Čevljanovička korida: Bosanska tradicija koje se stidimo?
Jučer je preko 50 000 ljudi imalo priliku da prisustvuje tradicionalnom obilježavanju čevljanovičke koride. Veliki broj Bošnjaka (i pripadnika drugih naroda) iz BiH i dijaspore živi za ovaj događaj i s nestrpljenjem ga očekuju, a kada mu dođe vrijeme, padaju u ekstazu, prepuštaju se svemu što korida nudi. Dakako, ovdje nije riječ o sataniziranju ljudi koji idu na koridu, nije riječ o napadu na jednu takvu manifestaciju koja je doživjela svoj jubilej i 70. obilježavanje, ovdje je riječ o nečemu drugome.
Kao što Bosanci i Hercegovci tradicionalno za 1. maj okreću janje, provode vrijeme sa porodicom i prijateljima, kao što se razne manifestacije obilježavaju u gradovima širom BiH, tako je i korida postala jedan kontinuitet sa prepoznatljivim sadržajima. Cilj koride je borba bikova i slično viđamo i u Evropi gdje se u Španiji, u gradu Sevilli održava trka s bikovima koja biva krunisana spektakularnim duelom toreador — bik, također na opće zadovoljstvo gledalaca čija se brojka mjeri u stotinama hiljada.
Pored borbe bikova imamo takmičenje u bacanju kamena s ramena, tu su trke konja, igranje fudbala, nastupi kulturno-umjetničkih društava, ringišpil za djecu.
Ono što je vrijedno stida, osude i u najmanju ruku reogranizacije koride za buduće godine su beskonačne količine alkohola, nemorala, bluda i kiča. U sred bijela dana, pod tzv. šatorima, posjetioci imaju priliku da se vesele uz muziku, alkohol i oskudno obučene plesačice. Ne raspravljajući o ukusima, šta ko voli, odnosno ne voli, postavljamo pitanje — da li je moguće da taj sadržaj bude prisutan u toku dana i pred očima brojnih maloljetnika? Zašto ti isti šatori ne budu zatvorenog tipa sa obezbjeđenjem na vratima kako bi djeca bila sačuvana od sadržaja koji se nudi?
Nije strano da postoje širom svijeta klubovi i objekti koji nude različite vidove zabave gdje postoje i muški i ženski oskudno obučeni plesači i posjetioci tih klubova pronalaze zadovoljstvo u njima, međutim, ti isti klubovi nisu dostupni svima (najčešće treba biti punoljetan za posjetu) i uglavnom predstava počinje u kasnim večernjim satima.
Pozitivnih tradicionalnih događaja imamo širom Bosne i Hercegovine, pa su tako jučer održani tradicionalni skokovi sa Starog mosta u Mostaru, imamo Baščaršijske noći, Festival prijateljstva u Goraždu, Ilidžanske noći, Kakanjske dane — kulturno-sportska manifestacija, Novogradske dane itd.
Pozitivan primjer imamo i u Visokom. “Visočko ljeto” je manifestacija na kojoj su ove godine posjetioci mogli da uživaju uz prepoznatljivu Crvenu jabuku, sevdalinke u izvedbi Armina Muzaferije i Ibre Bublina i uz brojne druge sadržaje od kojih je recimo i obilježavanje 160. godišnjice Pravoslavne crkve i izložba posvećena istoj, zatim izložba arapskih konja i sitnih životinja, turnir u šahu za slijepa i slabovidna lica, likovna izložba, predstave za djecu.
70 godina duga tradicija koride u Čevljanovićima ne treba da bude prekinuta, ali organizatori i svi oni koji imaju utjecaja na sami događaj trebaju da se zapitaju o sadržaju koji nude. Krajnje je vrijeme da se donesu neke promjene i da borba bikova ne bude u sjeni golišavih šatorskih plesačica, pjevačica i takmičenju ko će više popiti alkohola.
Prije par godina, a sa tim se može i zaključiti, bosanskohercegovački glumac Emir Hadžihafizbegović je rekao: “Znate, dok god se u Čevljanovićima skuplja stotinu hiljada Bošnjaka u borbi s bikovima i pedeset hiljada Bošnjaka 11. jula u Srebrenici, nešto s tim narodom nije uredu.”
Za Akos.ba piše: Mirza Pecikoza
