>
Depresivni stil da’ve – tretman gorkom pilulom Depresivni stil da’ve – tretman gorkom pilulom
Od svoje adolescencije pa na ovamo, prisustvovao sam mnogim predavanjima petkom, a jednog o tih se posebo sjećam. Smatram da je predavač izrekao šokantnu... Depresivni stil da’ve – tretman gorkom pilulom

Od svoje adolescencije pa na ovamo, prisustvovao sam mnogim predavanjima petkom, a jednog o tih se posebo sjećam. Smatram da je predavač izrekao šokantnu izjavu pred ljudima koji su napustili svoje poslovne obaveze, kućne poslove, porodice i zauzeti poslovni raspored kako bi taj jedan sahat povetili Allahu s.v.t. Ovu priču vam donosim ne kako bih omalovažio predavača, već kako bih ukazao na specifičan način predavanja koji se proteže kor historiju. Predavač je govorio o urođenim slabostima nas kao ljudskih bića, te kako bi to trebalo podsticati našu ponisznost. On je tada rekao: „Upamtite, o ljudi, da niste ništa drugo do propadajuće truhlo tijelo, prepuno ostataka pojdene hrane (otpada), koje je nastalo iz prljave kapi sjemena.“

Prva „organska“ reakcija koja mi se javi kada se sjetim ovih njegovih riječi je kur'anski ajet o ljudskom stvaranju: „Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.“ (Kur'an, 17:70)

Razmišljajući o tome šta je taj imam rekao, i proučavajući kur'anske ajete, ne mogu a da se ne zapitam, da li je Allah s.v.t. kap sjemena ikada nazvao prljavom?! Da li je Allah s.v.t. ikada opisao prirodu našega postojanja riječima kojima ju je opisao predavač? Moj skromni osvrt na ovu temu kaže da nije nikada.

Retorika koju je koristio predavač nije baš u potpunosti strana procesu tezkije (liječenje duše), međutim učenjaci upućeni u ovu tematiku bi trebali znati kakav bi spiritualni tretman trebao biti primijenjen na određena duševna stanja. Ova tretman, ipak, može biti odbojan kada se koristi među masom, pogotovo ako se ponavlja tokom vremena u šablonu koji sam nazvao „depresivni stil da've.“

Ja ni na koji način ne sugeriram da da'va treba da bude samo puko podizanje raspoloženja, ali smatram da se ove dvije stvari moraju izbalansirati. Kur'an je uravnotežen u pozivanju ljudi da obožavaju Allaha s.v.t., da uđu u Njegov dženet, te da bi se spasili od patnje u džehenemskoj vatri. „Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali? Allah je blagodaran i sveznajući.“ (Kur'an, 4:147)

Štaviše, da'va bi se trebala što više doticati naših svakodnevnih problema i potreba, emocije, ponašanje, umove i mnoge druge aspekte koji su sami po sebi obeshrabrujući. Ipak, to ne opravdava tmurni stil da've, potčinjavanje i dominaciju. Ovo govorim prvo sebi pa onda ostalima, jer ja sam najprije odgovoran za depresivni stil širenja da've. Da nam Allah oprosti naše greške i nedostatke.

Prema tome, shvatio sam da predavači skloni depresivno stilu da've imaju sljedeće karakteristike:

1.) Omalovažavaju slušatelja i njegovo samopouzdanje. Depresivni ljudi bi mogli lakše pasti na ovaj stil da've, jer odgovara njihovom niskom samopouzdanju. Depresivni predavači često projeciraju problem vlastite nesigurnosti, a sve u nastojanju da popune empatiju čitaoca sa neupitnim strahom. Taj strah bi dalje uveliko olakšao slijepo slijeđenje, ili stvaranje kulta u religiji.

2.) Uspoređuju naše trenutno stanje sa stanjem ashaba, pravovjernih predaka, bez naglašavanja razlike u kontekstu. Ne žele da naglase drastičnu razliku u okruženju, poput poznavanja arapskog jezika, blizina Allahovog poslanika s.a.v.s. ili jačinu islamskog okruženja i vladavine u tom periodu.

3.) Naglašavu koliko su naša djela mizerna u odnosu na Allahovu milost. Oni implicitno sugeriraju da ništa ne možemo učiniti što će nas približiti Allahu s.v.t. ili željenom cilju.

4.) Fokusiraju se na muke u kaburu i kazne na onom svijetu, bez spominjanja lijepe nagrade koju je Allah s.v.t. pripremao za svoje iskrene robove. Surotno tome, Kur'an koristi obje metode kako bi nas naveo da činimo dobro, a odvratio od činjenja zla.

5.) Sve nedaće koje snađu ummet pripisuju grijesima muslimana. Ja ipak kažem da nikada u historiji nije bilo trenutka kada je ummet bio potpuno čist od grijeha, pa čak ni za vrijeme Poslanika s.a.v.s.

Dalke, zbog čega sve ovo govorim? Pa i u vrijeme Poslanika s.a.v.s. je bilo ashaba koji su, iz najbolje namjere, morali da nauče mudrost širenja da've, jer su nesvjesno izostavljali važne detalje dok su pozivali ljude u islam. Vidim da se ista stvar dešava i sa depresivnim predavačima, iako misle dobro ljudima, ipak ih odbijaju od sebe. Ako i dalje niste sigurni o čemu pričam, predlažem vam da pogledate video koji je napravio Baba Ali pod nazivom „Haram Police.“ (Haram, haram, harrrraaaaaaaammm)

Postoje mnoge priče koje možemo iskoristiti kao dokaz da je nježniji i blaži stil da've više ohrabrujući i plodonosniji, poput:

– Priča o neukom beduinu kojega su ashabi htjeli da napadnu jer je urinirao u mesdžidu, pa ih je Poslanik s.a.v.s., uz mnogo ljubaznosti i smirenosti, spriječio u tome, pa je nakon toga očistio nered i podučio beduina o svetosti mesdžida,
– Priča o Muazu b. Džebbelu r.a. koji je odužio učenje Kur'ana dok je predvodio ljude u namazu, pa se neko požalio Poslaniku s.a.v.s. Nakon toga ga je Poslanik s.a.v.s. pozvao i podučio ga da bi to moglo odbiti ljude, te da bi trebao učiti kraće sure, pogotovo ukoliko djeca budu plakala tokom namaza,
– Priča o Tufejlu ibn Amru Ed Devsiju koji je prijetio svome plemenu dok ih je pozivao u islam. Nakon što su ga oni odbili vratio se Poslaniku s.a.v.s. i zamolio ga da uputi Allahu s.v.t. dovu kako bi ih uništio. Onda ga je Poslanik s.a.v.s., čovjek blagosti i milosti, podučio da sa njima mora postupati ljubazno sve dok ne postanu muslimani.

Poruka: Ne nasjedajte na depresivni stil da've

Islam je uravnotežena vjera, pa zato i pozivanje Allahu s.v.t. mora biti uravnoteženo. Moramo se prisjećati dženneta i džehennema, nagrade i kazne, nade i poštovanja Allaha s.v.t. moramo podstaknuti vjeru u Allahovu milost i oprost, bez oslobađanja ega. Moramo predstaviti činjenice vezane za islam na specifičan način a da pritom ne promijenimo niti jedan atom svete doktrine naše vjere. Drugim ljudima moramo prilaziti sa osmijehom, (naravno,kada je to prikladno-inače će nas smatrati ludim), unijeti nadu u njihove živote, uz Allahovu pomoć ih podići iz mizernog robovanja dunjalučkim dobrima, do čistog robovanja Gospodaru. Ljudi dolaze u mesdžid u nadi da će se približiti Allahu s.v.t., i govor koji tu čuju može biti njihova oskočna daska u tom nastojanju, naravno ukoliko mi naučimo da budemo mudri u pozivanju Allahu s.v.t.

Allah s.v.t. je najbolje sumirao taj koncept u sljedećem kur'anskom ajetu:

„Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.“ (Kur'an, 3:159)

Autor: Othman Mohammad
Izvor: suhaibwebb.com
Za Akos.bA preveo: Mirnes Baltić
 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

No announcement available or all announcement expired.