Arhiv i Historijski muzej BiH čuvari dokumenata ZAVNOBiH-a

Originalni dokumenti kao što je Rezolucija sa Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a održanog u Mrkonjić Gradu 25/26. novembra 1943. godine, kojom su se Srbi, Hrvati i Muslimani opredijelili za obnovu državnosti Bosne i Hercegovine, te Deklaracija o pravima građana sa Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a održanom 1. juna 1944. godine u Sanskom Mostu samo je dio iznimno važne građe koja govori o historijskim odlukama donesenim u tom periodu za BiH, a koji se nalaze u depou Arhiva Bosne i Hercegovine.

O tome u povodu 25. novembra, Dana državnosti Bosne i Hercegovine Anadolu Agency (AA) donosi ekskluzivne sadržaje iz originalnih dokumenata sa Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a. Naime, snimanje dokumenata koji se nalaze u depou Arhiva BIH moguće je jedino uz posebno odobrenje.

– Historijske odluke i dokumenti

U sklopu dokumentacije koja se odnosi na tri zasjedanja ZAVNOBiH-a (treće održano 1945. u oslobođenom Sarajevu) među dokumentima sa Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a održanog u Mrkonjić Gradu nalazi se cjelovita originalna dokumentacija koja sadrži spisak vijećnika, poredanih abecednim redom zaključno sa Milošem Zekićem, iz Šekovića, pod rednim brojem 170.

Prvim zasjedanjem predsjedavao je dr. Vojo Kecmanović, a zamjenici su bili Avdo Humo, Đuro Pucar Stari, Aleksandar Preha, te sekretar Hasan Brkić.

U ime sreza Sarajevo Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a prisustvovali su Sulejman Filipović, pukovnik, Hamdija Čemerlić, profesor Visoke teološke škole, Ante Babić, profesor, Rato Dugonjić, pravnik, Vojo Ljujić, radnik, te kao zamjenik člana Mišo Jokanović, ekonom iz Blažuja.

Osim odluka ZAVNOBiH-a kao dokumentacija sa Prvog zasjedanja nalaze se i referati Đure Pucara Starog, Rodoljuba Čolakovića, Osmana Karabegovića…

 Tu je i proglas vijećnika Muslimana, njih 36, koji su 26./27. novembra 1943. pozvali sve Muslimane u BiH da se priključe jedinicama Narodnooslobodilačke borbe kao jedinog ispravnog puta.

“Arhiv BiH je državna institucija i čuvar kulturnog blaga Bosne i Hercegovine. Pored ostalih fondova i zbirki koji se nalaze u Arhivu BiH nalazi se i fond ZAVNOBiH-a BiH. Tu su svi dokumenti vezani za Prvo, Drugo i Treće zasjedanje ZAVNOBIH-a i svi ti dokumenti govore o kontinuitetu bh. državnosti koja je na neki način obnovljena na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu 25./26. novembar 1943. godine. Tim važnim dokumentima iz kruga istraživača posvećuje se velika pažnja. Dosta ljudi dolazi kako iz Bosne i Hercegovine tako i iz inostranstva da pogleda fond ZAVNOBiH-a. Uglavnom sva ta originalna građa koja se nalazi u Arhivu BiH štampana je u mnogim publikacijama, a naročito 60-tih godina prošlog vijeka kada su štampane sve rezolucije, odluke i zapisnici. Oni su doživjeli svoje reprint izdanje”, kaže u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Hadžija Hadžiabdić, zamjenik direktora Arhiva Bosne i Hercegovine.

– Digitalizacija građe 

Kaže kako je Arhiv BiH do sada bio opremljen sa skromnim sredstvima za digitalizaciju, ali da sada dobivaju dvije radionice jednu od Republike Turske preko Instituta Yunus Emre, a jednu od Češke razvojne agencije koje će se pustiti u funkciju 12. decembra za Dan Arhiva BiH i arhivske službe BiH.

“To će olakšati naročito istraživačima. Neće morati dolaziti da fizički pretražuju arhivsku građu nego će moći dobiti dokumente u elektronskom obliku i moći će ga koristiti. A, po potrebi se mogu uvjeriti da je dokument u Arhivu BiH, odnosno mogu pogledati i original. Svi dokumenti vezani za državu BiH nalaze se u Arhivu BiH. Pored državnog arhiva BiH postoje entitetski arhivi, kantonalni arhivi koji također čuvaju značajnu arhivsku građu sa svog prostora. Nakon nemilih događaja koji su se desili 2014. godine kada je zapaljena zgrada Predsjedništva BiH u kojoj se nalazi i Arhiv BiH, uposlenici Arhiva BiH, kao i uposlenici svih arhiva u BiH kao i dobrovoljci koji su se odmah našli tu kao pomoć ono što se moglo spasiti spasilo se. Odloženo je na bezbjedno mjesto i čeka kada bi se to moglo revitalizirati i restaurirati”, navodi Hadžiabdić.

Veoma važna dokumentacija iz tog perioda nalazi se i u Histrorijskom muzeju BiH, u Zbirci arhivske građe. Zbirka arhivalija posjeduje originalne zapisnike i odluke sa sjednica Prvog, Drugog i Trećeg zasjedanja ZAVNOBIH-a, na kojima je u periodu 1943-1945 rješavano pitanje uređenja Bosne i Hercegovine unutar Federativne Jugoslavije. I danas aktuelni slogani: ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska (Bosna i Hercegovina), kao i 25. novembar, kao datum koji se danas slavi kao Dan državnosti u BiH, dolaze upravo iz ovih dokumenata pohranjenih u Historijskom muzeju BiH.

Amar Karapuš, voditelj Zbirke arhivske građe pokazuje nam fotografije sa Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, dokumente, ali i pečate koji su se koristili u vrijeme NOB-a i prvim poslijeratnim danima BiH nakon oslobođenja 1945. godine.

“Historijski muzej po svojoj vokaciji jeste osnovan kao institucija koja će prikupljati, istraživati, očuvati i prezentirati nasljeđe tekovina Drugog svjetskog rata i Narodno oslobodilačke borbe. To se može potvrditi i sa njegovim oficijelnim nazivom – prvo Muzej narodnog oslobođenja, potom Muzej narodne revolucije, Muzej revolucije i od 1993. godine Historijski muzej BiH. Danas se susrećemo sa sve većim negiranjem, odnosno zatiranjem onoga što je bilo prethodnih 50 godina, tačnije perioda od 1945. do 1990. godine. Jednostavno se susrećemo s time da se polako odrićući se socijalizma počinjemo odricati tekovina antifašizma što se svakako nikako ne smije dogoditi s obzirom da je antifašističko nasljeđe nešto s čime BiH treba da se ponosi”, navodi Karapuš.

– Promoviranje novog društvenog uređenja 

Ističe da su stoga odlučili da otvorimo depo u Historijskom muzeju BiH, da dozvole ljudima da malo zavire u taj podzemni svijet Muzeja.

“I ne samo to nego čak i ovim eksponatima koje vidimo se prave recimo tematske izložbe. Dijelovi koji se nalaze u našoj zbirci trodimenzionalnih predmeta budu prezentirani dalje, tretiraju se na tematskim izložbama neko određeno vrijeme. Potom se opet vrate nazad u zbirku trodimenzionalnih predmeta. Ovdje smo otvorili ovu zbirku dozvolivši posjetiocima da uvijek imaju te predmete dostupne, imaju zanimljive priče koje stoje iza tih predmeta, a u isto vrijeme mi unapređujemo našu historijsku nauku, odnosno muzeologiju s tim što ove predmete koji su nekada korišteni za glorifikaciju naslijeđa Drugog svjetskog rata koristimo je za promoviranje jednog novog, drugog društvenog uređenja koje je formirano padom Kraljevine Jugoslavije. Dajemo dosta objektivan pristup jer želimo da ispričamo istinu o samim eksponatima koji se čuvaju u Historijskom muzeju BiH”, navodi Karapuš.

Možda na nekim od predmeta posjetilac i nađe prašinu, ali još uvijek sjaje i govore o slavnoj historiji naroda Bosne i Hercegovine. Među njima su svakako ordenje iz vremena bivše SFRJ, a u depou se nalazi i srebrna spomen plaketa koja je pripadala dr. Vojislavu Kecmanoviću,  koju je Savezni odbor za proslavu 25. godišnjice Drugog zasjedanja AVNOJ-a odlučio da dodijeli svim vijećnicima, porodicama poginulih i umrlih vijećnika kao uspomenu na dane kada su postavljeni temelji bratske zajednice naroda i narodnosti SFRJ.

U Historijskom muzeju inače, nalazi se 20 kutija koje se odnose na Drugi svjetski rat, od kojih svaka sadrži preko 250 dokumenata. Ona koja tretira Prvo, Drugo i Treće zasjedanje ZAVNOBiH-a sadrži i više stotina dokumenata.

“Naravno da se radi o izuzetno bitnoj građi. Nažalost danas se suočavamo i sa tim problemom oko same proslave 25. novembra, Dana državnosti, odnosno šta je to Dan državnosti. Ali, je izuzetno bitno da ta građa postoji i da se čuva na jednom mjestu i da tu građu imaju priliku da vide i da je koriste prije svega ljudi koji su od struke, istraživači, potom svaka osoba, svaki čovjek u BiH ponaosob da se vidi šta se radilo na tome, na tim zasjedanjima, da li je to stvarna obnova državnosti Bosne i Hercegovine, ko je te odluke donosio, kako su te odluke donesene, da li u biti 247 ljudi koji je imalo pravo glasa na Drugom zasjedanju da li oni stvarno prezentiraju BiH i da li je to stvarno nasljeđe BiH. Sve su to stvari o kojima bi se sada dalo i moguće je diskutirati i razgovarati”, kaže Karapuš.

– Suočavanje sa prošlošću 

Zbog toga, naglašava, i koriste ne samo tu postavku, nego i čak i postavku opkoljenog Sarajeva da uvedu Historijski muzej BiH u jedno novo društvo.

“Muzej više ne može biti samo institucija koja se bavi, odnosno da joj osnovna uloga bude prikupljanje, očuvanje istraživanje i prezentacija. To će biti i ostati osnovna uloga muzeja. Međutim, kako se društvo mijenja muzej se sam mora mijenjati. Tako da smo se mi odlučili u Historijskom muzeju BiH pod vodstvom i naše direktorice Elme Hašimbegović da budemo institucija koja ne samo da se bavi očuvanjem nasljeđa, prezentacijom nasljeđa, istraživanjem tog nasljeđa nego ujedno budemo mjesto gdje se suočavamo sa našom prošlošću, gdje mlade ljude educiramo o nekim prošlim vremenima, a ujedno da vidimo i ta traumatska iskustava koja je naše društvo proživjelo, kako se sa tim nositi ne samo sada, nego i u budućnosti. Želimo vidjeli koliko nas ustvari to nekada i historijsko teško nasljeđe, traumatična iskustva, ustvari sprečavaju u nekom kretanju naprijed”, navodi Karapuš.

Naravno, kaže, njihovo je mišljenje kako su se u Njemačkoj suočili sa svojom prošlošću da je to put, iako, cijeni, ne možemo reći još uvijek da su doživjeli potpunu katarzu i tamo, jer katarza znači da je svaki pojedinac svjestan toga. Mi nažalost, kaže Karapuš, i sada i u Njemačkoj i u drugim zemljama ne samo Evrope nego i cijelog svijeta imamo postnacističko nasljeđe koje svakako nije dobro.

“Ali, opet suočavanjem sa prošlošću širi se vidokurug. Ljudi konačno prihvataju ono što se dogodilo ne dozvoljavajući da se prošlost uljepšava i prezentira kao nešto slavno, bajno… Jer jednostavno čini mi se da smo došli u situaciju, citirat ću jednog našeg historičara – političari ne mogu da ponude neku bolju budućnost onda nam nude slavnu prošlost. Od te slavne prošlosti nažalost mi sada imamo ta previranja krenuvši od srednjeg vijeka, čija je Bosna, crkve bosanske, kome ona pripada… Još samo ću pomenuti neke od tih segmenata kao što je pitanje Gavrila Principa da li je heroj ili je terorista. Mi jednostavno imamo to problematično historijsko naslijeđe kojima se mi trebamo jednom za svagda suočiti i posmatrati stvari onako kave jesu, a ne kao što bi rekao Duško Tašić, kakvim mi želimo da budu”, rekao je Karapuš.

– Građani ponosni na antifašističku borbu 

Navodi da dosta posjetilaca koji dolaze u Historijski muzej imaju zbilja pozitivne reakcije bilo da te reakcije izazivaju neku nostalgičnost, neka sjećanja na bolja vremena, jer imaju i dio koji govori o socijalizmu. Ujedno, naglašava i ljudi koji dolaze iz struke su izuzetno zadovoljni da se otvorila jedna postavka gdje ustvari mogu koristiti podatke, kao i gdje su uveli u priču i studente u restauraciji i konzervaciji.

“Sve ovo što smo uradili, mi smo ustvari uradili u sklopu očuvanja i promoviranja našeg nasljeđa tako da je ovo jedan noviji, drugačiji pristup, samoj historiji. Zamislite otvorite jedan depo i kroz taj depo ispričate tri priče jedna o Historijskom muzeju, druga o nasljeđu Drugog svjetskog rata, a potom i socijalizma i sve to koncipirano u jednu cjelinu. To je jednostavno nešto što su građani željeli da vide. Građani su svjesni tog perioda antifašističke borbe i dosta su ponosni na njega, pa čak i oni koji ne gledaju baš blagonaklono na taj period od 50 godina, dođu ovdje i kažu pa ovo je super. Vi jednostavno ispričate i onaj dio priče koji do sada nismo imali priliku da čujemo”, ističe Karapuš.

U depou Historijskog muzeja BiH posebno mjesto zauzimaju likovi narodnih heroja u drvetu kao što su oni Hasana Brkića, Vladimira Perića Valtera, Mladena Stojanovića, Fadila Jahića Španca…

“Kada prezentiram određeni eksponat kažem kompletnu priču o tome i uopće zašto je ta priča bitna, kako je korištena u periodu nasljeđa interpretacije socijalizma kao što je priča o narodnim herojima. Tu imate 1.322 osobe koje su proglašene narodnim herojima gdje se ustvari od narodnog heroja stvarao kult ličnosti koji je trebao da posluži u tom postratnom periodu kao uzor svim budućim naraštajima. Baš napravim nekada malu šalu. Pokažem djeci bez da im kažem o kom je narodnom heroju riječ. Ali, jednostavno ova generacija i kada im ime kažemo ništa im ne znači. Moja generacija zahvaljujući tome što sam završio historiju kada mi kažete ime otprilike ću povezati te činjenice, a moj brat koji je odrastao u tom periodu kada su se skupljale sličice narodnih heroja isto je kao kada sada pokažete djetetu sliku Lionela Messija  ili Cristiana Ronalda i pitate ko je ovo? On iste sekunde zna ko je to i pozadinsku priču, gdje je rođen, koje je bilo njegovo mjesto djelovanja…”, navodi Karapuš.

Akos.ba