Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Da li je brak sa kršćankom neuvjetno dozvoljen?

Da li je brak sa kršćankom neuvjetno dozvoljen?

Pitanje: Es selamu alejkum uvaženi alimi. Koji su uvjeti da bi muškarac musliman oženio kršćanku ukoliko ona zadrži svoju vjeru? Da vas Allah nagradi.

Odgovor:
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahova Poslanika s.a.v.s., njegovu porodicu i ashabe
Draga sestro u islamu, veoma je pohvalna vaša ustrajnostu u upoznavanju sa propisima islama i molimo Uzvišenog Allaha da nam podari iskrenost u našim postupcima.

Prije svega, islam ne ohrabruje mješovite brakove. Opće pravilo je da musliman treba da oženi muslimanku. Musliman i muslimanka ne bi trebali da stupaju u brak sa pripadnicima drugih vjeroispovijesti. Jedino je dozvoljeno muškarcu muslimanu da oženi pripadnicu iz naroda Knjige. Međutim, puno pohvalnije je oženiti muslimanku nego kršćanku ili jevrejku. Objašnjavajući ovo pitanje šejh Jusuf Karadavi u svojoj knjizi „Halal i haram u islamu“, kaže: „Islam je dozvolio muškarcu muslimanu brak sa kršćankom i jevrejkom zato što pripadaju narodu Knjige i što je njihova tradicija proistekla iz božanske objave. Iako je ono što su dobili od strane Uzvišenog Allaha mnogostruko iskrivljeno, ipak su pripadnici objavljene religije i islam čini određene ustupke naspram njih. U Kur'anu se kaže: „ Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena; i čestite vjernice su vam dozvoljene, i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas, kad im vjenčane darove njihove dadete s namjerom da se njima oženite, a ne da s njima blud činite i da ih za priležnice uzimate…“ (Maida, 5)

Tolerancija koju islam osigurava se teško može pronaći u bilo kojoj drugoj vjeri. Iako islam snažno ustaje protiv nevjerovanja i iskrivljavnja vlastite vjere od strane jevreja i kršćana, ipak dopušta muslimanu da oženi jednu od pripadnica ovih naroda i dopušta joj da zadrži svoju vjeru. U Kur'anu se kaže: „I jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.“ (Rum, 21)

Međutim, u ovoj situaciji treba biti veoma oprezan. Preče je da se oženi vjernica koja praktikuje svoju vjeru nego ona koja nominalno iskazuje pripadnost islamu. Poslanik s.a.v.s., preporučuje: „Oženi onu koja je vjernica.“ (Buharija)

Shodno tome, logično je da muslimanka bolje odgovara muslimanu nego pripadnica neke druge vjere. Ako bi musliman imao i najmanju sumnju da bi njegova supruga druge vjeroispovijesti mogla da utiče na vjeru njihove djece tada mu je obaveza da izbjegne takav brak.
Ako je broj muslimana u određenoj državi malen, posebno kada je u pitanju imigracija, tada bi muslimanima trebao biti zabranjen brak sa nemuslimankama, budući da je muslimankama zabranjeno da stupaju u brak sa nemuslimanima logično za očekivati je da će veliki broj muslimanki ostati neudate. Budući da ovo štetno djeluje na muslimansko društvo u cjelini, štetnost se može izbjeći privremenim suspendovanjem dozvoljenosti ovog propisa.

Šejh Ahmed Kuti, vezano za ovo pitanje kaže: „Iako postoji dozvolja za ženidbu sa pripadnicama naroda Knjige, ona ne može biti generalizirana. Čak i u vremenu h.Omera, drugog halife, nalazimo da je zabranio nekim ashabima da se žene sa kršćankama i jevrejkama. Halifa je upitao ashabe: „Ako bi svi koristili svoje pravo, ko bi onda ženio muslimanke?“

Za halifu Omera to je bilo pitanje udaje muslimanki, međutim, danas je to puno kompleksnije pitanje. Iskustvo sa takvim brakovima u Sjevernoj Americi nam govori da nakon inicijalne faze, medenog mjeseca, kada parovim krenu u život i osnivanje porodice brojni problemi se pojavljuju. Neki od tih problema su i sljedeći: Koje blagdane obilježavati, kakvu hranu jesti, kako djecu odgajati – ovo su ozbiljni izazovi za brak. Nije strano vidjeti da je nekad ocu zabranjeno da klanja u prisustvu svoje djece dok su ona redovito odvođena u crkvu. Zato ne izneneđuje kada vidimo da većina tih brakova završava na sudu.

Ne treba zanemariti ni veliki uticaj koji takvi brakovi imaju na djecu. Nedostatak jedinstvene duhovne vizije nužno proizvodi generaciju zbunjenih ljudi bez religijske vizije i ideala. Na kraju, ovi brakovi mnogo koštaju u duhovnom, finansijskom i emocionalnom smislu.

A Allah najbolje zna. 

 

Izvor: onislam.net

Za Akos.bA preveo i obradio: Mahir Kevrić

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top