Abeceda islamskog bankarstva: Zalog – er-rehn

Piše: Emina Šabeta

Definicija zaloga

Riječ Er-rehn je arapskog porijekla a znači trajnost , postojanost. Također, često se riječ er-rehn prevodi kao zadržavanje, zatočenje ili čuvanje.

Šerijatski pravnici pojam er-rehn su definisali kao robni predmet koji ima šerijatski priznatu vrijednost i može se dati kao garancija za vraćanje duga. Taj robni predmet treba da posluži u slučaju nevraćanja duga, da se iz njega namiri dug ili jedan dio duga, odnosno ostatak duga.

Drugim riječima zalog er-rehn je osiguranje da će se određeni dug ili pozajmica vratiti u određenom roku, a u slučaju da se u dogovorenom periodu otplate, pozajmica ili dug ne vrati, namirit će se od onoga što je uzeto u zalog.

Lice koje je vlasnik založenog predmeta, dužnik ili onaj koji je uzeo pozajmicu na osnovu zaloga naziva se Rahin. Lice koje je dalao zajam a uzelo predmet u zalog naziva se Murtehin. Založeni predmet naziva se rehn.

Propisanost zaloga u Šerijatu

Zalog je sa šerijatskog aspekta dozvoljen, a potvrđen je Kur’anom , Poslanikovim s.a.v.s. sunetom i uelmanskim konsenzusom.

U Kur’anu Allah dž.š. kaže: „ Ako ste na putu, a ne nenađete pisara, onda uzmite zalog. A ako jedan kod drugog nešto pohranite, neka onaj opravda ukazano mu povjerenje i neka se boji Allaha, Gospodara svog.“ (EL-Bekara ,283).

Zalog kao oblik osiguranja određenog prava, dozvoljeno je uzeti kako na putu, tako i u mjestu stalnog boravka.

Sunetska potvrda stoji u činjenici da je Muhammed s.a.w.s. pohranio svoj štit kod nekog jevreja od koga je tražio da mu pozajmi ječma. Taj jevrej se žalio da mu Poslanik s.a.v.s. želi odnijeti robu, na što je Poslanik s.a.v.s rekao: „Slagao je, ja sam povjerljiv na Zemlji i povjerljiv na nebu. Kad mi se nešto povjeri ja to ispunim. Odnesite mu moj štit“.

Islamski učenjaci su saglasni o dozvoljenosti i propisanosti zaloga.

Uslovi za ispravnost zaloga

Postoje određeni uslovi koji moraju biti ispunjeni za ispravnost ugovora o zalogu, a to su: razum, punoljetstvo, da založeni predmet bude prisutan u vrijeme zaključenja ugovora, da onaj koji uzima zalog ili njegov opunemoćenik preuzme založeni predmet.

Predmet zaloga

U zalog se može uzeti utrživa imovina odnosno imovina koja se može prodati i koja ima tržišnu vrijednost.

Ugovor o zalogu ima za cilj osiguranje vraćanja duga. Založena stvar ne može biti predmet zarade ni profita. Dakle, zajamodavcu nije dozvoljeno da se koristi založenim predmetom, pa i onda kada ima dopuštenje uzajmljivača. Razlog zabrane je sto u slučaju korištenja zaloga, korist koju on donosi predstavlja – kamatu, a kamata je u islamu izričito zabranjena.

Ovaj propis vrijedi u slučaju kada zalog nije životinja, ni jahaća ni muzara.

U slučaju kada je zalog životinja, jahaća ili muzara, zajamodavac ima pravo koristiti zauzvrat troškova koje ima oko te životinje. Ako oko te životinje vodi brigu i hrani je može imati i od nje koristi. Ovo je potvrđeno Poslanikovim s.a.w.s. riječima (Hadisom): „Mlijeko životinje muzare, ako je takva životinja založena, uzima se u zamjenu za troškove koje ta životinja uzrokuje, a jahaća životinja, ako je ona založena, jaše se u zamjenu za troškove koje iziskuje“.

Brigu o zalogu i troškove njegova čuvanja i vraćanja snosi vlasnik zaloga.

Vlasnik zaloga, odnosno lice koje je uzelo pozajmicu na osnovu zaloga, nema pravo od povjerioca (davaoca zajma) tražiti zalog u povrat dok ne vrati dug. Međutim, povjerilac ima pravo vratiti zalog kada on želi.

Kada dođe rok za vraćanje duga (pozajmice), ako dužnik nije izvršio otplatu odnosno vratio dug, povjerilac (davaoc zajma) ima pravo prodati zalog i namiriti dug, a ono što pretekne vrati će vlasniku zaloga, a ako od prodaje zaloga ne namiri sav dug, ostatk i dalje ostaje na dužniku.

ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O ZALOGU

Ugovor o zalogu (kao i neki drugi ugovori) zaključuje se ponudom i prihvatanjem. Ponuda se može izraziti riječima „Ovu stvar zalažem zbog duga koji imaš prema meni“ ili „Uzmi ovo kao zalog“, a prihvatanje riječim „Prihvatam zalog kao osiguranje od povrata duga“ ili jednostavno „Prihvatam zalog“. Prihvatanje i ponuda se smatraju stvarnim dijelom ugovora, tako da je ugovor o zalogu sličan kupoprodajnom ugovoru. Kao i kod kupoprodaje ugovor o zalogu može biti sklopljen razmjenom i bez govora.

PREUZIMANJE ZALOGA

Zalog može preuzeti zalogoprimac lično, ili opunemoćenik kao što su otac, staratelj ili osoba od povjerenja, ali u tom slučaju mora postojati jasno izrečena saglasnost zalogodavca kod zaključenja ugovora o zalogu.

U trenutku preuzimanja zaloga, zalog mora biti odvojen. Šta to podrazumjeva? Ovo podrazumjeva da zalog mora biti jedna cjelina, da nije razasut, poput plodova bez drveća, usjevi bez zemlje, jer nije moguće plodove na drvetu posjedovati, niti usjev bez zemlje osim nakon berbe i sjetve – odvajanja.

PROPISI O ZALOGU

Zalog (rehn) je stvar ili predmet koju povjerilac duga preuzima od lica kome je on povjerio dug. Dok se ne vrati dug, davalac zaloga nema pravo od povjerioca tražiti zalog nazad. Povjerilac duga, ima pravo vratiti zalog dužniku kada on to hoće (to je njegovo pravo).

Akos.ba