Vi ste ovdje
Home > Obrazovanje i odgoj > Brak i porodica > Ako cijeli dan nemate vremena za sebe, to nije brižno roditeljstvo, već nedostatak zdravih granica

Ako cijeli dan nemate vremena za sebe, to nije brižno roditeljstvo, već nedostatak zdravih granica

Nikad ne pitate sebe. Dok trčite na posao, pa po djecu, pa na igralište, nikad ne postavite pitanje: „Šta meni ovo sada treba?” ili „Šta želim sada?”.

Šta su granice?

Jednostavno je. Granice su „crvene linije” između vas i djeteta koje ne bi trebalo da prelazite. One se odnose na dvije stvari:

  • poštovanje djetetovog svijeta koji ima granice kako za sve ljude, tako i za vas
  • uspostavljanje i zadržavanje vaših ličnih granica preko kojih dijete ne smije da pređe

Postavljanje granica se uči. Ako želite odnos pun ljubavi, veoma je važno da imate u vidu važnost zadataka koji su pred vama:

  • da prihvatite djetetove emocije, dopadale se one vama ili ne
  • da shvatite da djetetovo NE nekad ne možete da pretvorite u DA
  • da poštujete djetetov izbor i ne insistirate na svom po svaku cijenu
  • da cijenite djetetov tjelesni prostor i doživljaj tijela
  • da ne namećete svoja rešenja, odluke, ideje prije nego što čujete djetetove

Trenutak preispitivanja

Za dobrobit odnosa sa djetetom treba razumjeti preko čega biste sve prešli, a preko čega ne. Tada nastupa trenutak ličnog preispitivanja. Iako je to ponekad bolno, vjerujte da je ljekovito. Probajte da se prisjetite:

  • „Da li su moji roditelji sve odobravali?”
  • „Jesu li mi roditelji bili toliko strogi da su zabranjivali i kažnjavali sve?”
  • „Da li dopuštam svakome da mi kaže šta hoće i kako hoće?”
  • „Da li je moj roditelj bio posvećen samo drugima, a sebi nikad?”

Kada odgovorite na ovakva i slična pitanja, biće potpuno jasno da li ste imali od koga da naučite kako se održavaju granice, a potom i da li ih sami imate. Primjera radi, stavljanje sebe na posljednje mjesto je tipično narušavanje sopstvenih potreba i samopoštovanja. Ipak, ne zaboravite da se to u našem društvu posmatra kao roditeljska požrtvovanost. Postavljajući takve standarde, niko ne vodi računa o tome kako se vi osjećate. Ako se dešava da cijeli dan ne ručate, da ne odvajate ni 10 minuta dnevno za sebe, da svoje želje smatrate zanemarljivim, to već nije brižno roditeljstvo, nego nedostatak zdravih granica. Djeci moramo da pokažemo da limiti postoje: da smo sebi važni, da cijenimo sebe i svoje vreme, da ne moramo uvijek sve da odobrimo, da i nama treba predah… Ako to ne prikažemo kao bitno, neće moći da nauče da postave svoje lične granice i da se zaštite.

Kako se osjećate vi?

Da biste znali imate li lične granice (a time i da li možete djetetu da ih postavite), nije potrebno da imate bilo kakva stručna znanja, da poznajete teorije i slično, nego samo da pratite svoja osjećanja. Budite sebi važni. To će vam dati odgovor na pitanje da li dopuštate da neko prelazi vaše granice. Da bismo vam olakšali, tu je nekoliko korisnih znakova da treba da poradite na tome:

Teško govorite NE. Iako djeluje baš lahko suprotstaviti se drugima i reći da nešto ne možete ili ne želite, zapravo nije. Ako radije birate da se ne zamjerate, da prećutite ili uradite po tuđoj volji, vjerovatno se ne borite za sebe i svoje granice. Ako stajanje u sopstvenu zaštitu kod vas izaziva strah, anksioznost i nelagodnost, to je siguran alarm da treba da se preispitate.

Sebi ste uvijek na kraju. Ako osjećate krivicu, sram ili strah kada postavite svoje potrebe i želje na prvo mesto, borite se sa izgradnjom ličnih granica. To je osnova samopoštovanja. Ovo važi čak i kada su u pitanju vaša rođena djeca. Zadovoljenje njihovih potreba je jako važno, ali treba prepoznati prioritete. Nemojte provoditi život čineći sve samo za druge.

Djeca su bolja prema mamama koje brinu o sebi, a evo i zašto…

Nikad ne pitate sebe. Dok trčite na posao, pa po djecu, pa na igralište, nikad ne postavite pitanje: „Šta meni sada treba?” ili „Šta želim sada?”. Ukoliko je tako, postoji mogućnost da ćete u čitavoj mješavini osjećanja, obaveza i odnosa, zapravo izgubiti sebe. Kada mislimo o sebi i svojim potrebama, to nije sebičnost, već briga o sebi.

Sve u svemu, važno je da se podsjećamo da se ovdje radi o učenju jedne vještine. Možda se pitate da li se ovo odnosi na vas. Ako se osjećate nezadovoljno i frustrirano ili ne uspjevate da postavite limite djetetu, ovo je tema za razmišljanje. Rad na sebi u ovom smislu daje paralelne efekte. Postavljati lične granice znači biti spreman i postaviti ih drugima, ali i ohrabriti svoje dijete da se upusti u takve podvige.

Piše: Tamara Kostić

Izvor: Zelena učionica

Obrada: Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top