Da li džini koriste Facebook i ostale socijalne mreže?
Sigurno je da su socijalne mreže, pored svojih dobrih strana, idealno oružje u rukama šejtana, Allah nas sačuvao njega, sihirbaza i džina, a još je sigurnije da među njima prednjači Facebook. Naravno da džini ne posjeduju svoje lične profile, ali im to nije ni potrebno. Šejtani i džini, definitivno, koriste profile sihirbaza; oni su njihova produžena ruka i njihovi podanici u realnom i u virtualnom svijetu, a takvih sihirbaza je nevjerovatno mnogo na socijalnim mrežama, posebice na Facebooku. Oni također koriste profile pokvarenih ljudi kao i onih koji su opsjednuti ili jako opsihreni, zatim profile ljudi manjkave bogobojaznosti, koji su, bilo zbog bolesti ili zbog svoje slabosti, skloni fitni i razdoru, razvratu, nemoralu itd.- prenosimo sa portama n-um.com
Ono, što nam je svakako jasno, jest da se na profilima Facebooka većine korisnika nalaze skoro svi lični podaci i sve informacije koje su neophodne sihirbazima ili džinima, da bi naudili određenoj osobi. Pored prezimena i imena, nalaze se imena roditelja, datumi rođenja, adrese, slike, imena djece i najdražih; najčešće sihirbazu čak nije ni potrebno biti u “prijateljima” jedne osobe, da bi mu bile dostupne i vidljive sve ove informacije. Kako “staromodne sihirbaze” prepoznajemo, između ostaloga, po tome što se raspituju o datumu rođenja i imenima roditelja, ili samo majke, ili oca, “moderne sihirbaze” korisnici mogu imati na listi svojih “prijatelja” i da im oni redovno prave sihr i šalju džine, bez da to pogođeni hudnjaci znaju ili slute.
Pored ovih pritajenih zlonamjernika, Facebook je preplavljen različitim profilima prave kriminalne mrake od sihirbaza i majstora sihra (crna magija), koji svoje usluge otvoreno nude, obećavajući med i mlijeko: proriču budućnost, spajaju rastavljenje, odvajaju na silu sastavljene, nude doživotne “zaštite”, “otvaraju” zvijezde sreće, liječe od svih bolesti, skidaju Mjesec s neba, i šta sve još ne!
Ne samo da se po Facebook profilima prepoznaju sihirbazi, prevaranti i šarlatani, već i džini. Džini, kao i većina ljudi žele ostaviti svoj trag i istaknuti se pred drugim džinima sa onim šta posjeduju i pokazati sa čime raspolažu. Vole se hvalisati. Baš kao i ljudi, i džini se preko prstiju oboljelih služe tehnikom, mobitelima, društvenim mrežama; pronalaze potrebne podatke o ljudima i bihuzure ih, ako takvi nisu zaštićeni od Gospodara ljudi i džina.
Nekako jako uočljivo je to kod mnogih žena koje na svojim profilima postavljaju slike preko aplikacije za mobitele, za imitiranje psećih, mačijih i lica drugih životinja u čijim se likovima džini rado vide i prikazuju da bi imponirali onima u čijima su tijelima našli utočište ili na njih nasrću.
Često se puta dešavalo da se “aktivira džin” u određenoj osobi, da joj obuzme mozak i ruke, pa da ispisuje čitave retke i priče, ili da izgovori prijetnje, šalje uvrede, pa se osoba dozove iz opsjednutog stanja, vidi tekst i zaprepašteno izrazi svoje duboko žaljenje zbog nelagodnosti. Takvi džini rado dolaze i u snove: kao kerovi, mačke, lavovi, tigrovi, bikovi, lijepi i zgodni muškarci ili zanosne žene, itd. Isto tako nagovaraju osobe, omile im, da nose odjeću koja imitira krzna životinja u kojima se džini rado vide.
Ova konstatacija je plod dugogodišnje analize ponašanja mnogih oboljelih ljudi različitog pola i starosne dobi.
Islamom su inače zabranjene slike psa i pokuđena je, ili čak haram odjeća u kojoj se muškarci, odnosno žene ističu u masi (otkrivaju avret) i upadljivi su u sredini u kojoj borave.
____________________________________
Ovakvi i slični postovi sa slikama na društvenim mrežama su me dodatno motivirali da opširnije i predanije istražujem i da ovdje podijelim iskustva kroz koja mi je Plemeniti Gospodar dozvolio da prođem, učeći na hiljade rukji. Većina knjiga našeg doba i tekstova na ovu temu su počesto prepiska od autora prijašnjih generacija sa našeg ili sa arapskog jezika, ili od autora koji nikad nisu učili rukju, niti se suočili s većim brojem oboljelih, kako bi mogli formirati svoje lično mišljenje iako se džinski svijet, koji sa nama dijeli Objavu, razvija, napreduje i uči. Ponekad su moji tekstovi o ovoj tematici odvažni i smjeli ili čudni ali nisu neutemeljeni niti puko špekulisanje. Nikako ne želim dijeliti fetve već iskustva. šejtan, Allah nas sačuvao njega, došapne svakom ono što voli čuti, ali ne želim tvrditi da je sve sihr ili urok ; jer tvrditi da je nekom napravljen sihr, bez sigurnosti, u osnovi znači, prebaciti odgovornost na nekog trećeg, na džine i sihirbaze, a ne na dotičnog, kako bi se ugodilo želji pogođenog ili, nažalost, masnije naplatila usluga učenja.
Upravo ovo rade neki neiskusni ili neispravni učači! Istina je, zapravo, da makar polovinu problema sami sebi navučemo, na što konstantno ukazujemo; to iziskuje ličnu odgovornost svakog pojedinačno. Sihirbazi i džini su veoma često postali samo izgovor za lično posrtanje, za odbijanje poslušnost Allahu, subhanehu ve teala, za ogrezlost u grijesima i u povođenju za ličnim strastima, a dobar izgovor zlata vrijedi, kaže narodna poslovica.
Društvene mreže su naša stvarnost i moramo učiti i sebe i naše mlađe, kako izaći na kraj sa izazovima koji iz njih proizilaze i kako se zaštititi od smutnje od koje su samo rijetki pošteđeni. Postavljanje ličnih slika, ako se ne može izbjeći, onda barem treba odabrati opciju ko ih sve može vidjeti, rodbina ili najbliži prijatelji i zamoliti Uzvišenoga Gospodara za zaštitu. Ne smiju se postavljati slike ni tekstovi nemoralnog i islamom zabranjenog sadržaja, niti lajkati ili dijeliti iste. Obavezno kontrolirati vrijeme provedeno na Facebooku i truditi se da dnevna doza društvenih mreža ne bude veća od dnevne doze ibadeta, namaza, od čitanja o islamu i od učenja Kur’ana, pa makar to bilo iščitavanje prijevoda Kur’ana.
Na kraju, treba biti svakog momenta načisto sa činjenicom da Plemeniti Pisari, meleki, bilježe i svaku napisanu a ne samo svaku izgovorenu riječ.
Hfz. Fuad Abdullah Seferagić
akos.ba
