Aziz-aga Šehović: Uz konje živim svoj dječački san

Aziz-aga Šehović je Brčak kojeg mnogi prepoznaju po njegovom hobiju, ali i načinu života – jahanju na konjima.

Sigurno je svaki Brčak barem jednom godišnje susreo Aziz-agu kako prolazi sa svojim konjima kroz grad, ali on je poznat i znatno šire.

– Sve je počelo ponovnim dolaskom u BiH 

Rođen je 1951. godine kao Aziz Šehović, a na često pitanje ljudi otkud nadimak “aga”, kaže da taj nadimak nije dao samom sebi, nego da su ga ljudi tako prozvali.

Do 2009. godine živio je u inostranstvu, a onda se vraća u svoj rodni kraj, Brčko.
“Da ne bih sjedio dokon preispitao sam sebe čime bih se mogao baviti i odlučio sam da to bude konjarstvo, jer u meni čuči velika ljubav prema konjima”, kazao je u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

Najljepše epitete i riječi hvale daje svojoj prvoj kobili, po imenu Lady, koja je prva došla na njegovu ergelu, te tada kreće sa fijakerom i to postaje neki vid turističke atrakcije u Brčkom.

Iznosi kako je jedan konj kao nijedan u fijakeru, te da moraju biti dva ili četiri konja, “da pokažeš moć”.
Tako je upario Lady i dobio još šest konja šampiona, kako je on rekao.

– Konjički klub posjećuju najviše dijasporci 

Od 2016. njegov Konjički klub “Djeca vjetra” radi punom parom i konji koje ima ne mogu ispuniti tražnju jahača.

Trenutno je tamo pet konja, a Aziz-aga otkriva kako je nakon izdavanja njegove knjige posao još više zaživio i da planira angažovati još konja, a i volontera.

Najviše ljubitelja jahanja je iz dijaspore, koji ne mogu doći u svoj rodni kraj, bez da posjete ovaj konjički klub, jer onda “kao da nisu ni bili”.

Aziz-aga iznosi kako u BiH sve više postaje poznato tzv. “safari jahanje”, odnosno jahanje na duge rute, u kojem su angažovani konjički klubovi koji nude svoje konje zainteresovanim, od tačke A do tačke B.

Ipak, u našoj zemlji još uvijek nema dovoljno konjičkih klubova, dok u susjednoj Srbiji toga ne fali, ali Šehović se nada da će to postati još popularnije i da će mnogi jahači moći preći dobar dio Bosne i Hercegovine na konju.

“Ja sam sam jahao do Donjeg Vakufa pet-šest dana s konjima, tako da ja imam to veliko iskustvo, ali imam i konje koji su spremni za takve rute jahanja”, kazao je Aziz-aga.

– Na Ajvatovici redovno proglašavan najokićenijim konjanikom 

On je redovni posjetilac Ajvatovice te kaže kada je vidio 2000. godine koliko su tamo konjanici cijenjeni, odlučio je ići sa svojom Lady na taj put, iako je dotad mislio da će samo jahati oko Save.

“Ajvatovica za mene ima posebnu draž. Ja to ne mogu nikome opisati, ako nisi jahao na svom konju i otišao gore”, ističe Šehović te obećava da će njegovati ovu tradiciju dokle god ga zdravlje bude služilo.

On je na Ajvatovici nekoliko godina proglašavan najokićenijim konjanikom, s obzirom na njegove dobre konje, ulaganja u garderobu, ali i zbog činjenice što ljudi tamo cijene činjenicu da se oni žrtvuju na tom putu, jahanja po pet dana kroz Bosnu uz sve vremenske prilike.

Kaže kako su uvijek imali veličanstven doček i da to sve ne radi kako bi se proslavio, nego da doprinese imidžu grada, te mu je posebno drago što ga tamo svi zovu Brčak, a ne Aziz, jer “Aziz je jedinka, a Brčak dio nečeg većeg”.

“Biti na konju i jahati kroz svoju lijepu Bosnu je zaista neopisiv osjećaj”, objašnjava on.

– Zahvalan je Njemačkoj na penziji koju troši na konje 

Pošto je živio više godina u Njemačkoj, kaže kako je zahvalan za sve što mu je ta zemlja pružila, ali da ipak pripada ovdje i da tamo nikad nije bio sretan kao u svom Gluhakovcu i to objašnjava citirajući Aleksu Šantića: “Sunce tuđeg neba neće vas grijati…”

Često spominje kako mu je Njemačka podarila dobru penziju, koju nesebično dijeli sa svojim konjima, kupujući sve što im treba te dodaje kako je ovo jako skup hobi.

– Učešće u filmu o Ajvaz-dedi 

Trenutno je u produkciji film o poznatom Ajvaz-dedi, koji će se snimati na više mjesta, a neke scene će se svakako odigrati i u Pruscu, s obzirom na to da je na tom mjestu Ajvaz-dedo, prema legendi, učio dove da raspukne stijena.

Za film se priča da će biti najskuplji film u bivšoj Jugoslaviji, a bit će snimljen u tursko-bosanskoj produkciji, uz pomoć mnogih turskih sponzora.

Aziz-aga će i sam biti dio filmske ekipe, a za njega su režiseri čuli iz priča mnogih mještana Prusca, koji su izrazili želju da i on bude dio tog filma jer redovno dolazi na Ajvatovicu.

Raduje se tome što će stajati pored velikih glumaca, a posebno što će i njegovi konji biti dio toga.

Akos.ba