Abeceda islamskog bankarstva: Islamski investicioni fondovi
Piše: mr. Admir Mešković
Industrija islamskih investicionih fondova je u 2016. godini dostigla veličinu od 60 milijardi američkih dolara a očekuje se da će 2019. dostići vrijednost od 77 milijardi dolara. Čine je oko stotinu društava za upravljanje fondovima koja upravljaju sa preko 900 islamskih fondova širom svijeta, a uglavnom ulažu u dionice, robu i sukuk. U vrijeme krize islamski fondovi su, investirajući u dozvoljene (halal) vrijednosne papire i ostale vrste imovine, ostvarili veći i stabilniji povrat od konvencionalnih, pokazujući da halal investicije nisu u sukobu sa ostvarivanjem profita kao ciljem investiranja. Industrija islamskih investicionih fondova nastavlja da raste i širi se u nove regije i sve više disperzira rizik ulažući i u neke nove vrste islamski prihvatljive imovine.
Najpopularniji centri islamskih investicionih fondova su Malezija i Saudijska Arabija, koje drže 69 posto čitave industrije. Malezija važi za državu pionira u ovoj oblasti, jer su se prvi islamski investicioni fondovi u Maleziji pojavili još sedamdesetih godina prošlog vijeka. S druge strane, Saudijska Arabija raspolaže ogromnim sredstvima a popularnost investicionih fondova u cijeloj regiji je u velikom porastu.
Više od polovine sredstava islamskih investicionih fondova je investirano u područje Bliskog istoka i Afrike, primarno zbog toga što je u tom dijelu svijeta najveći broj kompanija prihvatljivo za investiranje sa aspekta islamskih finansija. Osim toga, značajan dio fondova nastoji napraviti jedan diverzificiran portfolio ulažući u vrijednosne papire širom svijeta.
Najveći dio sredstava kojima upravljaju islamski fondovi investira se u dionice sa učešćem oko dvije petine. Na drugom mjestu je imovina sa fiksnim povratom (najvažniji predstavnik je sukuk) sa učešćem od oko jedne petine u sredstvima fondova, dok na različite vrste roba otpada nešto manje od jedne petine ukupnih sredstava. Desetinu sredstava kojima raspolažu, fondovi drže u obliku najlikvidnije imovine – gotovine, dok se u nekretnine ulaže manji dio sredstava.
Većina islamskih investicionih fondova, njih 80%, posluje kao klasični uzajamni fondovi koji ulažu prije svega u dionice, sukuk i robu. Oko 12% fondova odnosi se na robne, idžara, murabaha fondove, dok oko 8% fondova su tzv. private equity fondovi koji ulažu na principu mušarake u različite vrste projekata sa jasno definiranom izlaznom strategijom (umanjujuća musharaka).
Industrija investicionih fondova u SAD-u mnogo razvijenija nego u Saudijskoj Arabiji i Maleziji. U Sjedinjenim Državama fondovi su prije krize upravljali imovinom koja je bila 80% veća od svih depozita kojima su banke raspolagale. Pod uticajem krize taj se omjer smanjio, jer je drastično smanjena vrijednost vrijednosnih papira u koje su fondovi ulagali (prije svega dionica), ali je još uvijek mnogo veći nego u Maleziji i Saudijskoj Arabiji. U Saudijskoj Arabiji imovina kojom upravljaju fondovi iznosi samo desetinu od ukupnih depozita kojima raspolažu banke u toj državi.
Akos.ba
