Afan Abazović:  „Ramazan ću pamtiti po ‘šetnjama’ i iftarima u prelijepoj prirodi“

U ramazanskom intervjuu za portal Akos.ba, sa Afanom Abazovićem, inicijatorom projekta ‘Šetnja do iftara’ i turističkim vodičem, smo razgovarali o ramazanskim danima koji su iza nas, ali i planinarenju, zdravom načinu života i ljubavi prema domovini.

Razgovarao: Nedim Botić

Kako je kod vas protekao mubarek mjesec ramazan?

Bogu Dragom hvala, svaki ramazan je ljepši nego onaj prethodni. U porodici očekujemo, ako Bog da, drugu prinovu, Safiju, pa je i atmosfera još svečanija nego inače. Također, sin Bakir, sa nepune tri godine, upoznaje jedan novi ambijent, kojeg veoma lijepo prihvata.

Šta vam prvo padne na um kad spomenemo ramazan?

To su oni zimski ramazani iz djetinjstva, u poslijeratnom periodu, kada smo, kao raja iz mahale Meokušnice, po dubokom snijegu, išli u improvizovani mesdžid u objekat zeničke “Izgradnje” jer nam je najbliža, Osman-Čelebijina (Potočka) džamija bila mala. Rahmetli nena Devleta, mamina majka, kao izbjeglica iz Prozora, moj je uzor i prvi učitelj, živjela je s nama, mamom mi Adisom, babom Amirom i sestrom Adlom. I danas, još uvijek osjetim miris njene pogače koju bi napravila pred iftar. Kažu stihovi jedne pjesme da “miriše hljeb što Salčin sprema” (čuvena zenička pekara), ali neninoj pogači nema premca.

Kako ste Vi i Vaša porodica proveli ramazanske dane?

Jedan ramazanski adet, kojeg smo draga mi supruga Velida i ja uveli od prvog zajedničkog ramazana, jeste mukabela na bosanskom jeziku, uz analizu i promišljanje o kur’anskom tekstu, te bilježenje interesantnih činjenica koje se nalaze u njemu. ove godine smo došli do teksta prvog prijevoda Kur’ana na južnoslavenske jezike od Mihajla Miće Ljubibratića iz 1895. godine. On je preveo tekst sa francuskog na srpski, sa veoma interesantnim, arhaičnim jezičkim stilom, uz dosta kontradiktornosti, pa ga poredimo sa onim najzastupljenijim, Korkutovim prijevodom.

Šetnja do iftara je vaš projekat. O čemu se radi?

Projekat je rezultat jednog Facebook statusa prije 2 godine, u kojem sam pozvao svoje prijatelje da spakujemo iftar u ruksak, obujemo čizme i prohodamo u popodnevnim satima po lijepoj turi na periferiji Zenice, tačnije sa prijevoja Vjetrenice, preko uzvišenja Kuber do livade zvane Kljun u rejonu Gornje Zenice, odakle se Zenica vidi kao na dlanu. Pozivu se odazvalo 50 mojih prijatelja, koji su oduševljeno prihvatili ideju. To je bilo dovoljno da se odlučim na ozbiljniju organizaciju naredne ture, koja je uslijedila 15 dana poslije, na koju se odazvalo 150 osoba, a iftar je bio upriličen na padinama uzvišenja Zmajevac. Projekat je zaživio i rezultat je da se u tri godine odazvalo preko 750 osoba, dobi od 5 do 83 godine, i muslimana i nemuslimana, iz Zenice, Kaknja, Visokog, Travnika, Viteza, Sarajeva, Zavidovića, Kotorskog, a ove godine i iz Bihaća. Koristi su brojne, od zdravstvene, društvene do obrazovne. Prošle godine, partner projekta je bio Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, koji je svim učesnicima pripremio prigodan iftar sa zdravim sadržajem, a ove godine partner je bio Odbor za međureligijsku saradnju grada Zenice, u okviru Međureligijskog vijeća BiH.

Imate zanimljivi nadimak Bosnolog. O čemu je riječ?

Bosnolog, kako su me nazvali prijatelji s kojima planinarim, je, kako kažu, spoj dvije riječi: “Bosna” i “logos”, dakle naučavati, izučavati Bosnu. Iz ljubavi prema domovini, njenim prirodnim ljepotama, prema njenom kulturološkom raznolikošću, rodio se hobi kojim se iz sveg srca bavim, a to je da sam certificirani turistički i planinarski vodič, sa kontinuiranom nadogradnjom od 2007. godine. Proveo sam na stotine turista, planinara i putnika namjernika ovim prelijepim dijelom Zemaljske kugle i svi bivaju oduševljeni onim što vide.

Ako ne cijeniš svoje, nećeš cijeniti ni tuđe. Koliko mi cijenimo našu zemlju?

Mi, nažalost, nismo svjesni u kakvoj ljepoti živimo, jer su nas pritisle egzistencijalne brige. Da smo iole uređeno društvo, slobodno mogu reći da bi jedan veliki procenat priliva u budžet dolazio iz turizma. Danas je ta oblast, nažalost, u potpunosti neuređena, turističke agencije nemaju podsticaj za dovođenje stranih turista, svako se predstavlja kao turistički vodič i misli da može raditi taj posao, turistička legislativa je komplikovana i neefikasna, ali se osjeti blaga tendencija poboljšanja i prepoznavanja potencijala od države. A opet, nikakav nije trošak upaliti auto i otići vidjeti, na primjer, Vranduk, kraljevski grad nedaleko od Zenice, sjevernu “kapiju Bosne”. Desetine puta prođemo automobilom tuda, a ne svratimo. Ima se šta vidjeti, trebamo krenuti i od samostalne inicijative.

Budući planovi?

I naredne godine, ako Bog da, nastavljamo sa projektom Šetnja do iftara, a aktivnosti našeg Udruženja Azimuth 135 zainteresovani mogu pratiti i istim se priključiti preko www.facebook.com/azimuth135.

Poruka za naše čitaoce?

Planinarenje je prelijep hobi, koji iz prve ruke pokazuje ljepotu Božijeg stvaranja na planinama, koje su nekoliko puta i spomenute u kur’anskom tekstu. Ko jednom na taj način baci svjetlo na posjetu planinama, ostat će dugo vezan za njih.

Akos.ba