Jačanje odgojne komponente moguće je samo kroz povratak tradicionalnim vrijednostima

Razgovarao: Sanadin VOLODER

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini osnivač je ili suosnivač tri fakulteta. Pored Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, u Zenici i Bihaću, djeluju islamski pedagoški fakulteti koji su se razvili iz osnovnog studija islamske vjeronauke. Islamski pedagoški fakultet koji djeluje u okviru Univerziteta u Zenici visokoškolska je ustanova unutar Islamske zajednice koja ima najveći broj studenata iako ne posjeduju vlastiti namjenski prostor. Preko 600 studenata upisano je na pet odsjeka kroz tri studijska ciklusa. Fakultet je osnovan ratne 1993. godine kao odgovor na novonastale potrebe društva, odnosno radi zadovoljavanja potreba za stručnim kadrom neophodnim za uvođenje predmeta islamske vjeronauke u obrazovni sistem. O stanju i perspektivama razvoja Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici, novim projektima, o krizi znanja i obrazovanja, padu nataliteta i drugim pitanjima razgovaramo s dekanom prof. dr. Muharemom Adilovićem.

STAV: Islamski pedagoški fakultet u Zenici, iako mlada obrazovna ustanova, uspjela je postati najveća u okviru Islamske zajednice. Svoj razvoj temeljila je na prepoznavanju potreba društva kroz otvaranja odsjeka za koje društvo ima potrebu, kao što su predškolski odgoj, socijalna pedagogija i arapski jezik. Koji su aktuelni i novi studijski programi i odsjeci kroz koje želite privući studente?

ADILOVIĆ: Naš fakultet osnovan je davne 1993. godine kao Islamska pedagoška akademija, koja je za zadatak imala školovanje stručnog kadra za izvođenje nastave islamske vjeronauke u osnovnim i srednjim školama. Nakon tih početnih jako zapaženih pozitivnih rezultata, fakultet se nastavlja razvijati, tako da 2004. godine ulazi u sastav Univerziteta u Zenici, a 2005, osnivanjem Odsjeka za socijalnu pedagogiju, Akademija postaje Islamski pedagoški fakultet.

Sagledavajući potrebu bosanskohercegovačkog društva, koje prolazi kroz jedan jako osjetljiv period društvene tranzicije, sa statusom postkonfliktnog društva, osjetili smo potrebu za pokretanjem studijskog Odsjeka za socijalnu pedagogiju, koji bi trebao ponuditi profile stručnjaka koji će svojim djelovanjem pomoći uspostavljanju pokidanih društvenih veza, osnažiti pozitivne procese u društvu i biti podrška pojedincima i grupama koje se teško snalaze u ovom vrlo dinamičnom kontekstu. Jako smo ponosni na sve ono što je urađeno u proteklom periodu, tako da sada imamo uspostavljena tri studijska ciklusa na Odsjeku za islamsku vjeronauku, ali i na Odsjeku za socijalnu pedagogiju.

Treći odsjek koji je pokrenut na našem fakultetu jeste Odsjek za arapski jezik i književnost, na kojem ove akademske godine krećemo s drugim ciklusom studija, što znači da ćemo, uz Božiju pomoć, ubrzo imati i magistre arapskog jezika i književnosti. Karakteristika ovog studijskog odsjeka jeste da je organiziran po najsavremenijim programima za učenje arapskog jezika s posebnim akcentom na prevodilačku aktivnost. Do sada su naši studenti pokazali primjerne rezultate u poznavanju arapskog jezika i svojim kvalitetom postali su prepoznatljivi.

Odsjek za predškolski odgoj i obrazovanje nastao je iz potrebe za školovanjem kadra za rad u predškolskim obrazovnim ustanovama, s obzirom na to da je predškolsko obrazovanje postalo zakonom obavezno. Ovo je trenutno najbrojniji odsjek na našem fakultetu i zbog kvaliteta studija i zapaženih rezultata naših svršenika kontinuirano imamo veliki broj zainteresiranih za upis na ovaj odsjek.

Najmlađi odsjek na našem fakultetu jeste Odsjek za inkluzivnu edukaciju, koji prvi put upisuje studente tekuće akademske godine. I on je nastao iz potrebe za stručnim kadrom koji će biti podrška djeci koja pohađaju škole po posebnom obrazovnom programu zbog svog psihofizičkog stanja u kojem se nalaze. Kolika je potreba za ovim kadrom, pokazuje praksa nadležnih ministarstava koja svake školske godine upošljavaju dodatan broj inkluzivnih edukatora, odnosno stručnih saradnika koji su zaduženi za podršku djeci s posebnim razvojnim potrebama u obrazovnom procesu.

Dakle, kada je u pitanju razvoj studijskih programa na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici, onda kažemo da su oni nastali kao odgovor na potrebe koje smo detektirali u zajednici i na jedan ozbiljan, akademski odgovoran način nastojali da ponudimo ono za što smatramo da je potrebno u procesu suočavanja s društvenim izazovima. Senzibilitet za potrebe društva u kojem egzistiramo jeste pokretačka energija koja je rezultirala razvojem fakulteta u ovom obliku o kojem danas razgovaramo.

STAV: Iako ovaj fakultet ima islamski predznak, skoro svaka generacija ima studenata koji dolaze iz drugih religija i naroda. Kako ste uspjeli privući studente drugih konfesija i kakva je međunarodna saradnja fakulteta s obrazovnim institucijama i na Istoku i na Zapadu?

ADILOVIĆ: Da, u pravu ste. To je jedna od karakteristika našeg fakulteta na koju smo ponosni. Iako smo u nazivu, nastojimo to biti i suštinski, Islamski pedagoški fakultet, naše razumijevanje vjere kao apsolutnog dobra za sve ljude, razumijevanje islama kao inkluzivne ideje koja je u potpunosti kompatibilna sa savremenim teorijskim i naučnim promišljanjima uređenja društva, te osvjedočenje ovih ideja u našoj praksi, jednostavno ruši sve stereotipe o našem fakultetu, ali i o religiji kao prevaziđenom konceptu koji nema nešto posebno ponuditi savremenom čovjeku.

Univerzalne vrijednosti sadržane u vjerskim načelima na jedan maksimalno senzibilan način nastojimo utkati u stručni odnos prema drugom klijentu, što u konačnici rezultira kvalitetnim i suštinskim opredjeljenjem za dobrobit svih članova društvene zajednice. Islamske vrijednosti univerzalnog su karaktera i na njih imaju pravo svi ljudi, muslimani i nemuslimani podjednako. Ne pravimo nikakav ekskluzivizam za bilo koga nego smo maksimalno opredijeljeni za stručnu podršku svima kojima takav vid podrške treba. Osobno sam stava da su upravo ove vrijednosti presudne da nas prepoznaju svi koji imaju iskrene namjere i otvoreno iskazuju spremnost za saradnju. To je razlog da imamo veliki broj realiziranih projekata u saradnji s različitim organizacijama iz Bosne i Hercegovine, ali i zemljama okruženja, pa i cijele Evrope.

STAV: Prema podacima do kojih je došao rahmetli Salih Trako, navodi se da je samo u Mostaru u periodu od 1898. do 1939. godine bilo 29 muslimanskih udruženja koja su djelovala na područja kulture i obrazovanja. Pored navedenog, postoji izrazita sličnost između diskursa u javnosti koji su bili aktuelni u periodu od odlaska Osmanlija do Drugog svjetskog rata i dešavanja nakon stjecanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Možemo li zaključiti da smo na nekim poljima slabiji od naših predaka s početka 20. stoljeća?

ADILOVIĆ: Period koji ste spomenuli jeste jedan od najturbulentnijih perioda u novijoj historiji Bošnjaka. U tom periodu nije bilo lahko sačuvati identitet i pravo na obrazovanje koje će garantirati budućnost Bošnjacima na Balkanu. Danas je stanje dosta drugačije, mada je borba za očuvanje i afirmaciju bošnjačkog identiteta još uvijek aktivna, tako što imamo slobodu koja nam omogućava da se razvijamo kroz obrazovne ustanove za kakve smatramo da su nam neophodne.

Svako vrijeme sa sobom nosi i svoje karakteristike, ali kontinuitet borbe jeste nešto što je naša konstanta. Nevladine organizacije uvijek su bile izuzetno važan faktor u ovom kontekstu. Nisam siguran da mi danas pravilno razumijemo važnost NVO sektora. Razvoj civilnog društva u svijetu, posebno na evropskom tlu, rezultirao je mogućnosti skoro neograničenog razvoja nevladinog sektora, što je ogromna šansa koju je potrebno iskoristiti. Teoretičari savremene socijalne politike veliku nadu polažu upravo u nevladin sektor kao treći stup na kojem počiva sistem socijalne sigurnosti savremenih društava.

Država gubi utrku s izazovima savremenog života, korisnici socijalnih usluga sve su zahtjevniji, a usluge sve kompleksnije i skuplje, tako da savremena država nije u stanju da se sama nosi sa sve izraženijim socijalnim izazovima. U velikoj mjeri oslanja se na nevladine organizacije koje treba da razumiju ozbiljnost svog djelovanja i na najdirektniji način pomognu razvoju društvenog blagostanja. U našem vremenu, ali i kroz historiju, imamo bezbroj pozitivnih primjera ovakvog djelovanja. Plemenita namjera i odlučnost u djelovanju dva su preduvjeta za razvoj NVO sektora i siguran sam u uspjeh koji će doći ako se ovako pristupi ovom fenomenu.

STAV: Naše društvo, ali i svijet u cjelini, već duže vrijeme živi u grču brojnih kriza, od problema sigurnosti, urušavanja morala, povjerenja, do širenja raznih vrsta ovisnosti, pada nataliteta, migracija. Kako Islamski pedagoški fakultet, njegovi profesori i studenti odgovaraju na savremene izazove u našem društvu?

ADILOVIĆ: Krize i problemi koje ste spomenuli jesu realnost našeg vremena. Nažalost, nisu lokalnog karaktera, tako da se na lokalnoj razini mogu uzrokovati samo ograničeni efekti. Globalne krize uzrokovane značajnim društvenim promjenama, poput napuštanja tradicionalnog obrasca uređenja porodice, što ima za posljedicu enormno smanjenje stope fertiliteta, erozije društvenih i moralnih vrijednosti, što uzrokuje društvena stanja u kojima je teško uspostaviti pravedan društveni sistem, i mnoge druge, uzimaju svoj danak i njegove negativne posljedice sve se više reflektiraju kod nas.

Nažalost, naše društvo nije spremno ušlo u suočavanje s ovim izazovima i zato sada trpimo iznimno jake posljedice po naše društvo. Sa stopom fertiliteta od 1,29, Bosna i Hercegovina je rekorder u Evropi po niskom prirodnom priraštaju stanovništva. Nismo uspjeli uspostaviti funkcionalan sistem društvene pravde, što kod građana, posebno mladih ljudi, rezultira osjećajem obespravljenosti, besperspektivnosti i razočarenjem, što ih tjera da napuštaju ovu zemlju i potraže perspektivniju sredinu za svoju budućnost. Obrazovne ustanove svih razina u ovakvim okolnostima imaju izuzetno velik izazov kako osigurati dovoljan broj studenata/učenika kako bi mogli normalno funkcionirati. I naš fakultet suočava se s izazovima ove vrste. Naš ugled, ali i kvalitet studijskih programa još uvijek nam priskrbljuju dovoljan broj studenata, tako da možemo neometano organizirati nastavu. Intenzivno iznalazimo i nove mogućnosti studiranja na daljinu, te proučavamo mogućnosti otvaranja studijskih odsjeka na stranim jezicima kako bi naš fakultet otvorili za studente iz cijelog svijeta. Svijet postaje globalno selo i nastojimo se izboriti za svoju poziciju u tom globalnom prostoru.

STAV: Posljednjih godina konstatira se da su naše škole i fakulteti zapostavili svoju odgojnu komponentu. Kako vratiti potisnute vrijednosti koje garantiraju opstanak Bošnjaka i Bosne i Hercegovine?

ADILOVIĆ: Nažalost, to je opći trend koji je prisutan u obrazovnim sistemima kako u Bosni i Hercegovini, tako i u cijelom svijetu. Moramo uzeti u obzir globalni kontekst u kojem djelujemo sa svim globalnim trendovima koji su dominantni u javnom prostoru, koji nikako ne idu naruku odgoju utemeljenom na jasnim tradicionalnim vrijednostima. Trebamo se pozabaviti adekvatnim odgovorom na ove trendove pa onda na jasnim strategijama graditi i odgojno‑obrazovni sistem kakav želimo. Ovo je veliki izazov, nije lahko tražiti kvalitet u savremenom kontekstu, ali nemamo alternativu. Jačanje odgojne komponente moguće je samo kroz povratak tradicionalnim odgojnim vrijednostima koje su se izgubile u našem društvu. Kad njih pronađemo, odgojni sistem će ih inkorporirati i razvijati kod svojih odgajanika. Insistirati na snažnom odgoju, a istovremeno raditi na maksimalnom otklonu od tradicionalnih vrijednosti jeste paradoks u kojem se vrtimo već nekoliko decenija i koji nam ne daje nikakve rezultate.

Stav.ba