Bedr – oličenje poslušnosti

Koliko god čitali i pisali o Bedru, koliko god zvučilo sinkretistički s prošlošću, Bedr nas uvijek iznova dovodi u sadašnji trenutak razumijevanja, učenja i dešavanja, iako  se mislilo da su oni zapravo ostali dovršeni u povijesti i da tamo pripadaju. Na tom Bedru, kao da je nastao jedan novi živi organizam sa poukama, porukama, znanjem, iskustvom, vjernošću i na koncu čvrstom vjerom, organizam koji će se kasnije kroz stoljeća širiti i rasti uz uspone i padove, ali uvijek šire, više i uzvišenije, razvijat će se kao živo tijelo islama.

Povijesničari , filozofi, vojni analitičari, politolozi i razni istraživači na hiljade godina proučavali su razne ratove, nerijetko kažu da je to jedno od najuzbudljivijeg predmeta istraživanja. Čovječanstvo se uvijek bojalo ratova i njegovih užasa, ali nerijetko bi ljudi zbog potlačenosti, ropstva, zuluma, nasilja, nepravde, nereda, ugnjetavanja i sl. prigrlili rat kao način oslobađanja od takve pojave. Obično kroz povijest  ljudi  su mjerili događaje na osnovu štete, na primjer, u ratovima po broju ubijenih i poginulih, pa tako dva Svjetska rata su uzeti kao najveći događaji u povijesti, međutim, ovdje nije takav slučaj, broj ljudi koji su izgubili život je vrlo mali, (po jednoj predaji 14, a po drugoj 18 muslimana, a na drugoj strani 70 poginulih), zbog čega je onda Bitka na Bedr jedan od najvećih događaja u povijesti  muslimana, pa ako hoćete, i šire?

Bitka na Bedru ima dosta osobenosti  po čemu se razlikuje od ostalih događaja, mi ćemo elaborirati samo neke od njih.

 Naime, u islamu pored toga što je najvažnija namjera (nijjet ), isto tako vrlo je važan rezultat djelovanja, uloženog truda i dobrota koja se reflektira od tog truda, tako je Bedr pokazao da ukoliko želimo uspjeh potrebno je za svako djelovanje dobro planiranje, dobar raspored, disciplinu, međusobni dogovor i mudro rukovođenje.

 Bedr je uzrok da se u Kur’anu objave dosta ajeta o tom događaju koji imaju duhovno i šerijatsko-pravno značenje, pa tako po broju ajeta kojima se tretira najznačajniji događaj u egzistencijalnoj povijesti je Bitka na Bedru.

 Bedr je velika pouka za sve one koji su za istinu, slobodu i pravdu, i bore se požrtvovano za takve ideale.

Bedr je unio radost i nadu muslimanima, jer nakon protjerivanja i mučenja od strane mnogobožaca, nakon niza ustupaka i povlačenja pred njih, konačno muslimani su kao zajednica okusili slast pobjede, već postaju jači faktor, proširuju svoje vidike i otvaraju oči mnogima koji su pomalo sumnjali u misiji Muhammeda, .a.s.

Bedr pokazuje da je velika pobjeda i po tome što Muhammed, a.s., i muslimani ne dozvoljavaju iživljavanje, unakazivanje i dalje krvoproliće nad zarobljenicima, što do tada nije bio slučaj, i ovo je civilizacijski skok o ljudskim pravima odnosno humano postupanje prema zarobljenicima  i prava zarobljenika, nakon mnogo stoljeća kasnije (19 stoljeće) ‘napredni’  svijet će napraviti konvenciju o pravima zarobljenika i human odnos prema njima, a u islamu je to ustanovljeno već u 7 stoljeću. Svaki zarobljenik da opismeni desetak djece ili odraslih muslimana i slobodan je, dok drugi koji su imućni mogu da otkupe svoju slobodu, a ako nemaju ni to onda bi bili oslobođeni bez ikakve nadoknade. Da napomenemo da je  Muhammed, a.s., pitao Ebu Bekra  i Omera, radijellahu anhuma, šta misle kako da se postupi sa zarobljenicima, da čuje njihovo mišljenje, da se konsultira, pa Ebu Bekr, r.a., je predložio otkupninu, dok je Omer, r.a., onako je bio temperamentniji, žešći, oštriji, pa kaže da im odma glave odrubimo, jer su oni izvor zla i kolovođe nevjerstva, pa kaže daj Aliji njegovog rođaka pa nek mu glavu odsiječe, a meni daj tog i tog  pa da mu glavu odsječem. Kasnije Omer, r.a., kaže da se Muhammedu , a.s., više dopao prijedlog Ebu Bekra, r.a. Naravno, tako se i postupilo.

Bedr pokazuje i  uči nas da se treba sve poduzeti što je u našoj moći, da se iscrpe svi resursi i sve svoje mogućnosti  i onda se čvrsto osloniti na Allaha, dž.š., moliti ga za pomoć,  a ne obrnuto, ne poduzimati ništa i očekivati uspjeh iz kreveta ležeći. Muslimani su uradili sve što je do njih, i zatim stigla je Allahova pomoć.

Bedr nas podsjeća da iz tog sjemena od krvi tih bedranskih šehida imamo danas oko 2 milijarde muslimana, jer su se oni prvi odazvali na putu Istine.

Bedr je prva bitka gdje učetsvuje organizirana, sistematizirana, uređena vojska sastavljena od  ljudi i meleka. Prijašnjim Božjim polsanicima nije se to dogodilo, dok je Sulejman, a.s., imao vojsku od ljudi džina i ptica.

Bedr je oličenje poslušnosti. Ashabi su bezuvjetno slušali Muhammeda , a.s., za razliku od Israilićana koji nisu poslušali Musaa, a.s. Naime, Musa, a.s., prije bitke upozorava i poziva svoj narod : „Sjetite se vi israilski narode blagodati koje vam je Allah podario, tolike vjerovjesnike, toliko vlasti vam je podario, tolike vladare, dao vam je što nijednom narodu prije vas nije dao“, a oni na sve te blagodati kažu : „Idi ti Musa, i tvoj Stvoritelj, tvoj Gospodar, vi se borite, a mi ćemo čekati pobjednika“. Nisu imali svoje ideale, bili su bez vjere u ahiret i bez uzvišenih vrijednosti , zato im je kazna bila 40 godina lutanja po pustinji.

Sljedbenici Muhammeda, a.s., kažu:  „Pođi, Allahov poslaniče, tamo gdje ti Allah zapovijeda, a mi ćemo te svi slijediti i nećemo ti kazati ono što su Israilićani rekli Musau, a.s.“  Drugi ashab kaže:  „Mi smo tebe, Poslaniče prihvatili, mi potpuno slijedimo objavu i u miru i u ratu, i u dobru i u zlu. Obećali smo ti vjernost, pa zato pođi Muhammede kuda hoćeš, pa u more da gaziš mi ćemo pregaziti i more sa tobom, nećemo te ostaviti.“

Bedr nas uči da sa ovakvom odanošću i poslušnošću, neminovan je uspjeh. Međutim, kome su bili poslušni? Čovjeku koji nikada nije iznevjerio, nikada čak i prije Poslanstva nije lagao, čovjeku koji je bio poznat i prije Poslanstva kao El- Emin, povjerljiv, istinoljubiv. Ne samo u vjerskom smislu, nego i u društveno-političkom uređenju, državnom uređenju, za uzvišenije ciljeve, treba  biti poslušan, ali naravno, nekome ko je dostojan toga. Pravi vođa, bez afera, neiskvaren, čestit, pošten, čovjek koji je moralan, koji ima tačan svoj plan i cilj, treba se takvog slijediti, a zahtjevati slijeđenje pokvarenjaka, lažljivca, smutljivca, prevaranta i pozivati se na temelju poslušnosti je u najmanju ruku zlobno i daleko od principa poslušnosti sa Bedra.

 Poslušnost na Bedru je donijela uspjeh, neposlušnost na Uhudu je donijela poraz.

Piše: Muhamed Šemoski

Akos.ba