Čuvanje i afirmacija bosanskog ćilima treba biti imperativ
Amila Smajlović, doktorica Komunikologije koja je ovo zvanje stekla temom “Komunikacijski simboli –studija slučaja bosanski ćilim“, godinama se bavi otkrivanjem “tajne“ bosanskog ćilima, a naglašava da se moraju riješiti teorijske dileme o primarnoj ulozi ćilima da bi se odgovorilo na izuzetno složeno pitanje o simbolima na bosanskom ćilimu.
“U dosadašnjim teorijama uglavnom na Zapadu, ćilim se smatrao lijepo dekorisanom prostirkom koja služi za zastiranje poda, zatim služe kao prekrivači i ukrasi na zidu čiji motivi nemaju simbolička značenja. Međutim, porijeklo ćilima se veže za Istok i istočnjačka tradicionalna društva koji ćilim smatraju djelom tradicionalne umjetnosti čiji izvori su u tradicionalnom duhu, a to znači da su oni nosioci određenih duhovnih poruka. Tradicionalni bosanski ćilim odražava načela duhovnosti. Stoga, kada govorimo o njegovim simbolima i simboličkim svojstvima, kompozicije simbola odražavaju harmoniju i sklad koji vlada u univerzumu”, kaže Smajlović .
Ističe da su u bosanski ćilim utkani simboli univerzalnih vrijednosti, koji simboliziraju utočište, rajske bašte, izobilje, plodnost, nebeska prostranstva.
“Bosanski ćilim je neiscrpno vrelo spoznaje. Ja sam na tom izvoru već dvadeset godina i uvijek otkrivam nešto novo i nadahnjujuće. Razumjeti sve tajne bosanskog ćilima traži da tragate za kulturnim, historijskim, etnološkim, religijskim, duhovnim, semantičkim tajnama utkanim u horizontalne i vertikalne niti ćilima2, kazala je Smajlović.
Govoreći o istorijatu bosanskog ćilima, navodi da su se tehnike tkanja na prostoru Bosne i Hercegovine koristile još u doba neolita o čemu svjedoče mnogi arheološki nalazi od pronalaženja kamenih kugli, utega na razbojima, do otisaka tkanine na keramičkom posuđu, ostataka tkanina na noževima i slično.
“Mene su fascinirali motivi koji se nalaze na butmirskoj keramici i keramici iz doba neolita sa šireg prostora. Motivi koje mi pronalazimo i na najstarijim bosanskim ćilimima, na šarenicama i ponjavama, zbog čega se može donijeti zaključak da su nastali iz iste duhovne matrice. To nam daje za pravo da shvatimo da je bosanski ćilim postojao prije dolaska Osmanlija na ova područja koji su na već postojeću autohtonu bazu ugradili složene ornamentalne sisteme istočnjačkih kulturnih tradicija. Ovi zaključci su bitni jer moramo otkloniti predrasude o nastanku bosanskog ćilima, jer nažalost i danas pojedini etnolozi smatraju da su tehnike tkanja donesene sa slavenskim narodima”, podvukla je Smajlović.
Smatra da su ove teorije štetne jer zamagljuju i zanemaruju kulturni bosanski kontinuitet koji imamo na ovim prostorima i koji egzistira oko 5000 godina. U svom istraživanju Smajlović je pronašla veliki broj nepromijenjenih motiva koji se ponavljaju u istom obliku u ova dva historijski udaljena vremenska perioda, te da su simbolička svojstva, iako je riječ o različitom duhovnom i religijskom ustroju vrlo slična. To su uglavnom simboli polodnosti, rađanja, kosmički simboli i slično.
“Kao svaki umjetnik imam atelje, ja sam samo označila da se u mom ateljeu preferiraju djela tradicionalne umjetnosti koja je danas nažalost marginalizirana i pogrešno shvaćena kao neki oblik ruralne ili narodne umjetnosti”, navodi Smajlović, pojašnjavajući zašto je svoj atelje nazvala Atelje tradicionalnih umjetnosti
U njenom ateljeu, ističe, koriste se stare tradicionalne tehnike tkanja za izradu originalnih replika tradicionalnih bosanskih ćilima s misijom očuvanja ovog kolektivnog likovnog izraza.
“U datim tehnikama realiziram svoje kreacije u kojima koristim određene motive sa ćilima i apliciram ih na torbe, jastuke, ćilime, tapiserije i drugo. To je neka vrsta spoja tradicionalnog i modernog, istočnjačkog i zapadnog. Oba pravca, suštinski suprotna, ali nama bosancima razumljiva jer su se vjekovima preplitali oba pravca na ovim prostorima”, kazala je.
Smajlović je 1993. i 1994. uradila drvorez za ratnu mapu grafika, te je on, kaže, podsjećao na šare bosanskog ćilima. Tad počinje i njeno interesovanje za bosanski ćilim koji je, kako ističe, zavolila zbog jednostavnih geomtrijskih oblika i ekspresivnog kolora a to su likovna svojstva koja su najbliža grafičkom likovnom izrazu.
“Ali meni je već tada bilo jasno da se iza tih oblika krije nešto drugo, nešto mnogo više od običnog ukrasa“, kazala je.
Smajlović priprema i knjigu o znakovima i simbolima na bosanskom ćilimu.
Nismo svjesni vrijednosti bosanskog ćilima. Zato smatram da je knjiga možda najbolje rješenje da se razriješe mnoge dileme oko bosanskog ćilima i da se shvate njegove vrijednosti. Bosanski ćilim je dio bogate kulturne baštine BiH, on je sastavni dio bosanskog kulturnog identiteta i njegovo očuvanje i afirmacija trebaju biti imperativ”, istakla je na kraju razgovora Amila Smajlović.
