Bedr, povijesna činjenica ili konstanta i inspiracija

Mnogo se kazivalo, pisalo i piše se o Bedru, o ovoj istini koja de facto je predmet interesu i proučavanju ne samo muslimana, već i drugih gnostika ili agnostika, orijentalista, povjesničara, teoretičara i dr.

Bitka na Bedru dogodila se 17. ramazana, u drugoj godini nakon Hidžre (624.), gdje su na jednoj strani bili mnogobrojni mušrici (mnogobožci) koji su mučili, ubijali i protjerivali muslimane iz Meka, i s druge strane, protjerani muslimane iz Meka (Muhadžiri) i domaćini iz Medine (Ensarije) na čelu s poslanikom Muhammedom, a.s., koji su bili malobrojna zajednica (u ovoj bitci je broj mušrika bio tri puta veći nego kod muslimana). Prije svega, treba napomenuti da su u Meki, u jednom nakaradnom društvu defraudare, maloborjni muslimani, oni koji su vjerovali u Allaha, dž.š., i u onome što je Muhammed, a.s., prenosio, odmah bili stavljeni na kušnjama i ispitima, tako da su bili podvrgnuti raznim torturama, maltretiranju, mučenju, premlaćivanju, pa čak su potpuno getoizirani u blizini Meke u mjestu Ši’b, kad se niko s njima nije smio ženiti ni udavati, donositi im hranu i vodu ili ih na bilo koji način pomagati. Dakle, oni su tada položili svoj prvi i najvažniji ispit sa najvećom ocjenom, jer se niko nije predomislio niti se otkazao od Allahove vjere.

Nakon toga, drugi ispit je bio 12. godine od Objave Kur’ana kada su bili primorani na Hidžru, odnosno prisilno napuštanje Meke i odlazak u Medinu. Meku, svoj rodni grad, svoj vatan napuštaju ostavljajući svoje najbliže i sve što su sticali tokom svog života. Svi oni kojima je Poslanik, a.s., odobrio preseljenje – Hidžru uradili su to bez pogovora ne pitajući zašto, zbog čega, kuda, gdje ili šta nas tamo čeka i šta nam možeš garantirati. Na jednoj strani je bio islam i žrtvovanje i sebe i imetka, dok na drugoj strani ugodan i raskošan život, igrama i zabavama, te bez zamjeranja s glavešinama i komoditet. Muslimani, zbog uzvišenijih ciljeva, zbog vjere, časti, iskrenosti i pravde, i tada su izabrali „teži“ put i neizvjesnost mjeren ljudskim mjerilima. Ta poslušnost, to povjerenje koje su imali u Allaha i Poslanika porodila je sve ono dobro i sve one uspjehe koje ćemo gledati godinama kasnije (zauzimanja najjačih casrtva u to vrijeme, proširivanje na isotku i na zapadu, ukratko rečeno zavladali svjetom).

Nakon ovih nekoliko iskušenja i ispita, muslimanima slijedi jedan ispit koji je drugačiji od dosadašnjih. Ako se ovom ispitu i iskušenju ne pristupi, to bi značilo da sav dosadašnji trud i napor kao i dosadašnje žrtvovanje izgubilo bi smisao. Taj ispit i iskušenje je upravo veliki Bedr. Ne upuštajući se u povijesne pojedinosti, razloge koji su prethodili bitci, način i tijek same bitke, koji su općenito poznati, želim napraviti malu distinkciju, kako bi naša spoznaja o Bedru, koliko toliko, možda poprimila malo drugačiju dimenziju. Bedr, u etimološkom smislu je samo naziv jednog mjesta (oko 150 km jugozapadno od Medine), međitim, ono ima mnogo dublja i uzvišenija značenja, posebno u srcima muslimana. Bedr simbolički označava slobodu, pobjedu, borbu za ljudska i vjerska prava koja su muslimanima u Meki uskraćena, novi početak za muslimansku zajednicu u Medini, u kontekstu priznavanja statusa muslimana recognition / reconnaissance, prije svega od strane njihovih neprijatelja (uz pregovore i sporazume kakve se prije nije moglo zamisliti), ova mala zajednica već postaje faktor u djelokrugu društveno-političkog i diplomatskog toka u tom razdoblju na tim područjima i šire, dispozicionira se i ona postaje ratna, politička i vjerska stvarnost. Bedr je prekretnica u povijesti čovječanstva, jer iz tako male hipotrofne zajednice, ona postaje regulirana civilizirana zajednica (ta medinska država ima svoj ustav od 52 člana, koji predstavlja civilizacijski skok u domenu ljudskih prava, prvi put u povijesti ili prva povelja o ljudskim pravima koja do tada nije postojala i bila nepoznanica), te se ova zajednica javlja, razvija i širi u svim dijelovima svijeta kao društveni fenomen, kako u znanstvenom tako i u religioznom smislu, koja traje sve do danas. A doprinos svijetu muslimanskih mislilaca i znanstvenika u raznim znanstvenim prirodnim i društvenim disciplinama je nemjerljiv, ali to je druga i široka tema.

Bedr je simbol borbe između vjere i nevjere, istine i zablude, kvaliteta i kvantiteta, pravednog i nasilnog, pravde i nepravde, slobode i ropstva, stvarne moći i fiktivne moći, dobra i zla itd. Zbog toga je simbol Bedra konstanta koja traje i trajat će, jer Allah, dž.š., nas je u biti stvorio da budemo dobri i da preporučujemo dobro a da odvraćamo od zla, da branimo svoj život i živote drugih, imovinu, vjeru, čast, dostojanstvo, vatan i sve što je vrijedno i što ima moralni i duhovni značaj. Bedr je i inspiracija, jer svaki od nas ima svog individualnog bedra, u stvari, i svaki narod u svakom trenutku ima svog bedra, samo je pitanje hoće li ga uočiti i prepoznati i da li će biti na pravoj strani, protiv nepravde, poniženja, lišavanja osnovna ljudska prava i slobode ili čovjek možda ne primjećuje da postaje rob samo u modernom obliku.

Bedr nam šalje mnogo poruka i lekcija, spomenut ćemo samo neke od njih:

1. Islam nije destruktivna, rušilačka, krvožedna ili nasilna religija, ma koliko neko to želio tako predstaviti (to ćemo detaljnije objasniti drugom prilikom), o čemu svjedoče riječi Muhammeda, a.s., koji se obratio svojim drugovima (ashabima) prije bitke, između ostalog je rekao: “… Odvraćam vas od nasilja, a vaš Stvoritelj zabranjuje vam da to činite …Ljudi se međusobno po dobro odlikuju i spominju … Uz pomoć strpljenja, Allah u odlučujućim trenucima uklanja brige i poteškoće i spašava ljude od nevolja i tuge. Strpljivošću se postiže spas na obadva svijeta… “. Čitav govor ima veliki moralni i duhovni značaj. Islam je vjera koja štiti i čuva ljudsku slobodu, moral, čast, ugled, imovinu i još mnogo toga. Također i u ostalim bitkama Muhammed, a.s., savjetuje svojim borcima da ne ubijaju starce, žene, djecu, stoku ili čak ni da sjeku stabla ili da uništavaju usjeve. Nigdje se ne potiče nasilje.
2. Bitka na Bedru nastala je iz patološke mržnje prema islamu i muslimanima, prema drugog i drugačijeg, prema različitom i drugačijem razumijevanju pojmova i ideja od uobičajenih. Ne događa li se to danas (islamofobija) na mnogim područjima i u mnogim oblicima?
3.  Bitka na Badru dokazala je da se Allahova ideja ne može pobijediti mačem i bilo kakvom silom, ni tada, ni danas, niti ikad. Mušrici su se prevarili da se ideja može uništiti silom, a mnogi drugi se i danas varaju i misle da se može, ali to je samo zavaravanje i lažna nada. Allahova ideja, odnosno vjera i svjetlost islama, svijetlit će dok traje svijet, tj. do Kijamet, bez obzira na to, koliko oni htjeli i željeli da se to svjetlo ugasi.
4. Odlučnost muslimanskih boraca, iako su bili malobrojni. O tome svjedoče riječi njegovih ashab prije bitke, pa je El Mikdad rekao: ”Božiji vjerovjesniče, uradi onako kako te je Bog uputio. Mi tebi nećemo reći ono što su sinovi Israilovi rekli Musau: ‘Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite, mi ćemo sjediti ovdje’ (Kur’an, 5:24); nego ćemo reći: ‘Idi ti sa svojim Gospodarom pa se bori, a i mi ćemo se boriti uza te, i sa tvoje lijeve i sa tvoje desne strane, i ispred tebe i iza tebe.”’ Nakon njega je ustao Sa’d ibn Muaz ispred ensarija i rekao: ”Mi imamo povjerenja u tebe, i vjerujemo u ono što nam govoriš, i svjedočimo da je ono što nam donosiš istina, a naš šehadet i zakletva nas obavezuje da ćemo te slušati i povinovati se. Prema tome, radi kako hoćeš, mi ćemo biti uz tebe. Tako mi Onoga koji te posla sa istinom, kada bi nam naložio da pređemo ono tamo more, i ti se sam bacio u njega, krenuli bismo za tobom i niko od nas ne bi ostao… ”  Može se ovdje vidjeti koliko su ashabi bili odlučni i dosljedni u onome u što su vjerovali.
5.  Dobro postupanje prema zarobljenicima. Historija nam kaže da su do tada zarobljenici uglavnom ubijani, mučeni, gladovani itd., prvi put nakon ove bitke, prema zatvorenicima se postupa humano. Takva je naredba Muhammeda, a.s. Tu se pokazuje humanost na djelo, za razliku od mnogih drugih slučajeva kada se s ljudima postupa nehumano. Zabilježeno je čak i da su neki ashabi s boljom hranom i više hranili zarobljenike od sebe, dijelili vodu itd. Uvjet za oslobađanje zarobljenika je bio da učeni zarobljenik nauči barem deset muslimana čitati i pisati (ovdje se vidi koliko je Muhammed ,a.s., davao važnost nauci), a oni zarobljenici koji nisu bili pismeni, ali su bili bogati, mogli su otkupiti svoju slobodu, a oni koji nisu bili ni bogati ni pismeni, na kraju su pušteni bez ikakve protuusluge. Oduševljeni ovakvim postupkom sa zarobljenicima, neki od njih su prihvatili islam.
6. Dobra priprema i strategija. Priprema za bilo koji posao je vrlo bitna.
7. Vojska koja, iako manja po broju, ako je ideološkopolitički određena, psihofizički spremna,    duhovno jaka, pa čak i tehnički slabija, može pobijediti brojniju tehnički nadmoćniju vojsku.
8. Slušanje i poslušnost nadređenog. Ovdje vidimo rezultat poslušnosti, odnosno pobjedu, za  razliku od Uhuda, gdje je zbog neposlušnosti i naredbi do kraja, došlo do poraza.
9. Dova. Obraćanje Allahu, dž.š., u svim situacijama, kao što se obratio Muhammed, a.s.,: ”Gospodaru naš, pomozi nam. Ako ova malobrojna skupina bude pobijeđena neće ostati niko na Zemlji da te slavi i veliča kako si Ti zadovoljan!”
10. Podrška meleka na Bedru. To potvrđuje Kur’an (Al-Anfal, 9-12). Kako su meleki pomogli vjernike, kako su se oni borili s njima? Kako je uopće moguć susret meleka i ljudi? Poznato je da su se meleki susretali sa poslanicima, da se melek pojavio Merjemi, ali kako su se susreli sa ashabima? Uzvišeni Allah govori o čestitim vjernicima koji kroz svoje ibadete postižu stepen iskrenih, poslušnih, predanih i pobožnih. U takvom halu pobožnosti (takvaluka) duša i duhovne vrijednosti dobivaju primat, one zasjaju, zasvijetle. Kod tih ljudi vidimo ushićenje, radost, zadovoljstvo koje isijava i koje i druge ushićuje i raduje. Primjećujemo, također, i sve moralne vrline kojima je Allah opisao vjernike, mutekije, kako isijavaju svojom dobrotom, blagošću i susretljivošću. Takvi vas neće izdati bez obzira na iskušenja na koja nailaze. Spremni su uvijek da pomognu bez obaveze i protuusluge. Za takve poput Jusufa, a.s., koji je isijavao svu svoju dobrotu i ljepotu, spremni smo kazati: Ovo nije čovjek ovo je melek časni. E upravo su takvi bili ashabi, učenici Poslanika, a.s., koji su prošli njegovu školu odgoja i obrazovanja. Zato će on reći: Moji ashabi su kao zvijezde na nebu; za kojom god od njih kreneš, nećeš zalutati. Kada su dostigli tu razinu, zaslužili su da meleki budu s njima. Da, meleki su priskočili u pomoć, ali nakon što su vidjeli odlučnost muslimana i da su muslimani iskoristili sve ljudske mogućnosti i resurse. Uvijek treba čovjek da koristi sve svoje kapacitete, znanja i sposobnosti, i onda da se osloni na Allaha, dž.š. Pogrešno je da se čovjek oslanja na Allaha, a istodobno ne preduzimati ništa i ništa ne raditi, ostati pasivan.
11. Jedna od najvažnijih poruka Bedra, nalazi se u rečenici u kojoj je Muhammed, a.s., rekao svojim drugovima: “Vraćamo se iz male bitke u veliku bitku, a to je borba sa samim sobom“. Ove riječi Muhammeda, a.s., nam ističu da borba (džihad) sa svojim slabostima, porocima, lošim navikama, strastima itd. trajat će cijeli život. Na isti su način muslimani pozvani u ovom poduhvatu da se bore na svim poljima: intelektualnom, socijalnom, ekonomskom, naučno-tehnološkom, duhovnom i sl.

Pored svih ovih pouka i poruka, borba protiv zla, nepravde, ugnjetavanja, zuluma, borba sa samim sobom, s našim lošim mislima, zavist, ljubomore, pohlepe, škrtosti ili takozvana naša borba s prokletim šejtanom (đavolom, sotonom) trajat će dok traje naš život. Zato, Bedr nije samo povijesna istina, već je Bedr inspiracija za uspjeh i konstanta.

Za Akos.ba piše: Muhamed Šemoski