Alda Radaelli: Homo Bosniacus
Visok je metar i devedeset, mršav, upalih obraza, visokih jagodičastih kostiju, dugih i osjetljivih ruku, guste tamne kose, a u očima obzorje visoravni.
Bosanac je opisuje u svojim pjesmama prekrivenu ćilimima, ćilimima iz njegove kuće i džamije, koji se ne smiju gaziti čizmama, pliš ljeti i bjelina zimi, kada vukovi silaze i obilaze oko štala.
Njegove neumorne noge nose ga kilometrima, zimske oluje ga mrznu, jesenja kiša ga šiba kvaseći ga do kosti, ljetno sunce ga peče.
Već hiljadu godina je ovo njegova voljena zemlja, zemlja koju su svojatale vojske triju carevina.
Bosanac, kao tigar ili slon, izumire, jer očajnički traži i poklanja ljubav, ali izbjegava nadmetanje moćnika, logiku tržišta, sučeljavanje/sukobljavanje s ljudima.
Sluša sagovornika naizgled s ljubaznošću i raspoloživošću, ali ne prihvata kompromise i njegova slavenska krv odjednom zavri, te lete noževi.
Očarava ga dar kao znak ljubavi i prijateljstva, vrijeđa ga sračunata milostinja.
Veliki je borac, ali samo kada se radi o tome da brani svoju zemlju i porodicu.
Nosi ime vjetrova i uzdaha: Ramiz, Vahid, Samir, Nijaz, Nedim, Mensur.
Duboko je vezan za porodicu, ali ne dozvoljava nikome da prodre u njegovu samoću.
Tjera ženu na teški zadatak da tumači njegove šutnje.
Ima trenutke velikog veselja, nije nikada tužan, smireno je očajan.
Poistovjećuje sebe sa slobodnim konjima visoravni i s vukovima koji inteligentno planiraju napade i napadaju šutke ne omogućavajući žrtvi nikakav izlaz.
Otporan je na glad i na nadljudske napore, ali je podložan samo jednoj bolesti koja može biti smrtonosna, a to je ponos.
Alda Radaelli je živjela u Sarajevu od 1993. do 1997. za vrijeme i nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu. Objavila je „Sarajevo, dimenzija sna“, (1994) i „Sabur“(1995.) godine. Reportaže je objavljivala u listu „IL GIORNO“.
Odlomak iz knjige: “Sabur – priče o ljubavi i masakru” Alda Radaelli
Dobra knjiga, Sarajevo, 2009.
Prijevod sa italijanskog Nadira Šehović
Alda Radaelli je italijanska spisateljica koja se bavi novinarstvom i fotografijom. Stekla je iskustvo u Bosni i Hercegovini, drugim zemljama bivše Jugoslavije i u Albaniji, gdje je već 1965. objavila prve članke za italijanske novine.
U Sarajevu je živjela od 1993. do 1997. godine i dijelila sudbinu s ljudima toga grada u vrijeme opsade. Ova knjiga je rezultat toga vremena. Knjiga sadrži njena iskustva iz tog perioda i priča ljudi koji su u tom gradu živjeli u tom periodu.
Riječ ‘sabur’ za spisateljicu znači način života ljudi u Bosni i Hercegovini i ona je to naučila u Sarajevu.
Knjiga je prvi put objavljena u Italiji 1997. na italijanskom jeziku, a sad je objavljena u novom, revidiranom i ažuriranom izdanju na bosanskom jeziku.
Akos.ba
