Američki istraživači sa Univerziteta Harvard o pjesmi Bošnjaka iz Sandžaka Avde Međedovića
Koliko je značajno djelo bošnjačkog pjesnika Avde Međedovića pod nazivom „Ženidba Smailagić Meha“ govori činjenica da su to djelo američki istraživači Milman Peri i Albert B. Lord koristili kao dokaz rješenja tzv. „Homerovskog pitanja“. Naime, ova pjesma sadrži 12.311 stihova po čemu se posebno ističe u odnosu na djela ostalih autora.
Kratka biografija:
Avdo Međedović je po nekim pretpostavkama, rođen oko 1870. godine u selu Obrov kod Bijelog Polja u Crnoj Gori. Bio je nepismen u ortografskom smislu, dok klasično obrazovanje nije imao. U turskoj vojsci služio je sedam godina i tu je dobro naučio turski jezik, što mu je omogućilo da kvalitetnije piše, jer ovakvo životno iskustvo izvjesno mu je pružilo određenu vrstu obrazovanja koja se uz knjigu ne mora steći, ali može u čovjeku otvoriti neke nove i duboke duhovne težnje koje su se u slučaju Avda Međedovića najviše ispoljile u korpusu pjesama koje je za sobom ostavio.
Po povratku iz vojske osnovao je porodicu i počeo da se bavi onim poslom kojim mu se i otac bavio, mesarskim zanatom. Bio je islamske vjeroispovijesti, tihe naravi i umjerenih konzervativnih nazora, razvijenih vjerskih i moralnih osjećanja, što se najbolje vidjelo u njegovoj organizaciji porodičnog života i u činjenica da je kao vojnik svega jednom bio kažnjen. Pored pjesničko – pjevačkog talenta i umijeća, u stihovanoj povjesnici života, Međedović je iskazao i svoja vjerska i moralna načela. Pjevačko – pjesnički zanat Avdo Međedović je naučio od svoga oca koji je bio učenik Ćor – Huse, čuvenog pjevača – pjesnika iz Kolašina.
Čij je Avdo Međedović
Avdo Međedović je dugo bio predmet rasprava, kome ustvari pripada, te ko treba baštiniti njegova djela. Kako bošnjački intelektualac iz Crne Gore Šerbo Rastoder ističe u razgovoru za časopis Stav da je neko vrijeme Međedović bio na margini, te da to pitanje nije bilo u vrhu prioroteta za crnogorske intelektualce:
„Ne tako davno, Avdo je bio “ničiji” jer se o njemu na ovim prostorima (posebno kod Bošnjaka i Crnogoraca) tako malo znalo, kao da nije ni postojao.
Ipak, ta praksa se promjenila pa se ovom bošnjačkom intelektualcu pruža dovoljno pažnje u posljednje vrijeme. Kako u Crnoj Gori, tako i među bošnjačkom intelektualnom elitom.
Za Akos.ba piše: Admir Lisica
