Cvijeće, cvijeće, cvijeće
Biljke cvjetnice mogu se podijeliti na osnovu različitih kriterija, ali je osnovna podjela na osnovu trajanja životnog ciklusa: jednogodišnje, dvogodišnje i trajnice ili perene.
Jednogodišnje cvijeće život počinje i završava u toku jedne godine. Sve vrste jednogodišnjeg cvijeća razmnožavaju se sjemenom. U našim klimatskim uslovima sjetva se obavlja u februaru i martu, u zaštićenom prostoru ili direktno na otvorenom prostoru kada prođe opasnost od proljećnih mrazeva. Ukoliko se sjetva radi u zaštićenom prostoru, nakon pojave prvih pravih listova rasad se pikira, odnosno svaka mlada biljčica se sadi u posebnu posudicu u kojoj i ostaje do sadnje na stalno mjesto. Kod sjetve na otvorenom prostoru nakon nicanja obavezno je prorjeđivanje.
Jednogodišnje cvijeće upotrebljava se za postizanje brzog i efektnog utiska u vrtovima, jer pruža pravo bogatstvo boja. Kako bi se u vrtu postigla prirodnost i jednostavnost i izbjegla prenatrpanost, većina jednogodišnjih biljaka najbolje će izgledati ako se samo jedna vrsta gaji na većoj površini. Na taj način se formira upečatljiv obojeni prostor. Iako je kratkog životnog vijeka obilno cvjeta mjesecima, čak i do pojave prvog snijega. Kod svih biljaka cvjetnica, a posebno kod jednogodišnjih, obavezno je redovno uklanjanje suhih cvjetova. Na taj način se podstiče pojava novih cvjetova, a biljke izgledaju ljepše i urednije.
Najpoznatije vrste jednogodišnjeg cvijeća su begonija (Begonia semperflorens), ledenjak ili lijepi momak (Impatiens balsamina), lobelija (Lobelia erinus), petunija (Petunia hybrida), gazanija (Gazania hybrida), prkos (Portulaca grandiflora), kadulja (Salvia splendens), kadifica (Tagetes patula) …
Dvogodišnje cvijeće sije se u junu i julu, a na otvoreni prostor presađuje u jesen i bez problema prezimljava u našim klimatskim uslovima. Cvjeta u rano proljeće naredne godine. Najpoznatije vrste dvogodišnjeg cvijeća koje se koriste u našim vrtovima su maćuhica (Viola witrockiana), tratinčica (Bellis perennis), šeboj (Cheiranthus cheiri), nezaboravak (Myosotis alpestris) i turski karanfil (Dianthus barbatus).
Trajnice ili višegodišnje biljke žive više godina. Zapravo, kod većine trajnica korijenov sistem živi više godina, a nadzemni dio u toku zime odumre i obnavlja se u proljeće naredne godine. Za višegodišnje biljke je karakteristično da se mogu razmnožavati sjemenom, ali se češće primjenjuje razmnožavanje vegetativnim putem, odnosno od matične biljke uzima se određeni dio od kojeg se dalje uzgaja nova biljka. Za svaku vrstu specifičan je dio biljke koji se koristi za vegetativno razmnožavanje, kao i doba godine kada se to radi. Neke od trajnica koje se često koriste na našim prostorima su alisum (Alyssum saxatile), kokotac (Delphinium hybrida), karanfil (Dianthus deltoides), bergenija (Bergenia cordifolia), hosta (Hosta fortunei), lupina (Lupinus polyphyllus), sedum (Sedum spectabile), plamenac (Phlox paniculata), iberis (Iberis sempervirens) itd. Veoma su različite po izgledu, boji, teksturi i mirisu, sve češće se koriste i dugo pružaju zadovoljstvo i ljepotu u vrtovima.
Za Akos.ba pripremila Berina Bašić, dipl.ing.agr.
