Memorijalni centar u Potočarima godišnje posjeti 100.000 osoba

Memorijalni centar Srebrenica – Potočari, nijemi svjedok srebreničkog genocida počinjenog u julu 1995. godine nad nedužnim civilima tog područja, od jula prošle godine do danas posjetilo je 103.000 ljudi iz cijelog svijeta, piše Anadolu Agency (AA).

Gosti iz Holandije, Turske, Njemačke, Italije i drugih zemalja uglavnom su tokom posjete Memorijalnom centru zapisali: “Ne ponovilo se”, “Rana krvari”, “Da se ne zaboravi”, “Nikad halaliti, nikad zaboraviti”…

Na jednom dijelu kompleksa su mezarje, musala i Zid sjećanja na kojem su ispisana imena 8.372 žrtve srebreničkog genocida, kao i bijeli nišani poredani jedan do drugoga. Tu su imena očeva i sinova i braće.
S druge strane bivša Fabrika akumulatora, nekadašnji gigant koji je zapošljavao oko 470 radnika, a danas spomen-obilježje na sve žrtve srebreničkog genocida. Fabrika akumulatora u Potočarima, zgrada iz predratnog doba koju je koristio Holandski bataljon UNPROFOR-a kao svoje sjedište 1994. i 1995. godine, mjesto je za koje su Srebreničani jula 1995. vjerovali da će naći spas, ali koje je većini njih postalo mjesto gdje su proživjeli posljednje trenutke svoga života.

Uredbom koju je 2003. godine donio visoki predstavnik Paddy Ashdown, utvrđeno je da ova lokacija treba pripasti Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari.

Memorijalni centar je zvanično otvorio bivši američki predsjednik Bill Clinton u septembru 2003. godine. Tog dana ukopano je 107 žrtava genocida.

“Memorijalni centar od jula prošle do jula ove godine posjetile su 103.000 gostiju. To je godišnji prosjek svih ovih godina kako postoji Memorijalni centar. Gosti dolaze iz svih dijelova svijeta iako bih izdvojio Holandiju, Italiju, Njemačku, Australiju”, pojasnio je direktor Memorijalnog centra u Potočarima Mersed Smajlović.

Česte su i posjete studenata iz cijelog svijeta, posebno Amerike.

“Iz Amerike dolaze studenti i učenici koji se ovdje bave i naučno-istraživačkim radom, pogotovo u julu. Oni pišu radove, pripremaju se za doktorate. Zanima ih Srebrenica, najviše zbog genocida koji se dogodio 1995. godine. Dolaze da vide šta se može desiti kada kod ljudi prevlada pomračeni um”, izjavio je Smajlović.

Posjetioci imaju priliku, pored sakralnog dijela Memorijalnog centra, obići i Spomen sobu, izložbu sa fotografijama porodica žrtava, lične predmete koji su pronađeni u masovnim grobnicama ali i pogledati svjedočenja preživjelih.

“Posjećuju i multimedijalnu sobu koju smo uradili u saradnji sa agencijom Sense iz Haga, pogledaju svjedočenja jer imamo oko 1.000 sati materijala. U objekti gdje se nalazi multimedijalna soba nalazi se i muzej sa 26 soba kojeg mogu da obiđu”, rekao je Smajlović.

Kako je kazao, još 2007. godine uradili su idejno rješenje za kompleks.

“Međutim, to mnogo košta pa smo se odlučili da idemo korak po korak. Kako budu dolazila donatorska sredstva tako ćemo i razvijati memorijalni kompleks”, istakao je Smajlović.

Smatra da je Memorijalni centar itekako bitan kako za Srebrenicu, Bosnu i Hercegovinu, tako i Evropu i svijet.

“Memorijalni centar u Srebrenici treba da bude mjesto sjećanja na sve žrtve genocida kako u Srebrenici, BiH tako i Evropi i svijetu ali istovremeno i mjesto opomene da se ovo zlo više nikada i nikome ne ponovi”, poručio je Smajlović.

Najprepoznatljiviji objekat unutar sakralog dijela Memorijalnog centra svakako je musala koja služi kao objekat za molitvu na otvorenom za pripadnike islamske vjeroispovijesti.

Tu su zapisane i riječi: “I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli Mrtvi su. Ne, oni su živi, ali vi ne znate. Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive, one koji, kad ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti”.

Najmlađa žrtva koja će biti ukopana u Potočarima ove godine je Osman Cvrk, rođen 1979. godine. On je u momentu ubistva bio maloljetan, imao je svega 16 godina. U zelenom tabutu maloljetnog Osmana nalaze se posmrtni ostaci koji su pronađeni na nekoliko različitih lokacija.

Konačan smiraj ove godine naći će i otac i sin, Zaim i Fuad Pilav. Ukopani će biti i braća Mujić, Fahrudin (25) i Zijo (28), te braća Isaković. Asim Isaković je u momentu kada je ubijen imao 20 godina, dok je njegov brat Kasim bio samo dvije godine stariji.

U Podrinje identifikacionom centru u Tuzli nalazi se još 140 identificiranih žrtava, ali uglavnom zbog nekompletnosti posmrtnih ostataka porodice se još nisu odlučile za ukop. Među njima je 38 žrtava koje su zvanično identificirane i DNK analizom i od strane porodica, a ostali samo na temelju DNK analize.

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je smiraj pronašlo 6.610 žrtava genocida, a traga se za još više od 1.000 nestalih Srebreničana.

Posmrtni ostaci žrtava genocida pronađeni su na oko 150 različitih lokaliteta, od čega je više od 70 masovnih grobnica. Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.

Akos.ba