Ako je Allah uz tebe, pa gdje su tvoji problemi?

29/12/2016

87 1 minut čitanja

Dragi moji, spremni smo se jedni drugima žaliti satima, ali između nas i Allaha je praznina. Otuđenost i praznina je između nas i Allaha.

Umjesto jednog sahata žalbe ljudima, da si prostrao svoju sedžadu i klanjao deset minuta, a zatim rekao: “O Ti koji si blizu, Gospodaru, Allahu daj mi izlaz iz svake brige, izlaz iz svake tjeskobe, spasi me od svakog iskušenja.”

Abdullah ibn Abbas je otputovao, nema telekomunikacija, nema mobitela niti može provjeriti kako mu je porodica, a ima kćerkicu koja kod njega vrijedi dunjaluk i sve što je na njemu. Vratio se s putovanja idući svojoj kući, samo što je ušao čovjek ga iznenadi: “O Ibn Abbas, Allah ti nagradu uvećao zbog tvoje kćerkice.”

Pogledaj kakav šok i pogledaj kakvo iznenađenje. Ko je to kušao zna o čemu je riječ. Sišao je sa jahalice, uzeo je za povodac, a zatim svezao za palmu. Uzeo je vodu i abdestio, a zatim rekao “Allahu ekber”. Kada je završio sa namazom, ljudi mu pohrliše: “O Ibn Abbas, došla ti je vijest o smrti kćerke, nisi pitao niti si otišao kući da pitaš o vijesti kako je umrla!? Odmah si u namaz stupio!”

Poslušaj odgovor

Rekao je: “Rekao je Uzvišeni Allah: ‘Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima, koji su uvjereni da će pred Gospodara svoga stati i da će se Njemu vratiti.’ (El-Bekare, 45-46).”

Da, osim poslušnima koju su okusili slast namaza. Allahu, molimo Te da nam podariš slast u namazu. Pa im je rekao da je Allah rekao: “Pomozite sebi strpljenjem i molitvom,” a ja sam osaburao a zatim klanjao, pa sam se razrahatio.

Šta misliš šta je na sedždi rekao?

Allah najbolje zna. Meni i tebi vijesti dolaze, koliko puta kada nas iznenada zadese loše vijesti i nedaće koja naša srca potresu, smo ustali i klanjali dva rekata i Allahu se požalili. I da smo Allaha zamolili da učvrsti naša srca!? Vallahi ko ovo uradi, spasit će se.

“O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.” (El-Bekare, 153)