Ciljevi šerijata: Šerijatske zapovijedi i zabrane između razložnosti i literalizma

Ovaj način spoznaje Zakonodavčevih ciljeva jeste nastavak i primjena prethodnog, jer naredba i zabrana u svom osnovnom je­zičkom značenju ukazuju na zahtjev; zapovijed je zahtjev za činje­njem djela, a zabrana zahtjev za izostavljanjem. Onaj koji naređuje namjerava ostvarenje djela, dok onaj koji zabranjuje namjerava onemogućiti ostvarenje djela. Ovdje kanim spojiti dva od četiri načina spoznaje Zakonodavčevih ciljeva, koje je Eš-Šatibi spome­nuo, a to su (kao što je navedeno na kraju prezentacije teorije):

1.  sama osnovna, eksplicitna zapovijed i zabrana;

2.   uvažavanje razloga zapovijedi i zabrane.

Ograničavanje zapovijedi i zabrane na osnovu kojih se utvr­đuje Zakonodavčev cilj terminom “osnovna” implicira ono što je Zakonodavac početno i izvorno namjeravao zapovijedanjem ili zabranjivanjem, a ne u cilju pojačanja neke druge zapovijedi, odnosno zabrane. Drugim riječima kazano, da naređeno ili zabranjeno bude primarna, a ne sekundarna namjera”.^[1] Kao ilustracija toga navodi se ajet: …pohitite da molitvu obavite, a ku­poprodaju ostavite…^[2]

Prva zapovijed: pohitite da molitvu obavitejeste osnovna zapovijed i primarni cilj. Ona ukazuje na Zakonodavčev cilj da podstakne ljude na realizaciju naređenoga. Druga zapovijed, u formi zabrane: a kupoprodaju ostavitenije osnovna zapovijed, već sekundarna, čija je nakana osnaženje prve zapovijedi. Njen cilj je sekundaran. Zato se njom ne može dokazivati namjera Za­konodavca da zabrani kupoprodaju, za razliku od prve zapovije­di koja izražava nakanu Zakonodavca i ukazuje na nju.

Drugim ograničenj em: da zapovij ed ili zabrana budu eksplicitni, želio je isključiti implicitnu zapovijed ili zabranu, koja je sekun­darni cilj u funkciji osnaženja i potvrde eksplicitne zapovijedi ili zabrane. Takvog je karaktera sve što se zahtijeva po principu “ono od čega zavisi upotpunjenje dužnosti”. Ono što je takvoga karakte­ra spada u sredstva, a ne ciljeve, ili je namjeravano kao sekundarni, popratni cilj. Poput zapovijedi o obavljanju hadža sa svim onim što ta zapovijed podrazumijeva. Zapovijed o obavljanju hadža je eksplicitna, dok je zapovijed o poduzimanju neophodnih pretpo­stavki implicitna. Prvo je primarni cilj, a drugo sekundarni.

Dakle, zapovijedi i zabrane, ako su primarne i eksplicitne, ukazuju na Zakonodavčev cilj: zapovijedi ukazuju na namjeru izvršenja naređenih stvari, dok zabrane ukazuju na namjeru one­mogućavanja zabranjenih stvari. “To je očigledna, općevažeća postavka za onoga koji uzima u obzir puku zapovijed i zabranu, bez gledanja na razlog kao i za onoga koji uzima u obzir razloge i dobrobiti, što je šerijatski princip.”^[3] U smislu da je zadržavanje na pukoj zapovijedi i zabrani kao Zakonodavčevog cilja dovoljno široko da obuhvati i literalistu i kauzalistu. Kada je riječ o prvospomenutom, to je njegov način i to nije sporno. Što se tiče ovog drugog, on iako uzima u obzir zakonske razloge i dobrobiti, ti razlozi i dobrobiti su ipak vezani za zapovijed i zabranu. Oni se realiziraju samom naredbom i zabranom.

To ne znači neslijeđenje zakonskih razloga, neoslanjanje na njih u određivanju ciljeva Zakonodavca i neprihvatanje njihove odlučujuće uloge u određivanju značenja Tekstova. Naprotiv, za­konski razlog, ako je poznat, slijedi se. Kad god se nađe, nađe se i cilj koji podrazumijeva naredba i zabrana. A ako je nepoznat, neminovno je sustegnuti se od kategoričke tvrdnje da je Zakono­davac namjeravao ovo ili ono..”^[4]

Eš-Šatibi je ovo pitanje iscrpnije istraživao u poglavlju o zapovijedima i zabranama u dijelu O normama,gdje je, nakon zanimljivog dugotrajnog istraživanja, zaključio da je neophodno uvažavati oči­gledna značenja Tekstova, a ne obesmišljavati ih, ali bez pretjeriva­nja i krutosti, i bez zanemarivanja zakonskih razloga i potvrđenih dobrobiti. “Ustrajno i prekomjerno postupanje sukladno očigled­nim značenjima Teksta daleko je od cilja Zakonodavca, kao što je njihovo zanemarivanje, također, jedna vrsta pretjerivanja.

Ako je to tako, onda onaj koji postupa sukladno zahtjevu ra­zloga zapovijedi i zabrane ide Pravim putem, saglasno Zakonodavčevom cilju u njima.