Bajramske radosti – to je svjetlo čije zrake prodiru u svako srce
Portal akos.ba vam donosi posljedni od 30. odlomaka iz knjige “Duhovnost postača” autora Dr Ibrahim ibn Abdullah ed- Duvejjiš.
Hvala Allahu sve dok bajramski povjetarac u svemiru širi miomiris radosti i sreće; hvala Allahu sve dok bajram nastupa kako bi ispunio vjernička srca radošću i svjetlom; hvala Allahu sve dok se srca imanom prosvjetljavaju i blistaju; hvala Allahu još toliko i više od toga.
Hvala Allahu kad god iz oblaka munja sijeva i kiša padne; hvala Allahu kad god cvijeće uzbuja i procvjeta; hvala Allahu kad god ptica zacvrkuta i zapjeva; hvala Allahu kad god drvo izlista i plodove da; hvala Allahu sve dok postač posti i iftari se.
Neka je potpuni salavat i selam onome ko je ljudima ukazao na Pravi put, Prvaku ljudi, našem vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, njegovoj porodici i časnim velikanima, njegovim ashabima.
Ummete islama! Iz srca vam izražavam najljepše čestitke povodom sretnog blagdana – Bajrama i iz sveg srca molim Uzvišenog Allaha da vam ostvari najveće želje; želim vam dug život i dobra djela. Sretan nek vam je Bajram, neka ste nam svake godine dobro i neka Allah primi i od nas i od vas naša dobra djela! Idun se’id ve kullu ‘amin ve entum bi hajr ve tekabbelellahu minna ve minkum salihal-e’amal!Znajte da je sretan Bajram izraz ibadeta i tevhida, zahvala Slavljenom Gospodaru i veličanje Stvoritelja Koji sve bez prethodnog primjera stvara i koji će sva stvorenja ponovo oživjeti.
Sretan Bajram je samilost starijeg prema mlađem, bogatog prema siromahu… Sretan Bajram je osmijeh i nepomućenost (vedrina), ljubav i bratstvo, susret i obnavljanje (veza).
Sretan Bajram… to je svjetlo čije zrake prodiru u svako ispravno srce i to je radost, sreća i veselje.
Učinimo naš Bajram istinskim blagdanom, radujmo se Bajramu onako kako treba. Pokažimo svakome da mi muslimani imamo poseban blagdan. Budimo izrazito darežljivi prema našim porodicama i djeci. U našoj vjeri ima širine, lahkoće i prostora.
Gdje su mladalačke viteške duše da iskoriste porodične skupove i druženja i da pripreme relaksirajuće programe?! Zašto da u našim kućama, pa čak i kvartovima, džamijama i okruzima, Bajram ne učinimo prepoznatljivim, posebnim?! Gdje su lijepi pokloni?! Gdje su poslastice i čestitanja?! Hoće li dijete tog bajramskog jutra darovati svoga oca i svoju majku?! Gdje je razmjena poklona među supružnicima?! Gdje su pokloni za djecu?! Gdje su posebni pokloni za one koji nam dođu u posjetu i one koji nam Bajram čestitaju?! Koliko su samo važni ti mali pokloni u kojima ne treba pretjerivati i kako samo djeluju na ljudsku dušu i širenje ljubavi?!
A osim toga, zašto škole, univerziteti i institucije ne bi imale ulogu u iskazivanju bajramskih radosti kroz korisne programe, igre i natjecanja, druženja i susrete, a naročito u prvim danima Bajrama?! Zašto se škole ne natječu u nečemu poput ovoga?! Zašto škole u selima i gradovima ne učestvuju u dočaravanju bajramskog veselja?! Zašto sve ovo ne bi moglo da se pokaže u našim blagdanima?! Zašto je obilježavanje Bajrama kod nekih postalo povezano s nekim haramima, kao što je muzika, razgolićenost i izmiješanost žena i muškaraca, pa ga ne znaju obilježiti na drugi način, jer Bajram – kako kažu – ne bi poprimio svoj pravi smisao.
Mi smo u stanju obilježiti Bajram, dočarati radost, sreću i veselje, na način koji je daleko od grijeha. Naprotiv, u stanju smo to veselje pretvoriti u ibadet i Allahu ugodan čin. Ali, gdje su ključevi dobra?! Gdje su odlučni i radini ljudi?! Gdje su oni koji imaju ideja, kreativci?! Gdje su vlasnici institucija i radnji da inoviraju, da osmisle nešto što je od koristi kako bi Bajram uistinu bio sreća, radost i veselje s kojim će biti zadovoljan Silni, Onaj Koji grijehe oprašta?!
Sretan Bajram… to je zahvala i ibadet, radost i sreća. Pronađimo u Bajramu sav taj smisao. Tek tada će Bajram biti sretan! Tada ćemo iskorijeniti očaj i depresiju. Razglasimo to svima, bližnjima i daljnima. Ništa ne uništava sposobnost i darovitost kao što to čini izraženi osjećaj nemoći i neuspjeha. A kad bi smo iskorijenili svaku radost, pa čak i bajramsku, kad bi smo ugasili svaki osmjeh, pa i bajramski, ubili bi smo osmjeh u svakom danu koji se rađa. To ne znači da trebamo zaboraviti naše boli, već da se radi o prilici da obnovimo naše nade.
Zaboravih, iako me bol prožima Zaboravih, a nisam onaj ko zaboravlja
Zaboravih zato što ugledah
Ono što tješi tužnoga
Dođoh da vas obradujem
Da su naše surove noći gotove
I da vam dopustim da čujete
Bulbule ponosa kako iz mene cvrkuću
Muslimanski blagdan – Bajram nije blagdan samo jedne osobe ili jednog naroda. To je blagdan cijelog ummeta, blagdan svih muslimana koji nastanjuju sve krajeve planete. Taj ummet obuhvata narode različite po porijeklu, jeziku i narječjima, ali sve njih sjedinjuju bratske veze vjere, veze uvjerenja i tevhida. Na Bajram se samo potvrđuje smisao bratstva, sjedinjenosti, samilosti
i solidarnosti. Bez obzira gdje živi, musliman suosjeća na Bajram sa svim ostlim muslimanima u svijetu. On cijelim svojim bićem proživljava njihove brige i patnje. Njegov bratski osjećaj i iman, samilost i saosjećanje, poziva ga da se sjeti žena (supruga) koje ne znaju za nježnost i da se sjeti djece koja Bajram pamte po svojoj boli i tuzi.
Djevojčica iz Palestine ili Čečenije ili iz bilo koje druge zemlje, a sve su pune siročadi i jetima, doziva muslimane i šalje djeci muslimana čestitku za ovaj Bajram u kojoj kaže:
”Oprostite mi, maleni, ali stariji su mi pričali da je kod vas Bajram. Pitam se, šta je to Bajram? Za mene je to nešto novo. Moje oči nisu vidjele ništa osim čelika. Ništa osim prijetnji ja nisam čula.
Stariji su mi pričali da je kod vas bajram, da oblačite novu odjeću.. A moja odjeća je stara i pohabana.
Pričali su mi stariji da se na bajram igrate s igračkama i da jedete kolače i slatkiše.. A ja… Moje su mi suze razonoda, a moje nedaće su mi igračke.
Pričali su mi stariji da vi na Bajram idete s očevima i majkama… A ja… Ja nemam ni oca, ni majku, pa čak ni sestara.
Pričali su mi stariji da se vi na Bajram zajednički radujete
i veselite… A ja i moji mali drugari ovdje, mi smo razbacani i rasuti.
Pričali su mi stariji.. Ah, zaboravila sam, oprostite mi, moji maleni. Htjela sam da vam čestitam Bajram, ali me nadvladala moja velika briga. Oprostite mi, maleni. Neka vam je sretan Bajram. Ne bih više, osim da kažem: Ovo je stanje beskućnika.. U svakom slučaju, neka vam je sretan Bajram. Čestitku primite od prognanika. Bajram sa svojim igračkame provedite, ja sam svoj Bajram uz topove provela.”
Među nama, djeco, nema razlike i igračke kao granate padaju razlika je samo ta što ne spavam jer moje su noći nemirne A vi svoje u spokojnom snu provodite Bajramluk moj u jutro su meci A naš bajramluk igračke i novci Meni poderana odjeća ne smeta Dok vi na Bajram sve novo oblačite Kad nekog od vas trn ubode Roditelji mu nisu spokojni Dok ga sa hiljadu zavoja ne zaviju
A ja hodam krvlju umrljan
I svoju ranu samo pritegnem
Kada vam se igračke slomiju
Vi samo malo plačete
A moje obraze suze nikad ne napuštaju
Djeco, ja sam kao i vi dijete
Snovima svoju krv i meso prožeo
Imate li slatkiša, jer ja samo komad hljeba imam
A i on je upola ucrvan
Igrate li se i smijete, jer ja svoje dane
U lutanju i tumarnju provodim
Ne zavidim vam, djeco
Na čarima obilnog života
Džaba vam na Bajram vaše igračke
Jer ja igračke od baruta imam
I tako, islamski ummete! Kada obučemo novu odjeću, pojedemo burek, halvu i baklavu, i još nešto zatražimo, kada jedni drugima kažemo: Bajram mubarek olsun, sretan Bajram!, zar se ne možemo sjetiti naše braće koji se bez odjeće smrzavaju na hladnoći, obliveni krvlju, ranama i gnojem?! Sjetimo se prognanog djeteta, poginulog oca, majke koja jeca pod čizmom okorjelog griješnika, sjetimo se krikova i prijetnji, zuluma i terora. Mi jedni drugima kažemo: Sretan Bajram, a oni kao da kažu: Zašto si došao, o Bajrame! Kod nas se na Bajram sastaju roditelji i djeca, a oni se na Bajram susreću s neprijateljem. Kod naših žena ruke su kanom obojene, a kod njihovih žena krvlju natopljene.
Sjetimo sa u bajramsko jutro, onda kada smo zajedno u društvu sa svojim očevima i majkama, djecom i braćom, sjetimo se naše braće koje su ratovi protjerali i beskućnicima učinili. Sjetimo se njihovih briga i nevolja, opasnosti i nespokoja. Njihov Bajram su suze i uspomene, žalost i tuga, bol i katastrofa.
Svega toga se mi prisjećamo, ali ipak novu odjeću oblačimo, bližnje i daljne posjećujemo, jedemo i pijemo, smijemo se i radujemo i ponavljamo: Sretan Bajram! Međutim, osjećaj da smo jedno tijelo stalno je prisutan i dove za njih Allahu upućujemo. Solidarišimo se s našom braćom, makar dovom i uzdahom, suosjećajmo s njima; podijelimo s potlačenima i ugroženima njihove jade i brigu.
Razmislite dobro o osjećajima muslimana koji kaže tog lijepog bajramskog jutra: ”Ljubeći svoju djecu ja sam se sjetio jetima koji nemaju nikog ko bi ih poljubio, ili im se makar nasmijao. Dok sam bio sa svojom suprugom, sjetio sam se udovica koje nemaju svojih muževa da im pruže nježnost i pažnju… Dok smo bili za sofrom jedući ukusnu hranu i pijući hladna pića, sjetio sam se mnogih koji od gladi umiru… Sjetio sam se, dok sam oblačio novu odjeću, onih koji nemaju ništa čime bi pokrili svoja stidne mjesta, pa to možda rade lišćem ili kartonom… Sjetio sam se, dok smo bili svi na okupu, naše braće koje su ratovi raspršili i protjerali…
Sva ova prisjećanja pala su mi naum, i ja sam i pored toga obukao novu odjeću, posjetio i bližnje i daljne, jeo sam i pio,smijao se i šalio. Međutim, osjećaj jednog tijela i osjećaj bratsva još uvijek je jak u meni i nikad ne zaboravljam da ih spomenem ili da ih se sjetim. Ako se i nasmijem, na mom se licu ugleda trag tuge. U dovi ih stalno spominjem i o njima stalno govorim svojoj porodici komšijama.”
Odlomak iz knjige “Duhovnost postača”
Dr Ibrahim ibn Abdullah ed- Duvejjiš
Naslov originala:
روحانية مائم
Naslov prijevoda: Duhovnost postača
Prevodioci: Mr Muhamed Mehanović, Senad Ceman
Knjigu možete naručiti na e-mail kupiknjigu@live.com cijena 12KM
Akos.bA
