Dajmo šansu mladima..

Godinama posmatram rad i aktivnosti nekih džemata uz nadu da će se kod njih konačno nešto promijeniti i broj džematlija povećati. Međutim, svaka nada je bila uzaludna.

Postavlja se pitanje: zašto? Godinama sam, onako usputno, razgovarao i sa aktivnim, ali i sa onim povremenim ”sezonskim” džematlijama, kao i sa onima koji nikako ne idu u džamiju, a muslimani su po imenu.

Kad se sve sabere i oduzme problem je u tome što ljudi koji su u odborima ne tjeraju imame da u fokus svojih aktivnosti stave ljude srednje (zrele) dobi, te omladinu, koje najviše ima u tim mjestima i džematima o kojima i pišem.

Imami tih mjesta svoju pažnju usmjerili su na stare džematlija, njih 20-tak u prosjeku (po džematu). Sav svoj pristup svečanim programima, ali i drugim džematskim aktivnostima, čini se, usmjerili su u pravcu da zadovolje ”imanski hal” ovih starih čestitih insana, uz uključivanje par malenih školaraca iz mekteba u te aktivnosti. I to je to.

Metode rada sa džematom i da’vetske aktivnosti su one iz bivše Juge. Jedino što su poslije rata malo više uveli kolektivnih tevhida, Fatiha i hatma-dova za umrle. Ništa više.

Još uvijek čitaju stare hutbe pune apokrifnih (izmišljenih) hadisa. Ništa se nije prilagodilo novim mlađim i školovanijim naraštajima. Niko inžinjere, doktore, profesore, niti mladost tog kraja ne pita nizašta, niti ih ko zove u odbore niti im ko poklanja bilo kakav vid da’vetske aktivnosti kako bi se isti pridružili džematu.

Iz tog razloga, smatram da bi se ti džemati, ali i svi ostali, u narednom periodu puno više trebali fokusirati na srednje i mlađe generacije naših sugrađana i njima posvećivati znatno više pažnje i svog vremena.

Naše stare džematlije, čestiti Bošnjaci i Bošnjakinje, proveli su svoju mladost, ali i cijeli svoj život u vjeri. Njih nikakve vojske i vlasti, koje su se smjenjivale na ovim prostorima, nisu ni na silu uspjele odvratiti od vjere, tako da za njih nema brige.

Oni su pokazali svoju čestitost, dosljednost i svoju odanost vjeri onda kada je trebalo. Ostarili su u islamu, hvala Uzvišenom Allahu, i njima nisu potrebne posebne ceremonije, vazovi ni programi da bi ih pridobili i zadržali u džamiji. Oni su tu u džematima i bez toga.

Zato se naši imama i naša vjerska zajednica svim svojim kapacitetima trebaju usmjeriti prema mladima.

Mladim ljudima treba dati priliku da se dokažu. Treba ih uključiti u razne društvene aktivnosti i u korisne projekte. Vidjećete da će oni znati opravdati vaše povjerenje i da će biti uz vas kad vam god to bude trebalo. Trebaju samo osjetiti da su prihvaćeni i cijenjeni u zajednici.

Mlade trebamo objedinjavati i uključivati u sve sfere društvenog života, poštujući njihovu struku, njihova životna iskustva i njihove ideje i vizije.

Na mlađima svijet ostaje. Zato se usmjerimo ka mladima i onima koji mogu i imaju snage da doprinesu svojoj zajednici društveno-korisnim radom i zalaganjem. Ne potcjenjujmo nikoga. Svi čestiti insani, muškarci i žene, mladići i djevojke, svi su dobro došli u naše džemate i u naše zajedničke korisne projekte i poduhvate.

Poštujmo naše stare. Pokažimo da uvažavamo njihove godine, njihovo iskustvo i njihovo zalaganje za islam.

Nije potrebno da od njih učimo akaid, fikh ili hadis. Za to imamo stručne fekihe, muhaddise i teologe iz mlađe garde.

Međutim, od starih se naučimo strpljivsti, ljubaznosti i ustrajnosti. Oni nikada nisu poklekli pred iskušenjima i nevoljama. Sve su izdržali i sačuvali nam lijepi islam na ovim našim prostorima.

Ipak, mi moramo shvatiti da ovo nije 1950. ili 1970. godina. Forme i načini komunikacije sa džematlijama i građanima koji potpadaju teritorijalno pod naše džemate, moraju biti osavremenjeni i prihvatljivi sadašnjim generacijama i njihovom stepenu obrazovanja.

Čisto sumnjam da će neki mladi (osavremenjeni) doktor ili inžinjer pustiti suzu tokom nekog starog mevludskog spjeva u kojem se kaže da je Ćaba klanjala dva rekata ili pak da će povjerovati u priču o džennetskim hurijama koje su letjele iznad Mekke 571. godine.

On hoće nešto ubjedljivije, upečatljivije, smislenije i korisnije od toga. Njegov razum ne može pojmiti niti povjerovati u takve stvari, posebno ako dobro zna životopis Muhammeda, a.s., i njegov sunnet i praksu ashaba i tabi’ina.

Prema tome, mladim ljudima ne trebaju nikakvi posebni spjevovi niti neki posebni obredi kako bi oni zbog istih zavoljeli Poslanika, a.s.

Njih treba putem korisnih vazova, druženja, sesija i omasovljenih tribina približiti Muhammedu, a.s., Kur’anu i islamu. Čisto, jasno i bez umotavanja. Iskrena mu’minska srca će istinu uvidjeti, i uz Allahovu pomoć, prihvatiti i zavoljeti.

Allahu moj, učvrsti naše saffove i džemate. Nagradi naše pretke (koji su nam sačuvali islam na ovim prostorima) prostranim džennetskim perivojima i Svojim rahmetom, a našim mladima podari upute, znanja i sposobnosti, kako bi kao korisni članovi društvene zajednice, našu domovinu vodili ka prosperitetu, napretku i boljem životu. Čvrstu slijedeći Tvoju Knjigu i časni sunnet Tvoga Poslanika, a.s.
Za Akos.ba piše: Admir Iković