Bošnjaci u Hrvatskoj imaju problema sa političkom vjerodostojnosti
Razgovarao: Ismet ISAKOVIĆ
STAV: Novoizabrani ste bošnjački član Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, svojevrsne “manjinske vlade”. U ovom trenutku, kada Bošnjaka nema u Hrvatskom saboru, obnašate najvišu političku funkciju među Bošnjacima. Kako ocjenjujete sadašnji politički trenutak bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskoj?
MEŠKIĆ: Za člana Savjeta za nacionalne manjine iz reda bošnjačke nacionalne manjine, temeljem provedenog postupka po pozivu, Vlada me je imenovala 25. maja 2017. godine na svojoj 38. sjednici. Moram priznati da mi to predstavlja osobnu satisfakciju, ali istovremeno i veliku odgovornost jer predstavljam svoj narod u “manjinskoj vladi”, kako ste i sami rekli.
Sadašnji politički trenutak Bošnjaka u Hrvatskoj vrlo je znakovit. Mi, Bošnjaci, nemamo zastupnika iz svog naroda u Hrvatskom saboru, iako smo, recimo, druga po brojnosti nacionalna manjina u Republici Hrvatskoj. Trenutno nas predstavlja gospođa Prljaskaj, koja dolazi iz albanske nacionalne manjine.
Kod nas u Republici Hrvatskoj vlada trenutak, rekao bih, smjene generacija. Bili smo, do sada, svjedoci nedovoljno artikuliranih politika naših predstavnika. Ponavljamo nama nesklonu prošlost u kojoj smo se dijelili kako je kojoj vlasti padalo napamet. Dojma sam da nemamo dovoljno jedinstva i koordinacije, na generalnoj razini. Imamo problema s političkom vjerodostojnosti. Uglavnom, vjerujem kao i u Bosni i Hercegovini, ljudima je dosta priče, žele vidjeti konkretan rad za Bošnjake, za zajedničko dobro.
U trenutku razgovora s vama lokalni su izbori u Hrvatskoj završili. I ovdje smo svjedočili nedostatku vidljivosti i općenito utjecaja Bošnjaka na izborima, osim par istaknutih pojedinaca za koje se zna da pripadaju našem korpusu. Izgledni su vanredni parlamentarni izbori ako se ne dogovori slaba koalicija za koju je upitno da može mandat izgurati do kraja. Posljedično slijede i izbori za manjinskog zastupnika. Dakle, trenutak u kojem se nalazimo zahtijeva brzi odgovor. Što će se dalje događati, ostaje da vidimo u vremenu pred nama.
STAV: Često se Savjet za nacionalne manjine RH smatra “bankomatom”, a zaboravlja da je, iznad svega, čuvar Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina RH, temeljnog akta o manjinskoj problematici u Hrvatskoj. Kako Bošnjaci stoje s podjelom finansijskih sredstava, jesu li zadovoljni?
MEŠKIĆ: Članovi Savjeta za nacionalne manjine usvojili su na 70. sjednici jednoglasno nove Kriterije financiranja i ugovaranja programa kulturne autonomije nacionalnih manjina i Metodologiju praćenja i vrednovanja provedbe financiranih programa. S te je sjednice jasno dosta toga. Temeljem tih kriterija, izvršena je raspodjela sredstava za 2017. godinu, 20. aprila 2017. godine, netom prije mog imenovanja. Iz te Odluke jasno je da je Bošnjacima u Hrvatskoj raspodijeljeno 1.920.000 kuna. Po meni dostupnim podacima, Bošnjacima u 2015. godini raspodijeljeno je 2.536.000 kuna. Dakle, sredstva za bošnjačke asocijacije smanjila su se značajno.
Međutim, mišljenja sam da se kvalitetom samih programa može povući i više sredstava i na to ću upozoriti naše asocijacije. Taj su nam put pokazale druge nacionalne manjine, primjerice Italijani, Mađari i Česi, kojih ima osjetno manje nego nas, a povlače više sredstava iz Savjeta za nacionalne manjine. Jasno je da se prilikom podjele sredstava gledaju kvalitetni projekti i programi, ali svjestan sam, bilo bi naivno pomisliti drugačije, da je važno strateško i odlučno lobiranje i agitiranje da bi određeni projekti prošli. I na tome ću raditi, jer, bez finansijske podrške, naše asocijacije ne mogu funkcionirati.
Osobno, nemam iza sebe ništa osim želju da popravim stanje Bošnjaka u Hrvatskoj i mislim da je ovo smjer kojim treba ići da bi se stiglo na cilj.
STAV: Kakvo je Vaše mišljenje o poštivanju prava nacionalnih manjina? Naime, prevladava ocjena da je nakon ulaska Hrvatske u Evropsku uniju došlo do udara na manjinska prava i sloboda, te pokušaja njihovog umanjivanja. Kako ocjenjujete provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina?
MEŠKIĆ: Što se tiče Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, mi pravnici često kažemo da je jako dobro napisana i da su, općenito, prava nacionalnih manjina jako dobro normirana. Ustavnim zakonom propisana su mnoga posebna prava koja mi Bošnjaci možemo konzumirati, poput prava na služenje svojim jezikom i pismom; odgoj i obrazovanje na bosanskom jeziku i pismu; upotrebu svojih znamenja i simbola; očuvanje i zaštita svoje kulture i kulturnih dobara i tradicije; pristup sredstvima javnog priopćavanja i obavljanja djelatnosti javnog priopćavanja; samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajedničkih interesa; zastupljenost u predstavničkim tijelima na državnoj – primjerice u Saboru – i lokalnoj razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima; sudjelovanje Bošnjaka u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina. Također, propisuje se zaštita države od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti opstanak manjina, kao i ostvarivanje svekolikih prava i sloboda. Međutim, Ustavni zakon prava je dobro normirao, ali nedostaje ključni sastojak, a to je implementacija, odnosno provedba manjinskog zakonodavstva. Na tome trebamo insistirati. Do sada se na tome premalo radilo.
STAV: Osim što ste voditelj pravne službe Mešihata, nalazite se i u Savjetu Bošnjačkog nacionalnog savjeta (BNS) kao član, novoformiranog udruženja Bošnjaka u Hrvatskoj. Zbog čega ste se odlučili na formiranje BNS-a, naročito u svjetlu činjenice da u Hrvatskoj postoje brojne bošnjačke asocijacije?
MEŠKIĆ: Na umu nam je bilo napraviti pozitivnu promjenu, zaokret, ako hoćete, promjenu političko-društvene paradigme Bošnjaka u Hrvatskoj. Zajedno s nekolicinom mladih kompetentnih ljudi osnovali smo bošnjačko udruženje u Republici Hrvatskoj – Bošnjački nacionalni savjet (BNS), udruženje kojem je misija očuvanje etničkog, kulturnog i jezičkog identiteta Bošnjaka. Naravno, sve rečeno kroz projekte od zajedničkog dobra. Htjeli bismo da Savjet preraste u pokretačku snagu Bošnjaka u Hrvatskoj koja će ujedinjavati i okupljati, a ne razjedinjavati. To su potom zdravi temelji na kojima možemo rješavati nagomilane probleme. Mene ponajviše zanima socijalni i životni status Bošnjaka u Hrvatskoj, koji se bore da prehrane svoju obitelj i uopće da opstanu. Kako ćete ljudima koji nemaju šta jesti, nemaju za školovanje svoje djece, pričati o tome da čuvaju svoj identitet. Takvih je u Hrvatskoj mnogo. Bošnjaci su se, unatoč svemu, uspješno integrirali u hrvatsko društvo i čine njen važan sastojak, a možda ne znaju i ne koriste prava koja im zakonski pripadaju jer do sada im to nije na adekvatan način objašnjeno. Osim što ćemo raditi da ih uputimo u njihova prava, mi ćemo ih i ohrabrivati. Imaju pravo da se njihov glas čuje, a ne da budu tiha i bezglasna manjina.
STAV: U prošlogodišnjem intervjuu za zagrebački Preporodov Journal izjavili ste da “Bošnjacima nedostaje strategije, planskog promišljanja i jedinstva”. Je li ideja BNS-a na tom tragu?
MEŠKIĆ: Tačno. Fokus djelovanja BNS-a jesu Bošnjaci u Hrvatskoj, ali budite sigurni da nećemo zaboraviti niti matičnu nam državu Bosnu i Hercegovinu. Iz Bosne i Hercegovine potječu naši preci. Pa čak i onim Bošnjacima koji žive u Republici Hrvatskoj po nekoliko generacija. To ne smijemo zaboraviti. Gdje god budemo mogli utjecati, zalagat ćemo se za samostalnost, suverenost i nedjeljivost BiH, kao i za što bržu integraciju u Evropsku uniju i NATO. Na taj ćemo način Bosni i Hercegovini najviše pomoći. Primjećujemo da politička stremljenja imaju za cilj da se Bošnjaci umore i da dignu ruke od svoje države. Međutim, to se neće, ako Bog da, dogoditi. Međutim, niko nikad nije opstao na moći drugog, već na svojoj vlastitoj. To je važno zapamtiti. Sve u svemu, očekuje nas neizvjesna budućnost i teška su vremena pred Bošnjacima u Bosni i Hercegovini. Ali kad su to bila lahka za našu zemlju? Mi smo se na to navikli. Ja sam optimist.
Što se tiče našeg primarnog fokusa, odnosno Bošnjaka u Hrvatskoj, smatramo da ključni cilj bošnjačke politike u Hrvatskoj treba biti vraćanje povjerenja Bošnjaka u svoje institucije. Svakako želimo, koliko god možemo, očuvati i unaprijediti socijalna prava, pomoći potrebitima, ulagati u obrazovanje mladih, spriječiti daljnje iseljavanje, usporiti asimilaciju, pomoći im pri rješavanju statusnih pitanja. Kako se to može ostvariti? Jedino kontinuiranim radom svih na našem zajedničkom dobru. Ključno je konstantno upozoravati na dosljedno provođenje manjinske legislative, posebice vezane za zapošljavanje pripadnika nacionalnih manjina. Shodno zastupljenosti i povijesnim zaslugama, kao druga najveća nacionalna manjina, Bošnjaci u Hrvatskoj zaslužili su barem jedno stalno mjesto u Hrvatskom saboru za vlastitog zastupnika.
Podcrtavam da treba imati na umu da za Bošnjake u Hrvatskoj nije jedini interes imati svog bošnjačkog saborskog zastupnika. Potrebno je prvo uopće definirati šta je to naš interes u Hrvatskoj, koji su nam to politički dosezi s obzirom na realne mogućnosti. Zatim to trebamo pretočiti u nacionalni program koji ne smije biti mrtvo slovo na papiru već izvediva platforma djelovanja za podizanje organizacijskih potencijala naših asocijacija koje taj program mogu realizirati. Prvenstveni cilj naših asocijacija trebalo bi biti djelovanje kroz kulturne djelatnosti, jer upravo kroz njih čuvamo naš nacionalni identitet. Nema očuvanja identiteta bez sinergije i institucionalnog organiziranja. Ne moramo svi jednako misliti, ali svi bismo trebali puhati u ista jedra da se održimo. To su, ukratko, odrednice i vizija BNS-a. Nadam se da ćemo biti u prilici implementirati naše inicijative.
STAV: Prošlo je šest godina od prethodnog popisa stanovništva u Hrvatskoj. Još je uvijek veliki problem s dijelom bošnjačkog naroda koji se još uvijek izjašnjavaju kao “Muslimani”, ali i s jakom asimilacijom Bošnjaka. Naime, prema popisu iz 2011. godine, skoro 10.000 ljudi izjašnjavaju se kao Hrvati “islamske vjeroispovijesti”. Postoji li kakav operativni plan kako se ne bi desilo da popis 2021. postane sumrak bošnjaštva u Hrvatskoj?
MEŠKIĆ: Brojke su jasne. Bošnjaka u Hrvatskoj, prema posljednjem službenom popisu stanovništva iz 2011. godine, ima 31.479 ili 0,73% u ukupnom stanovništvu. Dakle, službena je brojka ta. Mada mislimo da nas ima dosta više. Recimo, muslimana uopće evidentirano je 62.977 ili 1,47%, dok je Hrvata islamske vjeroispovijesti 9.647. Većinom su to osobe koje svoje porijeklo vuku iz BiH i koje su se asimilirale u hrvatsko društvo. Imamo i grupu “Muslimana” (s velikim M), kojih je evidentirano 7.558. Takvima je važno u nacionalnom smislu biti Musliman, ali s takvim određenjem njihova prava niko ne štiti jer ne spadaju niti u jedan narod. To je naša situacija.
Novi popis zakazan je za 2021. godinu, kako ste i sami rekli. Trudit ću se oživjeti projekt koji je jačao nacionalno biće Bošnjaka, a koji je bio jako uspješan. Dakle, važnost izjašnjavanja kao Bošnjak, posebice osoba koji se izjašnjavaju kao Muslimani. Sugerirat ćemo svim bošnjačkim asocijacijama da se uključe jer je to veliki projekt od nacionalnog interesa. Ukoliko uspijemo skrojiti nacionalni program djelovanja, postići širi konsenzus o elementarnim pitanjima i raditi na tome, mislim da možemo očekivati jako puno pozitivnih stvari. Tada će se ljudi izjasniti i kao Bošnjaci. Ono što smo postigli u sferi religije, dakle autonomnost, ugled i slobodu, trebali bismo jednako tako postići i u politici i nacionalnom smislu.
Trenutno, mi u našim asocijacijama nemamo prepoznatljivost, unatoč tome što brojni Bošnjaci u svojim strukama uživaju itekakav ugled u Republici Hrvatskoj i u svijetu. Bošnjaci pojedinačno uživaju neosporiv znanstveni autoritet u Hrvatskoj, mnogi su sveučilišni profesori, ugledni privrednici itd. Bošnjaci poštuju Republiku Hrvatsku i pokazali su joj odanost u najtežim trenucima kao rijetko koji manjinski narod. Zaslužujemo bolji status nego ovaj koji trenutno uživamo. Djelomice smo i sami krivi za to zbog pasiviziranosti i nezainteresiranosti za društveni angažman. Asimilacija je neizbježna ukoliko se s ljudima ne radi. Najveći problem vidim u visokoj razini nezaposlenosti u Hrvatskoj zbog koje se građani Republike Hrvatske generalno iseljavaju, među njima i pripadnici nacionalnih manjina. To je pojava s kojom se ozbiljno moramo suočiti i na koju odgovor nema službena politika.
STAV: Iza nas su dva izborna ciklusa – u novembru 2015. i septembru 2016. – na kojima je pobijedila albanska kandidatkinja Ermina Lekaj‑Prljaskaj. Sve se više govori o novim vanrednim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj. Jesu li Bošnjaci u Hrvatskoj spremni za takav razvoj događaja?
MEŠKIĆ: Najveći problem Bošnjaka u Hrvatskoj jeste taj da nemamo svoju autentičnu političku adresu. Pomalo smo dezorijentirani. Kada pogledate hrvatsku nacionalnu scenu, nas nema nigdje. Mišljenja sam da nismo napravili taj krucijalni i dodatni iskorak u nacionalnom osvješćivanju i jačem jedinstvu u našim redovima. Nemamo jasnu platformu djelovanja i nismo još uvijek postali formirani politički narod u Hrvatskoj. Na tome treba raditi. Također, potrebno je vrijeme koje mi, nažalost, nemamo. Procesi se događaju i zahtijevaju brzo reagiranje. Međutim, nije sve tako sivo. Dolazi do smjene generacija, na scenu polahko, ali sigurno dolaze mladi i obrazovani Bošnjaci, u koje osobno polažem puno nade. Znate, ključno je pitanje kako postati politički vjerodostojan kada su ljudi prevareni ispraznim obećanjima toliko puta. Nadam se da nova generacija Bošnjaka neće iznevjeriti. Znam da je dorasla izazovima vremena pred nama.
