Amalečani – vječni neprijatelji Izraela

Teme/PovijestSjeti se što ti je učinio Amalek kad si bio na putu izašavši iz Egipta, kako te dočekao na putu i udario na tebe s leđa i pobio sve koji su zaostajali, kad si bio iscrpljen i umoran, i nije se Boga bojao. I kad ti Jehova, Bog tvoj, dade da počineš od svih neprijatelja svojih unaokolo u zemlji koju ti Jehova, Bog tvoj, daje da je zaposjedneš kao nasljedstvo, tada izbriši pod nebom spomen na Amaleka. Ne zaboravi to! (Petoknjižje, 25:17-19)

Sada idi i udari na Amaleka te pogubi i njega i sve što ima! Nemoj mu se smilovati, nego pobij muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarce!’” (Prva Samuelova knjiga, 15:3)

Tora nas upozorava: „Sjeti se šta su ti učinili Amalečani!“ (Benjamin Netanjahu, izraelski premijer)U danima kada Izrael nastavlja intenzivno bombardiranje Gaze, i to uz direktne prijenose i kada se dešava najveća ljudska tragedija kojoj je svijet svjedočio posljednjih godina, izraelski političari pokušavaju i svojim izjavama regiju pretvoriti u, takoreći, bombu spremnu da eksplodira svaki čas.

Najgora je činjenica da ove izjave sadrže mnogo vjerskih referenci koje mogu dovesti i do međuvjerskih ratova, budući da su mnoge izjave religijskog karaktera izrečene od strane političkih i vojnih lidera u Izraelu bile jako medijski popraćene. Zastrašujući aspekt ovih osvetničkih izjava usmjerenih na konsolidaciju domaćeg javnog mnijenja, istovremeno predstavlja mogućnost pokretanja i vjerskih ratova u regionu. Da ne spominjemo i doljevanje ulja na vatru od strane evangelista krstaškog mentaliteta.

Na Bliskom istoku, gdje se ljudi identificiraju kroz odrednice vjere, nacije i mezheba, takve izjave su upravo poput bombe spremne da eksplodira.

Na konferenciji za novinare koju je održao juče (28.10.2023.), izraelski premijer Benjamin Netanjahu je rekao: „Tora nas upozorava: Sjeti se što su ti učinili Amalečani!“, misleći pod time na ono što je arapsko pleme Amalek, prije 30 stoljeća, uradilo Izraelćanima. „Da, i mi se sjećamo, i mi se borimo“, rekao je izraelskim vojnicima, izražavajući da su oni dio jevrejske tradicije stare 3.000 godina, naglasivši: „Moramo se boriti kako bismo porazili smrtonosnog neprijatelja i kako bismo osigurali naše opstojanje u našoj zemlji.“[1]

Ove riječi, koje dolaze iz najautoritativnijih usta Izraela, najkonkretniji su primjer kako državna vlast u Izraelu kodira trenutni rat u „vjerski rat“.

Ko su Amalačani na koje Netanjahu, citirajući Toru, upozorava? Šta znače ove riječi i koja je njihova religijsko-povijesna pozadina?

Amalečani: arapsko pleme ʻAmālīq

Izraelci su prvi put naišli na arapsko pleme Amaličana prilikom prelaska Crvenog mora tokom izlaska iz Egipta (Tora, Ponovljeni zakon 25:17-18). Prema predislamskim arapskim izvorima, ovo pleme se prostiralo na širokom geografskom području od Jemena na jugu do sirijske i iračke granice na sjeveru, te od Perzijskog zaljeva na istoku do Mediterana na zapadu.

Amalečani su, prema predaji, Izraelćane napali 20. aprila 1312. godine prije nove ere (23. Ijara 2448. prema jevrejskom kalendaru) dok su se ovi nalazili u Refidimu, oko 32 km jugoistočno od egipatskog grada Ariša. Izraelćani su napad preživjeli, a kasnije su Amalečane i djelimično porazili sa vojskom pod komandom Jošue, međutim, nisu ih uspjeli potpuno eliminisati (Izlazak 17:8-16).

Iako su Izraelćani rat dobili, Amalečani su stvoriti strah i traumu koja nije nikada zaboravljena. Iz tog razloga, Bog Izraela je želio da Amalečani, jedini među drugim narodima koji su se usudili da napadnu Izraelćane, budu zapamćeni kroz vjekove kao „primjer svijetu“, pa je zbog toga naredio da se ovaj rat zabilježi (Izlazak 17:14). Pobjeda koju je Jošua izvojevao zabilježena je u „Knjizi Božjih ratova/Sefer Milhamot ha-Shem“ (postoje mišljenja da je dotična knjiga dio Tore ili, pak, da postoje dijelovi drugih dijelova koji spominju ovaj događaj).

„Zapamti i nikad ne zaboravi!“

Iako su Jevreji izgledali jaki i nepobjedivi tokom izlaska iz Egipta, Amalečani su ih napali. Koliko god je ostalo zapisano da su Jevreji pobjedili u ovom ratu, Amalečani su slomili njihovo povjerenje u vlastitu moć.[2]

Hamasov iznenadni napad 7. oktobra 2023. mora da je izazvao Izrael da opet doživi gubitak samopouzdanja, što su već jednom iskusili tokom svoje historije. To je zapravo razlog zašto je Izrael brutalno napao Gazu. Prema Tori, Amalečani moraju biti eliminisan prvom prilikom zbog traume koju su izazvali Jevrejima: muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarce – sve što imaju treba uništiti (Izlazak 17:14-16; Knjiga Samuelova 15:3).

U jevrejskoj tradiciji osveta Amalečanima se smatra Božijom osvetom, samim time i štovanjem Boga. Najvažnija i primarna vjerska dužnost (mitzva) koju Izraelćani moraju kao nacija ispuniti kada uđu u Palestinu jeste „potpuno brisanje i iskorenjivanje sjećanja na Amaličane ispod nebeske kupole.“ Čak se ni njihove životinje neće ostaviti na životu, da se ne bi reklo: „Ovo su životinje Amalekove.“ (Izlazak 17:14; Ponovljeni zakon 25:19)[3]

Eliminacija Amalečana smatrala se za obavezu prioritetnijom od izgradnje Hrama (Babilonski Talmud, Sinedrij:20). U tradiciji je poznato da je prvi jevrejski kralj, Saul, uzeo kao plijen sve što je bilo korisno nakon što je porazio Amalečane. Zbog toga je izgubio podršku poslanik Samuela, te je za kaznu bio ubijen zajedno sa svojim sinovima. (Prva Samuelova knjiga, 15:9; 28:19).

Potpuno iskorjenjivanje Amalečana, čak i spomena na njih, može se desiti samo nakon što se Izraelćani potpuno smjeste na palestinsku teritoriju. U jevrejskoj tradiciji se borba protiv Amalečana generacijama smatra vjerskom dužnošću (Izlazak 17:16), a jedna od 10 važnih stavki (‘eser zehirot) koje Jevrej mora uvijek da pamti i spominje tokom svog života jeste i amalečanski napad na Izraelćane.

U komentarima Tore se pojavljuje i zanimljiv komentar po pitanju izraelskog rata protiv Amalečana kao jedne konstante. U knjizi Izlaska (17:16), Bog stavlja svoju ruku na tron ​​i zaklinje se da će se rat s Amalečanima nastaviti generacijama:

כִּי־יָד֙ עַל־כֵּ֣ס יָ֔הּ מִלְחָמָ֥ה לַֽיהֹוָ֖ה בַּֽעֲמָלֵ֑ק מִדֹּ֖ר דֹּֽר…

I rekao je: “Zato što se ruka podigla na prijestolje, Jehova će ratovati s Amalečanima iz naraštaja u naraštaj.” (Izlazak; 17:16)

Na hebrejskom se riječ “prijestolje” obično piše kao “kise” (כִּסֵּא). Međutim, kao što se može vidjeti u odlomku, ovaj izraz je došao u obliku “al kes Yah” (עַל־כֵּ֣ס יָ֔הּ) – odnosno riječi “prijestolje” i “Bog” napisane su sa nedostajućim slovima. U komentarima Tore, ova situacija se tumači na način da ni Bog, ni Njegov tron ​​ne mogu biti potpuni sve dok postoje zli ljudi – arapski Amalečani.

Zbog toga je u tradiciji rat protiv Amalečana prihvaćen kao dužnost koja je Jevrejima nametana generacijama, sa ciljem potpune eliminacije ovog naroda. Amalik, predak arapskog plemena Amalečana, potpuno je ocrnjen u midraškim kazivanjima kao smrtni neprijatelj Jevreja. Prema kazivanju, Amalikov predak, Elifaz, je imao vanbračnu vezu sa Se’irovom ženom iz čega je rođena Timna. Još strašnije od toga – iz odnosa koji je Elifaz imao sa vlastitom kćerkom, Timnom, rodit će se Amalik.

Porijeklo Amalečana

Amalečani, među Arapima poznati kao ʻAmāliqa, porijeklo vode od Arapa čija loza nije preživjela do danas. U islamskim izvorima porijeklo vode od osobe zvane ʻImlik sin Lūzov (ili Lāviza), sin Iremov, sin Samov.

Tora ne spominje Amalikovo porijeklo, niti se o istom govori u Kur’anu. Većina podataka o njemu dolazi iz kazivanja jevrejskog porijekla koja se u islamskim izvorima nazivaju israilijjat. U islamskim izvorima spominje se Amalikov sin po imenu Džāsim i njegovih osmero unučadi. Njihovi potomci su bila plemena Benu Matar i Benu Ezrak u Hidžazu, Benu Tigār, Benu Budejl i Benu Rāhil u Nedžidu, Benu Leffa u Jesribu, a Benu Erkam u području između Hidžaza i Tejme.

Prema jevrejskoj tradiciji, domovina Amalečana, najstarije nacije na svijetu, je zemlja naziva Edom, smještena između Akabskog zaljeva i Mrtvog mora (Postanak 36:16). U drugim knjigama Starog zavjeta zabilježeno je da su Amalečani živjeli širom Sjeverne Arabije, uključujući Sinajsko poluostrvo i Nedžd, sve od pustinje Nedžef zapadno od Mrtvog mora do Egipta.

U muslimanskoj tradiciji, životni prostor Amalečana je mnogo veći. U arapskim zapisima se navodi da je ovaj narod izvorni arapski narod (Arebi ʻĀribe), te da su prvotno živjeli oko Babilona. Nakon rušenja babilonske kule, migrirali su u Hidžaz, a odatle su preselili u Nedžid, Tejmu, Oman, Bahrein, Sjevernu Mezopotamiju, Siriju, Palestinu, Egipat i današnji Tunis.

Prvi zapisi o amalečanskoj prošlosti u Tori datiraju iz prve četvrtine drugog milenijuma prije nove ere. Počinje sa periodom Ibrahima, a.s., a nastavlja se kroz period nakon izlaska iz egipatskog ropstva.

Amalečani danas: Palestinci posebno, Arapi općenito

U jevrejskoj tradiciji, Amalečani predstavljaju najgori oblik zla. Sudbina Amaleka, prvog od naroda, bit će vječno uništenje. Borba između Izraela i Amalečana smatra se „simbolom beskrajne borbe između dobra i zla“. Upravo je tako Netanjahu opisao sukob između Izraela i Hamasa govoreći na otvaranju zasjedanja Kneseta (Izraelskog parlamenta), 16. oktobra 2023. Taj narativ je zasnovan upravo na historijskoj pozadini o kojoj pričamo.[4]

Na osnovu ovog historijskog sjećanja, krajnje desničarski i religiozni Jevreji u Izraelu danas, progon ili eliminaciju Arapa iz Izraela vide kao naredbu Tore. Za nju su Palestinci kao i Amalečani, arapski narod.[5]

Identifikacija Palestinaca ili Arapa kao Amalečana nije jedinstvena samo za političare poput Netanjahua. Pobjeda u Šestodnevnom ratu 1967. i okupacija Jerusalima, te potonji ratovi sa Arapima dali su religioznim Jevrejima veliku nadu. Netanjahu se osvrnuo i na ove ratove na jučerašnjoj konferenciji za novinare (28.10.2023.). Kao rezultat ratova dobijenih jedan za drugim protiv Arapa, Izrael je stekao većinu obećane zemlje navedene u Tori. Ostvaren je brz napredak ka postizanju božanskog spasenja i uspostavljanju Izraela, religijske države obećane u Bibliji. Međutim, najveća prepreka za dominaciju nad cijelom obećanom zemljom u takvom procesu bili su palestinski Arapi u Gazi i na Zapadnoj obali.

Fundamentalistički jevrejski pokreti kao što je Guš Emunim u svojoj borbi također ciljaju na Amaleka, vječnog neprijatelja judaizma. Ovi i njemu slični vjerski pokreti smatraju da treba eliminirati svakoga ko predstavlja prijetnju Jevrejima, a posebno Palestince. Vođe takvih pokreta Arape i Palestince opisuje kao Amalečane za koje je Tora naredila uništenje, a brutalni rat proglašavaju i protiv svih Arapa koji odbacuju jevrejsku vlast.[6]

Postoje i drugi vjerski vođe koji vjeruju da Amalečani predstavljaju nepomirljivog neprijatelja čiji je jedini cilj uništenje Jevreja. Prema tome, oni tvrde da je preventivno nasilje nad neprijateljem sasvim normalno i poželjno. Rabin Israel Hess sasvim otvoreno tvrdi da su povijesni Amalečani zapravo današnji Palestinci.

Haim Tsuria, nepopustljivi branitelj pokreta Gush Emunim, pokušava opravdati nasilje nad Arapima riječima: „U svakoj generaciji postoji Amalek. U našoj generaciji, Amalek su Arapi koji se protive obnovi našeg nacionalnog postojanja u zemljama predaka.“[7]

Da li je rat suludih izraelskih političara i radikalnih klerika protiv Amalečena ograničen samo na Palestince ili se odnosi na sve Arape na Arapskom poluotoku?

To će historija će reći.

Prof. dr. Nuh Arslantaş, Univerzitet Marmara

(objavljeno na: Independent Türkçe, 29.10.2023.)

Sa turskog prevela: Emina Ćeman-Kiremitci

[1] https://www.timesofisrael.com/liveblog_entry/netanyahu-goal-of-war-is-to-defeat-the-murderous-enemy-ensure-our-existence-in-our-land/ [Datum pristupa: 29.10.2023].

[2] https://www.chabad.org/library/article_cdo/aid/3942715/jewish/Who-Were-Amalek-and-the-Amalekites.htm#footnoteRef8a3942715 [Datum pristupa: 28.10.2023].

[3] Vidi: Tora ve Aftara (Tora i Haftara), 2. tom, Gözlem Yayınları, Istanbul 2004, str. 191

[4] https://www.cumhuriyet.com.tr/dunya/netanyahudan-irana-ve-hizbullaha-uyari-bizi-denemeyin-buyuk-zarar-2130846 [Datum pristupa: 28.10.2023].

[5] Vidi: S. E. Karesh-M. M. Hurvitz, “Amalek”, Encyclopedia of Judaism, ed. J. Gordon Melton, New York 2006, str. 12.

[6] Baki Adam: “Yahudilik ve Şiddet”, İslâmiyât Dergisi, 1 (2002), str. 32.

[7] https://en.wikipedia.org/wiki/Judaism_and_warfare#cite_ref-50 [Datum pristupa: 28.10.2023]

(islam.ba)