Avdo Huseinović: Nezavisnost je mnogim narodima višestoljetni nedosanjani san

“Bilo je to vrijeme nezaustavljivog raspada bivše Socijalističke federativne republike Jugoslavije. U službi razbijanja Jugoslavije i realizacije velikodržavnog projekta ‘Velike Srbije’ najdirektnije je upotrijebljena Srpska demokratska stranka BiH. Postoje brojni dokazi o preduzimanju niza aktivnosti i postupaka u cilju rušenja legalnog poretka u BiH te planiranja i pripremanja agresije i genocida nad Bošnjacima. BiH i njeni organi vlasti su u svim razgovorima o preuređenju ili razdruživanju zajedničke jugoslavenske države zastupali stav o njenom opstanku, bez obzira na formu federacija ili konfederacija. Zbog specifičnosti svog multinacionalnog sastava, uslov svog opstanka u jugoslavenskoj zajednici vidjela je samo u slučaju da u njoj ostanu i Srbija i Hrvatska. U jednom od svojih posljednjih intervjua, rahmetli Nijaz Duraković je između ostalog kazao: ‘Svima je bilo znano da su postojali planovi za podjelu BiH i da se ranije desio napad na Sloveniju i Hrvatsku. Tvrdnje da je referendum izazvao rat jesu taktičke igre. Miloševićeva osnovna teza bila je da on čuva Jugoslaviju. Oblandom o očuvanju Jugoslavije zapravo se instalirala Velika Srbija. To je historijska činjenica koju više ne treba dokazivati’“, kazao nam je Huseinović na početku razgovora.

Skupštinska drama 1992.

Kao istraživača, najviše ga zanima drama na putu ka nezavisnosti. Posebno je zanimljiva, kaže Huseinović, 9. zajednička sjednica Skupštine Socijalističke republike Bosne i Hercegovine.

“Dotad nezapamćena skupštinska drama dešavala se 24. i 25. januara 1992. godine. Rahmetli Naim Kadić predložio je da se u dnevni red uvrsti donošenje odluke o raspisivanju referenduma građana BiH o njenom statusu. Veći broj srpskih poslanika napustio je Skupštinu, a poslije njih i predsjednik Skupštine Momčilo Krajišnik. Potpredsjednik Skupštine BiH Mariofil Ljubić, u skladu sa članom 212. Poslovnika Skupštine BiH, budući da je jedan Klub napustio sjednicu, dao je pauzu od sat vremena. Nakon pauze, sjednica je nastavljena. Mariofil Ljubić je utvrdio da u Vijeću općina i Vijeću građana postoji kvorum i da se može punovažno odlučivati. Tada je drama doživljavala vrhunac jer postojala je mogućnost nepostojanja dovoljnog broja ruku. Veliku ulogu su tada, iako pod velikim pritiskom da ne glasaju za održavanje referenduma, odigrali zastupnici srpske nacionalnosti Miro Lazović, Tatjana Ljujić-Mijatović i Boro Bjelobrk”, podijelio je Huseinović s nama jedan dio puta ka nezavisnosti BiH.

Građani BiH, naglašava Huseinović, moraju znati da je nezavisnost mnogim narodima višestoljetni nedosanjani san.

“Postavlja se pitanje da li su mnogo veće i snažnije države danas u potpunosti nezavisne. Tok međunarodnih odnosa nam kazuje da su i mnogi veliki zavisni od većeg od sebe“, prokomentarisao je bh. reditelj.

Prema njegovom mišljenju, 1. mart u kolektivnoj svijesti Bosanaca i Hercegovaca mora zaživjeti kao datum od ogromnog značaja, datum koji će nas masovnije okupljati. Dodaje kako još nekoliko datuma iz novije historije BiH nisu dobili svoj pravi značaj u kalendaru našeg sjećanja.

“Prvenstveno mislim na 15. april, Dan Armije RBiH, 2. maj, Dan odbrane Predsjedništva RBiH te 22. maj kada je Republika Bosna i Hercegovina primljena u članstvo UN-a”, kaže Huseinović.

Državni praznik Dan nezavisnosti obilježava samo pola države BiH. Pitamo našeg sagovornika hoće li ikada postojati konsenzus unutar BiH u vezi s obilježavanjem 1. marta, a on nam izričito odgovara da će ovaj datum zasigurno još dugo negirati određene skupine u BiH.

“Oni kojima je ovaj dan argument za izvršenje genocida i agresije nad Bošnjacima i bosanskim Hrvatima u Republici Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine, zasigurno će ga još zadugo negirati. Međutim, veoma je bitno naglasiti da je na Referendumu za nezavisnost glasao veliki broj bosanskih Hrvata i ne tako zanemariv procenat bosanskih Srba. Postavlja se pitanje šta bi se desilo s Republikom Hrvatskom da je Bosna ostala u ‘velikoj Srbiji’ i da je Vojska Jugoslavije dobila legitimitet da sve svoje raspoložive kapacitete zadrži na 50 kilometara od Zagreba”, govori nam Huseinović.

Teško je znati kako bi danas građani BiH odgovorili na referendumsko pitanje “Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?”, smatra bh. autor.

“Ovogodišnja čestitka Dana nezavisnosti Dragana Čovića možda govori da bi rezultati bili tu negdje, možda u nekoliko procenata gore-dole”, dodaje Huseinović.

Nakon desetina snimljenih dokumentanih filmova i napisanih knjiga, Huseinović je neumoran u dokumenovanju važnih događaja iz historije i realizacije novih ideja. Prije nekoliko mjeseci riječima “dosta od mene” nagovijestio je javnosti kako bi mogao prestati snimati. Međutim, i sam nam priznaje da se to neće desiti uskoro. Već radi paralelno na nekoliko novih filmova.

“Često kažem da kad pogledam iza sebe, imam osjećaj da sam previše uradio, a opet, kad pogledam šta bi sve trebalo uraditi, čini mi se da se nisam s mjesta pomakao. Bude trenutaka kada upitam sebe: ‘Do kada’. Najsretniji bih bio da nikada nisam imao potrebe snimiti ijednu priču o genocidu, velikim zločinima, agresiji…”, prisjeća se bh. reditelj te nastavlja: “Iako nisam tako planirao prije deset godina, kada sam i započeo, sve ovo se odužilo. Imao sam plan biti prolaznik, ostaviti mali trag u vremenu. Međutim, valjda što sam jedan od rijetkih na ovom putu, iznova se pojavljuju ljudi s novim idejama, ponudama, pričama… U međuvremenu se i produkcijski sve to nadogradilo, a oko mene se okupila ekipa od desetak saradnika, majstora iz svojih oblasti, posebno kada je riječ o tehnici”, priča nam Huseinović.

Moć neistine je ogromna

Dalje saznajemo kako bi ove godine trebao završiti filmove o Drugoj viteškoj brigadi Armije RBiH, prvoj ratnoj školi u Sarajevu te neispričanu priču o Glogovi, mjestu kod Bratunca gdje je izvršena prva velika egzekucija Bošnjaka u BiH. Naredne godine, kako kaže, ukoliko sve bude po planu, planira završiti prilično zahtjevne filmove “Agresija na RBiH” i film o Husein-kapetanu Gradaščeviću.

Iz Huseinovićevih odgovora nije teško zaključiti kako bh. autor ima još mnogo toga za ponuditi bh. javnosti. Čovjeka kojem je podsjećanje na važne historijske datume dio svakodnevnice pitamo koja je moć otkrivanja historijske istine. Odmah nas je dočekao prostom rečenicom: “Moć neistine je ogromna”.

“Ovo je prostor gdje su često mitska pripovijedanja postajala historijske činjenice. Prevelika je galerija portreta onih koji su obilježili našu historiju o kojima ništa ne znamo. Rijeka zaborava mnogo toga je odnijela. Historija može biti ljekovita, a može biti i preventiva. Odlazak u historiju nije samo bijeg od stvarnosti, jer mnogo toga je i danas preslikano. Tragedija našeg naroda je ta što neće da čuva od zaborava svoje događaje i važne ličnosti. Često spomenem da danas običan čovjek uvijek zna nabrojati desetak likova iz crne hronike, a malo ko zna da među nama žive heroji poput Fikreta Kereša Fiće koji je na Dobrinji uništio deset transportera i četiri tenka, da u Tuzli živi Klej, heroj koji je za tri dana na tri različite lokacije uništio šest tenkova ili za manevarce Druge viteške brigade Armije RBiH koji su u jednom danu u podnožju Treskavice zarobili pet tenkova i četiri transportera, kao i da u Kozarcu živi Šerif Jaskić Hifo, heroj koji je 13 puta ranjavan i tako hiljade velikih nepoznatih heroja”, istakao je Huseinović.

Na kraju razgovora o historiji, Danu nezavisnosti i budućem radu, pitamo Huseinovića šta bi mu značila Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva za koju je predložen u kategoriji kulture i umjetnosti.

“Za kandidaturu sam saznao iz medija. Hvala ljudima s Antidayton pokretom na čelu koji su me predložili. Međutim, da me neko pitao za mišljenje prije, rekao bih da nemam neki poseban odnos prema tome. Čini mi se da su nagrade postale ljudima najkaloričnija hrana za sujetu. Nekako, meni su najdraže nagrade bezimenih, meni nepoznatih ljudi koje svakodnevno srećem, koji mi se javljaju. Takvih je hiljade”, zaključio je Huseinović.

Podsjećamo, Huseinović je autor knjiga “Dželati naroda mog” (2009.), “Naser – od Gezimestana do Haga i nazad” (2013.), “Stazama bosanskih vitezova” (2014.) te “Bosanski dan D ili slučaj Dobrovoljačka” (2017.). Zatim je autor dokumentarnih filmova “Vanzemaljci iznad Sarajeva” (2008.), “Krvavi ples po Šeheru” (2010.), “Daleko je Tuzla” (2010.), “Bosna ili smrt” (2011.), “A bili su samo djeca” (2012.), “Dvadeset godina 1. korpusa Armije RBiH” (2012.), “Na Drini krvavi Višegrad” (2014.), “Prijedorska polja smrti” (2014.), “Logori smrti” (2014.), “Herceg Bosna-Zločin i kazna” (2015.), “Dobrinja – Opsada u opsadi” (2015.), “Operacija Sana 95 – Nedovršena pobjeda” (2015.) te “Prvi mart – Put u nezavisnost” (2017.).

klix.ba