Bajramski običaji kod Bošnjaka

Po isteku ovog mjeseca slijedi mjesec Ševval i prva tri dana tog mjeseca je jedan od dva blagdana u Islamu, Ramazanski Bajram. Njim se obilježava kraj posta. Prvi dani Bajrama su dani kada post nije dozvoljen. Bajrami su propisani hadisom Muhmmeda a.s. koji glasi ovako: “Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., stigao u Medinu njezini stanovnici imali su svoja dva dana u kojima su igrali i zabavljali se. Upitao je: “Koji su ovo dani”, pa su mu rekli: “Mi smo ih proslavljali u džahilijjetu (predislamskom periodu).” Allahov Poslanik, s.a.v.s., im tada reče: “Zaista vam je Allah zamijenio te dane boljim: danima Kurban-bajrama i Ramazanskog bajrama.”

Na dan oba Bajrama preporučene su izvjesne stvari, a koje doprinose obilježavanju posebnosti ovih dana kao praznika. Lijepo je: prije odlaska na Bajram namaz okupati se; jesti prije Ramazanskog Bajram namaza (neparan broj hurmi, ili nešto drugo ako hurmi nemamo), a na Kurban-bajram jesti tek poslije namaza (i lijepo je da to bude kurbansko meso), učenje tekbira na putu u džamiju i u njoj, čestitanje, oblačenje najljepše odjeće, mirisanje i ukrašavanje, odlazak u džamiju jednim putem a povratak drugim, posjetiti rodbinu i prijatelje.

Tradicionalno jelo u Bošnjaka za Bajram je baklava, hurme, sarma, punjene paprike, sogan dolma, bamnja, bureci, razne druge pite i mnogo drugih tradicionalnih jela. Ono što je u Bosni i Hercegovini uvijek bio običaj, jeste da djeca obilaze starije komšije i da budu darivani (počašćeni) čokoladom, bombonom ili novcem. Danas je taj običaj, gotovo, iščezao, sačuvao se u selima, ali ga u gradovima jako malo ima.

Prvi dan Bajrama je običaj da se provede u krugu porodice, drugi dan se obilaze mezarja kada je Dan šehida, a treći dan je predviđen za druženje s prijateljima ili jednostavno za odmor. Običaj je da se pred Bajram daju vitre i zekat siromašnim osobama, kako bi i one te praznike provele u zadovoljstvu i sreći.

Nažalost, u našem društvu danas je mnogo onih kojima je pomoć svakodnevno potrebna jer se nalaze u nezavidnoj situaciji i na rubu su siromaštva.  Sve u svemu, ovom prilikom poručujem svim građanima Bosne i Hercegovine da ovaj praznik, kao i sve druge, provedemo u miru, zajedničkoj slozi i sreći, bez nacionalnih netrepeljivosti, u jedinstvu ispunjenom ljubavlju i tolerancijom.

Za ramazanski bajram, Poslanik s.a.v.s. je rekao da je jevmul-džaiz, dan dijeljenja nagrada, pa je zbog toga radost, sreća i veselje postača na ovaj praznik vidljivo na njihovim licima, ta radost se ne može sakriti i postači odišu fizičkim i duhovnim zadovoljstvom. Veličina, obimnost i ljepota nagrade koju na bajram postači dobivaju od svoga Gospodara ne može se pojmiti, niti riječima opisati jer ta  nagrada prevazilazi sve stepene uvećanja koja se spominju u islamskim izvorima. O toj nagradi najslikovitije govori hadis kudsi u kome Poslanik a. s., veli da je Allah dž. š. rekao: ”Post je Moj i Ja za njega dajem posebnu nagradu”.

Nije mali broj onih koji nikada u životu nisu postili a na samrti su izjavili da bi više voljeli da su jedan dan u životu postili, nego čitav svijet. Ništa neobično, jer kada se čovjek rastaje sa ovim svijetom, dunjaluk  za njega postaje bezvrijedan, u tom momentu se vrata tevbe zatvaraju, nasljednici gledaju šta je ta osoba ostavila iza sebe a meleci gledaju šta je ponijela sa sobom.

O vrijednosti makar jednog dana posta govori nam slijedeći hadis: ”Allah će sedamdeset godina udaljiti vatru od osobe koja posti jedan dan na Allahovom putu”.

Prvi dan bajrama se uglavnom provodi u krugu porodice koja se okuplja na ovaj blagdan. Tom prilikom se razmjenjuju čestitke, blagoslovi i bajramluci, a narednih dana se obilazi rodbina, komšije i prijatelji što bajramu daje posebnu dimenziju jer živimo u vremenu kada su odnosi među komšijama i rodbinom narušeni. Postoji i simbolična veza između dva bajrama. Ramazanski bajram dolazi nakon naporna ibadeta dok u danima kurban bajrama napor čini nekoliko miliona vjernika da obavi hadž. Krajem ramazana došlo je do kontakta između neba i zemlje, počela je objava Kur’ana, dok je u danima hadžili bajrama, prilikom oprosnog hadža, objava Kur’ana završena. U danima ramazanskog bajrama nisu zaboravljeni  siromašni muslimani, dobili su sadekatul-fitr.

Bajramska radost nije samo radost pojedinca jer radost nije potpuna ako je insan nema sa kime podijeliti, stoga se ta radost prenosi u porodicu, potom prelazi kućne avlije i širi se na mahale, gradove i cijeli ummet. U doba ateizma vjerovanje je bila privatna a nevjerovanje javna stvar a sada je nevjerovanje privatna a vjerovanje javna stvar i hvala Allahu dž. š. što smo doživjeli da su bajrami postali, od države, priznati vjerski praznici koji se raznim manifestacijama javno obilježavaju.

Većina islamskih autoriteta smatra dozvoljenim igru i svirku defa u danima bajrama i prilikom svadbe. Obući na bajram svečano odijelo i manifestovati svoju radost riječima i djelom, spada u simbole vjere i manifestiranje pripadnosti svojoj zajednici.

Puno je lijepih običaja na prostorima BiH koji se vežu za bajramske praznike, prave se najljepša jela i kolači, održavaju se teferiči, vesele se stari i mladi, svako na svoj način iskazuje radost i zahvalnost dragom Bogu na darovima koje bajram sa sobom donosi. Bajramsku radost i veselje spominje i Allah dž. š.u Kur’anu:  ”Jedite i pijte radosni, za ono što ste u danima minulim radili”. (El Hakka 24)

Bajramima se raduju i umrli vjernici. U bajramskim danima njihovi živi potomci ih se sjećaju hajr dovom, posjećuju njihove kaburove, mole Allaha za oprost njihovih grijeha i predaju im rahmet.

Nikada bajrami nisu prošli bez pomirenja onih koji iz bilo kojih razloga nisu živjeli u lijepim odnosima. Ruka koja nam pođe u susret ne smije biti vraćena. Molim Uzvišenog Allaha  dž. š. da bajramska atmosfera, radost, veselje, susretljivot, osjećaj za druge, darežljivost i prijaznost potraju do idućeg bajrama.

Bajram šerif mubarek olsun.

akos.ba