Čovjek između potrage, borbe i spoznaje
Godinama učiš da održiš ravnotežu između svjetova koji u tebi postoje, sebe bivšeg i sadašnjeg, onog koji mora da se miri s preživljenim i onog koji mora da teži nečemu velikom shodno lekcijama koje čita na mapi ožiljaka, a opet ne možeš biti siguran u sebe toliko da koračaš žmureći, da nećeš klecnuti, nogu slomiti ili se suočiti sa svojim neumijećem preživljavanja.
Ipak, ta nesigurnost nije tragična ako nužno vodi k spoznaji da se stabilnost postiže samo uz Allahovu pomoć i da sve one potrage, borbe i spoznaje u kojima si sazreo imaju težinu na najpravednijoj Vagi.
Postoje potrage u kojima saznaš kako da budeš remek-djelo svojih mogućnosti. Samo onda kad dijelovi slagalice tvojih talenata budu pravilno uklopljeni, znaćeš da ta slika koju gledaš jeste ono što ti jesi. Ako te prevare da treba drugačije, da nekim dijelovima tvoje slagalice treba slomiti umetak pa ga negdje drugdje zalijepiti, opet ćeš imati sliku, ali ti neću reći kakvu. No, dok god živiš nije kasno da se lijepo posložiš, gledaš s nadom u nebo i doviš da je to ono što se od tebe tražilo jer ti si najbolje od sebe dao.
Da je trebalo da u potpunosti živiš kao neko drugi, vaša sudbina bi bila apsolutno identična. Imati vodiča znači nastojanje da se tamo gdje je moguće postupi po uzoru, a nikako preslikavanje sudbina jer je nemoguće. Zar još sumnjaš da možeš biti remek-djelo a ne kopija?
Postoje borbe u kojima se suočiš sa svim suprotnostima u sebi i spoznaš da: samo onda kad zvjer u tebi ranjena zavija, a ti prigušiš tako da ti usne prijatan glas odaju, i onda kad si rasprsnut, a spreman da ponudiš dobrotu u cjelini, i onda kad vidiš svijet u nekim niskostima, a ti se zauzimaš uzgajanjem mehlema, i onda kad proizvedeš dovoljno ljekovitog bilja, ali nađeš prečeg od sebe pa mu to pokloniš, i onda kad bi tvoja zvjer nekog ujela, ti iznova nudiš svoju džigericu, i onda kad znaš da u opravdanjima nikad nisi pretjerao ako to znači da čistih prsa zemljom hodiš, i onda kad si siguran da ispod tvog stopala nema ljudske krvi, časti i imetka, samo u takvom ophođenju ti si jači od one zvjeri koja se tobom hrani i samo tako se polako pripitomljava.
Postoje spoznaje da samo onda kad iskreno uneseš radost u nečije srce i nekom oprostiš možeš se nadati da ćeš na Sudnjem danu moći kazati: “Moj Gospodaru, unosio sam radost u srca Tvojih robova s željom da Ti u moje srce Danas radost uneseš i opraštao sam ono što me povređivalo s željom da Ti oprostiš meni.”
Sretni su oni koji mogu ovako reći jer nemoguće je da postupak stvorenja bude ni u najmanjem procentu lijep kao Stvoriteljev poklon.
Za Akos.ba piše: Amela Halilović
Amela Halilović rođena je u Tutinu gdje je završila osnovno i srednje obrazovanje. Zvanje diplomiranog filologa srbiste stekla na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru. Trenutno pohađa postdiplomske studije književnosti naroda BiH na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Pohađala školu kreativnog pisanja “Sent”. Autorica zbirke kratkih priča “Pesak”. Poeziju i prozu objavljivala u nekoliko časopisa i zbornika u Srbiji i BiH. Za kratku prozu je i nagrađivana.
