Bh. političari i bh. građani – dva različita univerzuma!

Piše:  M.sc. Bedrudin Brljavac

“Čini mi se da već godinama ili duže vrijeme, politika se bavi pitanjima ljevice ili desnice umjesto da se pozabavi pitanjima ispravnosti i manjkavosti” (Richard Armour).

Nejasni prioriteti bh. političara

  Dok se velika većina građana suočava sa mnogobrojnim egzistencijalnim problemima nemar i neozbiljnost političkih predstavnika ponašaju se neodgovorno i nemarno kao da nemaju jasan uvid na svu ozbiljnost i veličinu alarmantne situacije u kojoj se cijela država nalazi.  

Prema istraživanju UNDP-a iz 2007. godine, oko 62 posto mladih iskazalo je želju da napusti zemlju ukoliko bi im se  pružila prilika za tim (2011). Prema najnovijoj procjeni ekonomskog oporavka na zapadnom Balkanu koju je objavila Evropska komisija rekorder u stepenu nezaposlenosti u regiji je BiH s 42,7 odsto nezaposlenih radno sposobnih građana (RSE, 2011). Također, BiH je ostala prikovana za evropsko dno po konkurentnosti u oblasti informacionih i komunikacionih tehnologija (ICT), pokazalo je novo istraživanje Svjetskog ekonomskog foruma. BiH se u globalnom izvještaju o informacionim tehnologijama za 2010/2011. godinu nalazi na 110. mjestu među 138 rangiranih država svijeta (Klincov, 2011). Štaviše, zemlje iz regiona daleko su konkurentnije u ICT sektoru od BiH. BiH također ima nizak stepen obrazovanosti stanovništva, koji je, uz Albaniju, najniži u Europi, jer svega 7.1 % stanovništva starije od 15 godina ima poslijesrednjoškolsko obrazovanje (viša škola, fakultet, magisterij, doktorat).

Političari u BiH ne žele u Evropsku uniju!

Također, prema istraživanju centra Prime communications 90 posto građana BiH podržava ulazak njihove zemlje u Evropsku uniju. Naime, i pored činjenice da velika večina građana želi integrisanje BiH u Evropsku uniju domaći politički predstavnici ne posvečuju dovoljnu ili skoro nikakvu pažnju pitanjima evropskih intergacija. Kao što tvrdi Tija Memišević, direktorica Europskog istraživačkog centra, „Mi imamo podršku za ulazak u Europsku uniju između nekih 75 i 90 posto, konstantno u zadnjih desetak ili petnaest godina, i to se uvijek i svugdje citira kao izniman primjer, i u inostranstvu i kod nas. U slučaju Bosne i Hercegovine, međutim, mi vidimo da to nema apsolutno nikakvog odraza na politički život” (2011). Visok procenat građana koji žele ulazak BiH u EU u svakoj demokratskoj zemlji bio bi pokazatelj i podstrek za izabrane političare da se u večoj mjeri fokusiraju na pitanja evropskih integracija što u BiH i nije slučaj. Naime, bh. Političari samo deklarativno podržavaju ulazak zemlje u strukture Evropkse unije dok je praktični dio uveliko zapostavljen.

Primjerice, iako su bh. Vlasti morale da ispune tri važna uslova koji su postavljeni pred njih od strane ministara vanjskih poslova EU kao jasna mapa puta BiH prema sticanju kandidatskog statusa za članostvo, oni to još uvijek nisu uradili. Naime, u toj mapi su tri glavna cilja: usklađivanje Ustava s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, donošenje zakona o državnoj pomoći i donošenje zakona o popisu stanovništva. Iako su svjesni činjenice da bez adevatnog riejšavanja ovih pitanja BiH ne može nastaviti svoj integracijski proces u EU domaći političari nisu se previše bavili njihovim mogućim riješavanjem. Skoro da ne postoji ni jedan ozbiljan i konstruktivan prijedlog ili smjernica od strane domaćih političara kako bi donekle doprinijeli riješenju ova tri državna problema. Šta više, neriješavanjem navedenih problema stvaraju se još veči ekonomski i politički problemi kao što su moguća obustava IPA fondova od strane EU, sankcije Vijeća Evrope i nemogućnost socio-ukonomskog razvoja bez urađenog popisa stanovništva u cijeloj državi.

Nacija je važnija od Briselskih eura!

Isto tako, u toku predizbornih kampanja domaći politički predstavnici u vrlo maloj ili neznatnoj mjeri spominju pitanja u vezi evropksih integracija, a što obični građani od njih uveliko očekuju. Naime, prema inicijativi za nadgledanje Općih izbora 2010. godine koju je uradila ACIPS, generalno gledajući, domaći političari vrlo malo su se bavili pitanjima EU integracija i ulaskom BiH u političke i ekonomske strukture Brisela (2010). Jednostavno, pitanja i teme u vezi evropske unije nisu atraktvan mehanizam za dobijanje glasova običnih građana jer još uvijke raspršivanje međunacionalne mržnje i politika konfronatacije su najsigurniji način za pobijedu na izborima. Također, Tanja Topić, politički analitičar iz Banja Luke, tvrdi da “Evropska perspektiva BiH izgleda jako daleko, tako da i ova generacija političara očito nije ona generacija koja će BiH uvesti u EU. Zato mislim da oni nisu imali ni pretjeranu motivaciju da to bude dio njihove predizborne priče i jedan od prioriteta za samu izbornu kampanju” (2011).

Umjesto tema u vezi evropkih integracija u ulaska BiH u EU, domaći političari još uvijek u največoj mjeri igraju na kratu nacionalne ugorženosti u faktora straha kako bi dobili glasove svojih etničkih skupina na izborima. Stoga, u vrijeme svake predizborne retorike cijela BiH više liči na užareno ratište, ovaj put samo verbalnim putem kroz nacionalističku retoriku, kao što je to bio slučaj za vrijeme ratnih dana iz 1990’tih. Drugime riječima, iako je večina običnih građana iz sve tri etničke skupine zasićena temama poput međunacionalne mržnje i etničke netrpeljivosti i 19 godina poslije završetka rata političari koriste nacionalnu kartu i svaki put obnavljaju sjećanje na sukobe i dodatno potiču netoleranciju i nepovjerenje. Nikada se ne smije zaboraviti pročlost i krvavi događaji kao što su genocid u Srebrenici ali budućnost se ne može graditi na mržnji, strahu i neprihvačanju drugog i drugačijeg. Danas, toliko godina poslije rata ljudska prava i slobode trebaju se tražiti putem pravnih istrumenata a ne oružjem, kamenjem i necivilizacijskim uvredama i porukoama prijetnje.

Korupcija, a šta je to?

Iako je korupcija jedan od najvećih i najozbiljnijih problema koji blokira svaki značajan ekonomski napredak u BiH domaći političari do sada nisu pokazali skoro nikavu volju i posvećenost da se ovaj problem umanji i riješi. Jasno je svakom građaninu da “Korupcija u BiH godinama predstavlja ozbiljan problem, posebno unutar struktura vlasti. Očigledno nema prevelike želje, ni spremnosti da se nešto promijeni, jer se dokumenti i zakoni o borbi protiv korupcije donose samo pro forme, a uveliko se kasni sa njihovom primjenom” (Radio Feral, 2011). U godišnjem izvještaju za 2010. godinu Evropske komisije o napretku BiH u procesu približavanja Evropskoj uniji data je negativna ocjena državnim vlastima zbog neposvećenosti problemu korupcije gdje se navodi da i pored poduzimanja određenih mjera na suzbijanju ove društvene bolesti, korupcija je i dalje rasprostranjena u zemlji, te i dalje predstavlja ozbiljan problem šireg javnog i privatnog sektora (). Također, ogromna rasprostranjenost korupcije u svim segmentima društva od jedne demokratske države proizvela je državu-mafiju poput Rusije. A to nije ono što su građani očekivali od izabranih političkih predstavnika!

Također, prema rezultatima ankete iz 2010. godine, koju je provela nevladina organizacija Centri civilinih inicijativa (CCI), korupcija u BiH je najprisutnija u području zdravstva i obrazovanja. Rezultati pokazuju da je gotovo polovica ispitanika u posljednju godinu imala iskustvo s korupcijom u zdravstvenom sektoru. Također, 77 posto ispitanika smatra da je korupcija u zdravstvu najizraženija u bolnicama, gdje se za obavljanje operacije daje oko 700 maraka. Kada smo kod obrazovanja, istraživanje je pokazalo da 96 posto građana vjeruje da je korupcija najprisutnija na fakultetima. Isto tako, 54 posto ispitanika je upoznato sa slučajevima plaćanja za polaganje ispita. Također, istraživanje je pokazalo da se za položeni ispit u prosjeku plaća više od 2.600 maraka. Nadalje, BiH spada u red evropskih zemalja s najvećim stepenom političke korupcije, najopasnijim oblikom korupcije u kojem političke elite koriste svoju legitimnu poziciju kako bi ostvarili određena prava i povlastice kroz koruptivne prakse. Najbolja ilustracija ovome bila bi procedura i način zapošljavanja u državnoj službi. Danas u BiH prilikom zapošljavanja u javnome sektoru akademske reference su najmanje bitni faktori za dobivanje određene pozicije.

Nezaposlenost nije problem političara nego običnih građana

Također, iako je problem nezaposelnosti jedan od najvećih ekonomskih i društvenih problema sa kojima se BiH usočava a obični građani snose najveće posljedice u takvim okolnostima, njihovi politički predstavnici već dugi niz godina ne posvećuju potrebnu pažnju ovome pitanju i ne nude jasan i konkretan odgovor na akutni problem hronične nezaposlenosti, a posebno mlade populacije. Kao što navodi vršilac dužnosti šefa Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini Renzo Daviddi, “Visoki stepen nezaposlenosti i nefunkcionalno tržište rada najveći su društveni problemi BiH i oni koji kreiraju politiku na državnom nivou treba da više pažnje posvete ovom problemu” (2011). I pored neosporne činjenice da veliki broj anketa koje su rađene kako na nivou entiteta, tako i na nivou cijele BiH, pokazuju da građani postavljaju pitanje zaposlenja na sam vrh prioriteta bh. političari ne pridaju potrebnu pažnju ovome problemu kao da ne razumiju da smo po stopi nezaposlenosti pri samom vrhu Evropskih zemalja. Izgleda da političari iz svojih visokih kula i gradova ne shvaćaju šta su stvarni problemi običnih građana, ili se ponašaju ignorantski!?

Zaključak i preporuke

Umijesto zaključka, i pored činjenice da velika većina bh. građana podržava ulazak BiH u EU vjerujući da će na taj način bar donekle biti riješeni njihovi ekonomski problemi i omogućena politička stabilnost zemlje, njihovi izabrani predstavnici ne bave se dovoljno pitanjima evropskih integracija i integracijom zemlje u strukture Brisela. Još uvijek osnovni cilj domaćih političara je da osiguraju pobijedu na izborima putem raspirivanja međunacionalne mržnje i tako omoguće svojim rođacima i stranačkim prijateljima radna mjesta bez obzira na nihovu nestručnost i nedostatak profesionalnih kvalifikacija. Kao rezulatat, bh. Društvo i država su organizirani i uređeni na principu korupcijskih procesa gdje postoji “začarani krug” u koji je nemoguće stupiti poštujući principe transparentnosti, objektivnosti i stručnosti. Stoga, današnja generacija politčkih predstavnika u BiH jednostavno, osim što nema politčku volju, ne posjeduje ni profesionalno znanje ni viziju kako zemlju integrisati u EU. Zato, vjerujem da BiH može ostvariti evropksu perpsektivu samo uz popuštanje i forsiranje evropkih zvaničnika, kao što je i do sada bio slučaj, a nikako kao rezultat rada i posvečenosti domaćih političara.

A kako ne bi čekali fleksibilniji pristup evropskih zvaničnika koji bi nekako “na silu ugurali” BiH u EU potrebno je da bh. građani dobro razmisle na koji način i kako oni mogu doprinijeti razvoju i napretku svoje zajednice i države a da ne gube vrijeme čekajući neodgovornne i neozbilje političke predstavnike da stvore potrebne uslove i ambijent za normalan ljudski život. Kao prva stvar koja stoji na raspolaganju običnim građanima je prilika putem izbora da mijenjaju dugogodišnje političke predstavnike koji su imali nekoliko šansi da dokažu da se istinski i odgovorno ponašaju na vlasti ali su svaki put tu šansu prokockali i doveli i društvo i državu u vrlo tešku i haotičnu situaciju. Također, slijedeča stvar koju građani mogu učiniti je prijaviti svaki oblik korupcije ili podmičivanja za koji znaju da se desio kako bi se svi zajedno oduprijeli problemu korucpije i kriminala. I na kraju, poručujem vam da se borite za svoja prava kada osjetitie da su vam ista uskraćena jer svaka velika misija počinje malim ali upornim koracima.

Literatura:

1.      ACIPS, (2010), “Inicijativa za nadgledanje Općih izbora 2010. godine”, ACIPS, 16.09.2010. dostupno na http://www.acips.ba/bos/uploads/istrazivanja/ACIPS%20Izbori%202010%20%20-%2029.09.2010.pdf.

2.      Daviddi, R, (2011), “Za EU referendum neprihvatljiv”, Informer.ba, 11.05.2011. dostupno na http://informerportal.com/tekstovi/vijesti/renzo-daviddi-za-eu-referendum-neprihvatljiv/.

3.      Gelan, K. (2011), “Fokus bh. Političara us fotelje, a ne bitna pitanja”, Vijesti.ba, 21.06.2011. dostupno na http://www.vijesti.ba/intervjui/44503-Kirsten-Gelan-Fokus-politicara-fotelje-bitna-pitanja.html.

4.      Klincov, P., (2011), “ICT konkurentnost: BiH čvrsto drži fenjer Evrope”, Nezavisne novine, 13.04.2011. dostupno na http://www.nezavisne.com/posao/privreda/ICT-konkurentnost-BiH-cvrsto-drzi-fenjer-Evrope-86141.html.

5.      Memišević, T., (2011), “90 posto građana BiH je za ulazak u EU”, e-posavina.com, 26.06.2011. dostupno na http://www.e-posavina.com/portal/drustvo/81-opcenito/1240-90-posto-gradjana-bih-je-za-ulazak-u-eu.

6.      Radio Feral, (2011), “BiH:  Korupcija sve izraženija”, Radio-feral.ba, 13.06.2011. dostupno na http://radio-feral.ba/2011/06/bih-korupcija-sve-izrazenija/.

7.      RSE, (2011), “Nezaposlenost-največi protivnik ekonomskom oporavku”, Radio slobodna Evropa, 22.04.2011. dostupno na http://www.slobodnaevropa.org/content/nezaposlenost_najvei_protivnik_ekonomskog_oporavka/9500998.html.

8.      Topić, T, (2010), “EU zaboravljena u predizbornoj kampanji 2010. godine”, Reci.ba, Oktobar, 2010. dostupno na http://www.reci.ba/BiH_press_o_EU/nezavisne_novine/Default.aspxid=10262&template_id=60&pageIndex=1.

9.      UNDP, (2011), “300 hiljada građana BiH su socijalni slučajevi”, Kip.ba, 21.03.2011, dostupno na http://www.kip.ba/2011/03/21/300-hiljada-gradana-bih-su-socijalni-slucajevi/.

Akos.bA