Da li će biti zaustavljena izraelska agresija na mir

Piše: Džefri Saks – Američki istaknuti ekonomista, bivši direktor Earth Institute na Univerzitetu Columbia. Glavni savjetnik Mreže za rješenja održivog razvoja Ujedinjenih nacija za područje Bliskog istoka i Afrike.”

Dvosedmično primirje dovelo je do djelimičnog zamrzavanja izraelsko-američkog rata protiv Irana; rata koji nije postigao ništa što vješt diplomata ne bi mogao postići u jednom popodnevnom susretu. Hormuški moreuz bio je otvoren prije rata, i ponovo je otvoren sada, ali pod većom iranskom kontrolom.

U međuvremenu, haos se nastavlja. Izrael je odlučan da sruši primirje, jer je ovo od samog početka bio izraelski rat.

Tel Aviv je uvjerio Trumpa da će provedba ideje „odsjecanja glave“ u jednom danu osigurati kontrolu nad iranskom naftom. Međutim, Izrael je težio većem plijenu: rušenju iranskog režima, čime bi ostvario regionalnu dominaciju.

Osnova primirja jeste iranski plan od deset tačaka, koji je Trump (možda nenamjerno) opisao kao „praktičnu osnovu za pregovore“.

Plan je u svojoj suštini logičan, ali predstavlja veliko povlačenje Sjedinjenih Američkih Država i vjerovatno je crvena linija za Izrael. Između ostalog, plan poziva na okončanje ratova koji se vode na Bliskom istoku, za koje je Izrael gotovo uvijek jedan od glavnih uzroka.

Plan bi također riješio nuklearno pitanje, uglavnom povratkom na Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA), koji je Trump raskinuo 2018. godine.

Rat protiv Irana, kao i drugi ratovi koji potresaju Bliski istok, proizlaze iz jedne temeljne izraelske ideje: da će Izrael trajno i odlučno odbacivati postojanje suverene palestinske države i rušiti svaku vladu u regionu koja podržava oružanu borbu za nacionalni suverenitet.

Važno je napomenuti da je Generalna skupština Ujedinjenih nacija donijela više rezolucija – poput Rezolucije 37/43 (1982) – koje potvrđuju da je pravo na političko samoodređenje od suštinskog značaja i da je oružana borba za to pravo legitimna.

Ujedinjene nacije su dijelom nastale iz odlučnosti da se okončaju stoljeća evropske imperijalne dominacije nad Afrikom i Azijom. Naravno, ne bi bilo potrebe za oružanom borbom kada bi Izrael prihvatio političko rješenje, posebno rješenje dvije države koje ima snažnu podršku širom svijeta.

Osnovni cilj Netanyahua može se sažeti u ideji „Velikog Izraela“. To podrazumijeva nepostojanje palestinskog suvereniteta i odsustvo jasnih granica Izraela, čak i izvan historijskih granica Palestine pod britanskom upravom nakon Prvog svjetskog rata.

Ekstremni cionisti – poput Netanyahuovih političkih saveznika Ben-Gvira i Smotricha – zagovaraju izraelsku kontrolu nad dijelovima Libana i Sirije, uz trajnu dominaciju nad cijelim prostorom bivše britanske Palestine.

Kršćanski cionisti u Americi, koje predstavlja američki ambasador u Izraelu Mike Huckabee, kao i snažna Trumpova biračka baza, govore o Božijem obećanju Izraelu teritorija između Nila i Eufrata. To su, možda, iracionalne ideje, ali su u svakom slučaju stvarna uvjerenja koja se prenose i u Bijelu kuću.

Zato je izraelska strategija promjena režima u svakoj državi koja se suprotstavlja „Velikom Izraelu“, što je već nagoviješteno u poznatom političkom dokumentu „Čisti rez: nova strategija za osiguranje kraljevstva“, koji su američki neokonzervativci sastavili kao platformu za novu Netanyahuovu vladu 1996. godine.

Od tada, kontinuirani sukobi na Bliskom istoku vode se s ciljem provođenja te strategije. Ratovi i konflikti u Libiji, Libanu, Siriji, ranije u Iraku, a sada i pokušaj rušenja iranskog režima, svi su povezani s istim ciljem: razbijanjem država koje mogu spriječiti uspostavu „Velikog Izraela“.

To ne znači da Sjedinjene Američke Države nemaju vlastite ideje, ali Izrael teži regionalnoj dominaciji, što nije tajna. Netanyahu je to potvrdio u svojim nedavnim izjavama o tome da Izrael postane „regionalna sila, a u nekim oblastima i globalna“. S druge strane, američki zvaničnici sanjaju globalnu dominaciju, dok Trump sanja novac. On teži iranskoj nafti i to je više puta ponovio.

U svakom slučaju, jasno je da je ovaj rat bio Netanyahuov projekt. On i direktor Mossada došli su u Washington kako bi prodali Trumpu neodrživu ideju – što nije bilo teško.

Trump je bio doveden u zabludu, iako su mnogi sumnjali u Netanyahuove tvrdnje o brzoj i lakoj operaciji „odsjecanja glave“, koja je zapravo bila kopija američkog modela u Venezueli.

Žalosno je slušati rasprave u Bijeloj kući, kako ih je otkrio New York Times. Netanyahu – kao vješt manipulator – predstavio je optimistične scenarije promjene režima koje su američke obavještajne službe osporavale, ali ih je Trump ipak prihvatio uz podršku kršćanskih cionista, poslovno-političkih krugova i visokih zvaničnika.

Do prošlog utorka navečer činilo se da Trump vodi svijet prema Trećem svjetskom ratu. Njegov javni govor bio je bez presedana po grubosti u historiji američkog predsjedništva.

Sada znamo da je tražio izlaz, a Pakistan je posredovao u njegovom pronalasku. Dok je Trump govorio da Iran moli za primirje, zapravo je on bio taj koji ga je tražio.

Primirje je dobro, a plan od deset tačaka također je dobar, čak i ako Trump nije bio svjestan njegovog sadržaja kada ga je pohvalio.

Ipak, Izrael će učiniti sve da ga potkopa, što je već počeo činiti bombardovanjem Bejruta i drugim napadima.

Trajni sporazum između SAD-a i Irana posljednje je što Netanyahu želi, jer bi to okončalo njegov san o „Velikom Izraelu“. Ipak, put ka miru postoji – Sjedinjene Američke Države moraju se suočiti sa stvarnošću.

Izrael je, prema ovom viđenju, stvarna „država terora“, koja vodi stalni rat širom Bliskog istoka kako bi zadržala apsolutnu kontrolu nad Palestincima i proširila svoje granice.

Za trajni mir u regionu, SAD mora okončati bezuslovnu podršku izraelskim ratovima i pridružiti se međunarodnoj zajednici u zahtjevu da Izrael poštuje granice iz 4. juna 1967. godine.

Iranski plan od deset tačaka može biti osnova sveobuhvatnog mira – ako SAD prihvati realnost palestinske države. U tom slučaju, Iran bi vjerovatno prekinuo podršku svojim saveznicima u regionu, a Izrael, Palestina, Liban i širi region mogli bi živjeti u međusobnoj sigurnosti i miru.

Američka javnost je već pokazala svoj stav. Istraživanje iz 2025. pokazuje da većina američkih Jevreja nema povjerenja u Netanyahua i podržava rješenje dvije države.

Također, većina Amerikanaca sada ima negativan stav prema Izraelu – najizraženiji u historiji. Podrška Izraelu pala je na najniži nivo u posljednjih 25 godina.

Sada je na političkoj eliti da prati stav javnosti.

Mir je nadohvat ruke, ako ga SAD prepozna. Iranski prijedlog je ozbiljan, a primirje je krhka prilika za sveobuhvatno rješenje.

Pitanje je: hoće li SAD ponovo dopustiti Izraelu da uništi mir, ili će ovaj put stati u zaštitu vlastitih interesa i interesa svijeta za trajni mir?

Izvor: aljazeera.net

Prijevod i obrada: akos.ba