudi u svim dijelovima svijeta sada pokušavaju “opljačkati“ djecu u različitim aspekatima ovog vitalnog perioda.

U nastavku su navedeni neki od ovih aspekata i način na koji su opljačkani.

Vrijeme je 5.30. Pet i po godina staro dijete je u svome snu sa palcem u ustima. Njegova majka ulazi u njegovu sobu i budi ga… ne, ne za sabah-namaz jer Allah nije učinio ni namaz obaveznim u ovom dobu. Ona ga budi da ga pripremi za školu.

Jadno dijete! Dok su mu kapci još uvijek teški od sna, on se prisiljava da se spremi za početak još jednog napornog dana.

Već je naučen da jede veoma brzo. Nema šanse su da bi mogao napustiti dom bez adekvatne hrane.

Na taj način ste mu “opljačkali” san, kao i odgovarajuću hranu!

Kod kuće nema ograničenja! On je slobodan da radi sve što voli. Dok u školi mora da poštuje pravila i propise. Kao rezultat toga, opljačkali ste mu slobodu koju treba da uživa tako mlado dijete!

Ovo je bila oštra stvarnost u posljednjih nekoliko godina, jer sekularni obrazovni sistem zahtijeva da djeca budu primljena u školu u vrlo ranom uzrastu.

U većini zemalja oni počinju da pohađaju „Playgroup“ u godinama kada nisu čak ni rekli „zbogom“ svom detinjstvu. Čak i uniforme koje koje oblače  ponekad sadrže ‘Pampers’ ili bilo koju drugu vrstu pelena iz očiglednih razloga.

Kada šaljete svoju decu u školu u tako nježnom dobu, ne samo da ih opljačkate od  užitaka koje treba da uživaju tokom ovog perioda, vi ih zapravo stavljate u veoma neugodne pozicije! Jadna djeca! Oni ne mogu čak ni izraziti svoje neugodnosti j su jedva odabrali pravi jezik ili čak riječi da bi to učinili.

To nije sve! Pljačkate im jedan veliki poduhvat koji treba da nastave u ranom periodu života.

Taj poduhvat jeste islamsko obrazovanje!

Nepobitna je činjenica da kada ih šaljete u školu za sticanje sekularnog obrazovanja onda će oni iskoristiti svoje najbolje vrijeme samo u tom nastojanju. Ono što ostaje je vrlo mali dio vremena, koji se može nazvati ‘ostatak vremena’.

Odlučili ste da iskoristite taj ‘ostatak vremena’ da bi vaša djeca stekla islamsko obrazovanje.

Koliko mislite da će te fizički i mentalno iscrpljena djeca moći da ostvare unutar tog ‘ostatka’ vremena?

Najgora stvar je, međutim, to što mnogi od vas ne dozvoljavaju vašoj djeci da koriste čak i ovaj ‘ostatak’ vremena za sticanje vjerskog obrazovanja, jer ih natjerate da se uključe u niz drugih aktivnosti kao što su guranje da rade domaće zadaće, da uče na svojim digitalnim „prijateljima“ itd.

Kako dijete odrasta, nije svjesno osnovnog islamskog znanja koje uključuje osnove  imana  i islama, akide, sira Resullullaha alejhi sselam, kako klanjati, učiti u Kur’anu itd.

Također propustite da im usadite terbijet  (pravi islamski odgoj).

Prije nego što ih nauče da recituju  Fatihu  i  Ihlas, oni uče da pevaju ‘Baa, Baa, Crna ovca’ i ‘Humpty Dumpty’.

Umjesto odrastanja u islamskoj atmosferi, oni  rastu u neislamskom okruženju kao što je zapadni sistem zajedničkog obrazovanja.

Klinac koji ne pohađa školu sekularnog obrazovanja se ne smatra normalnim djetetom.

Ukratko, pljačkate svoju djecu šansom da steknu najvažniju tačku u životu – islamsko znanje!

Zapravo, to je bio zapadni  motiv uvođenja sekularnog sistema obrazovanja, da nas drži podalje od prepoznavanja našeg Stvoritelja i tako da skrenemo našu pažnju sa Stvoritelja na stvaranje.

U ovoj digitalnoj eri, kao roditelji, većina vas je toliko zaokupljena svakodnevnim poslovima (koji uključuju i stalno pozivanje na vaše pametne telefone), da ne želite da vas djeca ometaju.

Kao rezultat toga, dajete digitalne uređaje djeci (koja također uključuju čak i malu djecu) kako bi ih držali na okupu, a da nisu najmanje zabrinuti zbog uticaja uređaja kao što su pametni telefoni na vaše djete.

U nekim slučajevima postoje djeca koja vas neprestano, hronično traže da im dozvolite pristup ekranu telefona ili tableta – do te mjere da ste kao roditelj prisiljeni popustiti zahtjevima. Na kraju kupujete uređaje koji imaju video igre ili im omogućite pristup internetu.

Dijete koje nema kontrolu sada predano pod kontrolu pametnog telefona ili iPad-a ili bilo kojeg drugog digitalnog uređaja.

Majka ponosno gleda na svoje dijete koje upravlja takvim uređajem i dobiva priliku da svojim prijateljima kaže:  “Gledajte, moja dvogodišnja Pappu / Sweety može da upravlja sa pametnim telefonom! Zar nije nevjerovatno?”

Nježnim rukama koje bi trebale rukovati igračkama, triciklima i biciklima, loptama i balonima sada se daju digitalni uređaji koji ih drže okupiranim.

Djeca koja bi trebalo da budu na terenu i igraju se kako bi se fizički pripremila, sada se igraju na ekranima svojih uređaja.

Imaju iPod, mobilne telefone i kompjuterske igre na dohvat ruke.

Ali uprkos bogatstvu ovih stvari, današnja djeca izgleda da propuštaju prava bogatstva djetinjstva.

Za mnogo djece sloboda da istražuju vani, voze bicikle, penju se na drveće i uživaju u drugim jednostavnim zadovoljstvima sada postaju stvari prošlosti.

Google, YouTube i društveni sajtovi kao što su WhatsApp, Facebook itd., dovode djecu do ‘zrelosti’ mnogo brže nego u prethodnim generacijama.

Ako mislite da je ova ‘neblagovremenost’ pogodna za vašu djecu, onda griješite! To je u stvari neka vrsta ‘napada’ nepotrebnih materijala i informacija koji bi mogli naštetiti osjetljivim mozgovima djece.

Većina roditelja u nedavnoj anketi priznala je da su zabrinuti da njihova djeca rastu prebrzo, a 77 posto je za to okrivilo internet.

Oni su ovu ubrzanu zrelost pripisali, posebno, ogromnoj količini informacija koje vide na internetu i na društvenim mrežama.

Uz široko rasprostranjen pristup internetu, znatiželjni tinejdžeri mogu slučajno ili namjerno biti izloženi velikoj količini materijala koji je necenzuriran, seksualno eksplicitan i potencijalno štetan. Možete čak primijetiti rane znakove ovisnosti o tim uređajima u njima.

Na ovaj način, zar ne pljačkate našu decu čistom i nepatvorenom nevinošću detinjstva?

Ako je to zabrinutost i zabrinutost zapadnih ljudi, ljudi koji sebe nazivaju “oslobođenim ličnostima”, onda bi naša brige trebale biti u mnogo većoj mjeri!

Dvije veoma mlade djevojke stoje ispred škole. Automobil se zaustavlja ispred njih i par izlazi iz tog automobila.

Čim jedna od djevojaka vidi par, na licu joj se pojavi mahnit izraz lica i intenzivnom brzinom juri prema njima. Ona srdačno zagrli muškarca, a zatim ženu.

Vidjevši njene postupke, na drugoj djevojci se pojavljuje vrlo tužan pogled. Suze joj naviru. Ona okreće lice.

Par u autu su roditelji djevojke koja se uzbuđuje kad vidi svoje drage roditelje, dok je djevojka koja se očajno vidi reakcije ove djevojke iz slomljenog doma dok su joj roditelji razvedeni. Uvijek žudi da joj se roditelji pridruže da je pokupe iz škole, ali to se nikada ne dešava.

Reakcije druge djevojke su mučna slika stradanja djeteta rasturenog doma.

Roditelji iz vlastitih sebičnih razloga odlučuju se za takav korak bez da shvate da se njihov razvod može pokazati kao najrazorniji za njihovu djecu.

Brak je zaista veza koja spaja muškarca i ženu na osnovu učenja Kur’ana i sunneta. Dakle, svaki partner u ovom blagoslovljenom odnosu mora se odnositi prema drugom s poštovanjem i na najljepši način.

Razvod raskida porodicu i lišava djecu najvrednije porodične atmosfere.

Međutim, ono što najviše zabrinjava je da može imati negativne efekte na živote djece o kojoj je riječ. Neki od kratkoročnih efekata su: anksioznost, stalni stres, promjene raspoloženja, razdražljivost, intenzivna tuga i uznemirenost.

Gledajući sve navedene situacije, moglo bi se doći u iskušenje da zaključimo: Djeca su tu, dok djetinjstvo postepeno ulazi u zaborav.

Piše: Haqqseeker

Izvor: MuslimVillage

Prijevod i obrada: Akos.ba