Davanje, prikupljanje i raspodjela zekata – retrospektiva

Muslimani generalno, a tako i muslimani ovih prostora, ne rijetko energiju troše i iscrpljuju se raspravama o pitanjima koji imaju veoma jednostavne odgovore i pitanjima koja su u povijesti bila tretirana i na koja su data odgovarajuća pojašnjenja, utemeljena na praksi Muhammeda alejhi selam i šerijatskim propisima.

Jedno od takvih pitanja je i način davanja, prikupljanja i raspodjele zekata. Na žalost, vrlo često možemo svjedočiti vrlo žučnim raspravama o ovom pitanju, kao da se radi o pitanju koje se prvi puta pojavljuje i pitanju koje ranije nije bilo predmet istih ili sličnih rasprava. Pomalo je to razumljivo za društvo u kome većina ljudi koji se pitaju ili misle i htjeli bi da se pitaju smatraju da svijet počinje od njih i da su oni mjera stvari. Nije bitno koji alim i kakvog kalibra je davao pojašnjenja i argumentacije o određenom pitanju, uvijek se nađu oni koji će to još malo ”prečešljati” ili u potpunosti dovesti u pitanje, nastojeći dati svoje ”visoko” mišljenje i staviti pečat na ranije rasprave.

Vrlo često većina diskutanata ne posjeduje odgovarajuće znanje, a diskusije su bazirane na površnim informacijama ili potpuno promašenim odabirom dokaza i zanemarivanja drugih argumenata. U regiji koja je možda jedna od lidera u svijetu po broju ”pronalazača tople vode”, dobro se je često osvrnuti na povijesne  činjenice i određena dešavanja i rasprave vođenje u bliskoj ili dalekoj prošlosti. Tako ćemo se i mi vratiti četerdesetak godina unazad i potražiti odgovor na pitanje, da li se ikad iko bavio pitanjima koja još uvijek zaokupljaju našu pažnju i koja su još uvijek aktuelna i na koja još uvijek trošimo energiju i vrijeme. Kada je u pitanju zekat i sadekatu-l-fitr, a posebno pitanje sistema njihovog organiziranog prikupljanja i raspodjele, tačno prije četerdeset i jednu godinu, tačnije 15 i 16. jula 1976. godine, u Sarajevu je održano prvo Savjetovanje najviših organa Islamske zajednice u SFRJ o akciji zekata, sadekatu-l-fitra i kurbanskih kožica. Bio je to događaj koji je imao za cilj da odgovori na aktuelna pitanja i ponudi teorijsku potporu za sistem organiziranog prikupljanja zekata i sadekatu-l-fitra, uspostavljen od strane Islamske zajednice 1968. godine. Na savjetovanju su učestvovali najviši predstavnici Islamske zajednice na čelu sa reisu-l-ulemom Naim ef. Hadžiabdićem i predsjednicima republičkih starješinstava. Referate na savjetovanju su podnijeli Husein ef. Đozo, dr. Ahmed Smajlović, dr. Jusuf Ramić, Abdurahman ef. Hukić i u ime Vrhovnog Starješinstva Aziz Kadribegović, sekretar Vrhovnog Starješinstva.

Nakon podnesenih referata i diskusija doneseno je osamnaest zaključaka koji su dali glavne smjernice za dalji rad svih organa i službenika Islamske zajednice uključenih u ove akcije i vođenje i razvoj akcije organiziranog prikupljanja i raspodjele zekata i sadekatu-l-fitra. Kroz referate i zaključke je potvrđena odluka/fetva najviših organa Islamske zajednice o organiziranom prikupljanju i raspodjeli zekata i sadekatu-l-fitra. Pomenuti referati su bili veoma kvalitetni i sadržavali su značajan broj veoma korisnih infomacija i argumenata vezanih za neophodnost organiziranog prikupljanja i raspodjele zekata i sadekatu-l-fitra. Ovom prilikom ćemo prenijeti samo jedan dio referata koji je podnio dr. Ahmed Smajlović, a koji sadrži veoma koncizna pojašnjenja o ovom pitanju.

U referatu ”Kur’anske osnove zekata”, razmatrajući  pitanje kome i gdje da se daje zekat i zekatul-fitr, navodeći 60 ajet sure Et-Tevbe o osam kategorija mogućih primaoca zekata, dr. Smajlović ističe: ”Kako se iz ajeta vidi postoji osam kategorija koje imaju pravo na zekat. Ove kategorije se ne mogu poništiti, niti ih iko može ugasiti. One se mogu pojaviti u svakom mjestu i vremenu. O prednosti jedne kategorije nad drugom dužna je da vodi brigu nadležna islamska vlast. To je u islamskim državama vlada, a tamo gdje toga nema nadležno je predstavništvo islamskog-vjerskog poslovanja koje je i odgovorno za islamski-vjerski život u datoj sredini, jer je ono neposredni nosilac halifinih prerogativa. U našim uslovima ta prava su skoro čitavo jedno stoljeće posebnim vjersko-pravnim aktom ”menšurom” prenešena izravno na reisu-l-ulemu. Ni on ni bilo ko drugi ne može ugasiti ni jednu od spomenutih kategorija, ali je dužan da u određenenim uslovima i postojećim vrstama odredi prioritet jedne vrste nad drugom. Tako je na primjer postupio hazreti Omer r.a.-drugi halifa-koji je zabranio da se iz ”Fonda zekata” izdvaja dio za ”el-muellfeti kulubuhum”, smatrajući da je izdvajanje dijela zekata za ovu kategoriju u datom vremenu bilo nepotrebno i suvišno. U našim konkretnim uslovima centralizacija ”Fonda zekata i zekatul-fitra” pri Vrhovnom islamskom starješinstvu u SFRJ, ne samo da je bio ispravan potez, nego i njegova Kur’anska obaveza sa reis-ul-ulemom na čelu… Većina od kategorija navedenih u pomenutom Kur’anskom ajetu u našim uslovima ne postoje, a neke se rijetko kada i pojavljuju, tako da određivanje prioriteta, ”ve fi sebilillahi” bilo je potpuno ispravno, nužno i neminovno. Pitanje izgradnje medrese i fakulteta i saniranje njihovih prilika bilo je prioritetno, a svakako da postoji obaveza stalne brige za siromašnim, nemoćnim i nastradalim, u onoj mjeri koliko ih ima u našim uslovima. Ukoliko bi se sutra pojavila nužnija potreba za prioritetom jedne od pomenutih kur’anskih kategorija, pomenuti odgovorni organ bi trebao i morao zvanično odrediti i njegov prioritet.’’^[1] Tako je pisao i govorio dr. Ahmed Smajlović, jedan od najvećih alima koji je živio na ovim prostorima.

Na žalost, četerdeset godina poslije, Islamska zajednica se suočava sa istim pitanjima i troši energiju na pitanja na koje su već davno dati odgovarajući odgovori, utemeljeni na šerijatskim propisima i činjenicama.

Posmatrano sa ove vremenske distance, aktuelna raspodjela zekata i sadekatu-l-fitra uključuje mnogo veći broj korisnika i ustanova, nego je to bilo na početku i u značajnom periodu nakon pokretanja aktivnosti organiziranog prikupljanja i raspodjele zekata i sadekatu-l-fitra, uključujući i sve veću pažnju i finansiranje socijalno-humanitarnih projekata i programa. Vjerujemo da bi dr. Smajlović, Husein ef. Đozo i mnogi drugi koji su dali svoj doprinos u razvoju ove aktivnosti Islamske zajednice bili veoma sretni da vide dosadašnje rezultate organiziranog prikupljanja i raspodjele zekata i sadekatu-l-fitra, ali i aktuelne raspodjele, koja se iz godine u godinu unapređuje. Kao što se može vidjeti iz stavova dr. Smajlovića i drugih koji su pisali o ovoj temi u to vrijeme, u pitanju šerijatskog osnova nije ključno, da li će određena kategorija biti manje ili više zastupljena u raspodjeli, već odgovornost i pravo ulu-l-emra da organizira prikupljanje i raspodjelu.

Umjesto da se bavimo pitanjima što bolje organizacije sistema prikupljanja i raspodjele i svi učestvujemo svojim prijedlozima i sugestijama, da on što bolje funcioniše i postiže što bolje efekte za društvo i Zajednicu, značajan broj se još uvijek bavi, da li namjerno ili ne, pitanjem na koje je davno data odgovarajuća argumentacija i za koje nema potrebe da se ponovo aktuelizira. Primarna odgovornost i pravo ulu-l-emra, u našem slučaju rukovodstva Islamske zajednice predvođeno reisu-l-ulemom, da uredi pitanje prikupljanja i raspodjele zekata, je prema šerijatskim propisima neosporna, samo je pitanje koliko uspješno se ta odgovornost i pravo koriste u muslimanskim državama, društvima i zajednicama. Većina muslimanskih država danas ima, više ili manje uspješne, sisteme organiziranog prikupljanja i raspodjele zekata. Sistem organiziranog prikupljanja i raspodjele zekata i sadekatu-l-fitra, uspostavljen u okviru Islamske zajednice u BiH, prije gotovo pet desetljeća, doživio je različite faze razvoja, ali je od svog osnivanja bio stub stabilnosti i razvoja Islamske zajednice.

Piše: Elnur Salihović
Ured za zekat Rijaseta IZ BiH

[1] Ahmed Smajlović, Kur’anske osnove zekata, Glasnik XXXIX 1976. br.4 str. 350-351

Akos.ba