Budi rahat insan
Čovjek je, kako nas tome uči Kur’an, stvoren kao „nejako biće.“ I zbilja on je, bez obzira da li živio na vrhuncu uspona neke civilizacije ili u njenom začetku, uvijek pokazivao znake svoje slabosti, ponajprije kroz strah. Strah od života i onog što život nosi, strah od bolesti, strah od starosti, strah od smrti.
On se boji neimaštine i kada je u neimaštini, a boji je se i kada je u izobilju – boji se da ga ne izgubi. Nije zalud rečeno da mnogi ljudi od svoga bogatstva imaju samo strah da ga ne izgube. U želji da osujete zlosretni tok sudbine budućih događaja, koji usput kažimo ničim nisu potvrđeni, jer dešava se samo ono što Allah hoće da se desi, čovjek je gradio zidove, podizao brane, uspostavljao sisteme zaštite kako na mikro tako i na makro planu, pojedinačnom tj. nacionalnom. U tom konceptu samozaštite ulažu se ogromna sredstva, ne žale ih ni pojedinci, ne žale ih ni nacionalne politike. Tako se npr. posljednjih dana govori o izgradnji „savremenog“ centra u kojem bi bili smješteni pojedini slojevi društva u slučaju Smaka svijeta. Veći humor od ove vijesti je njena sestra bliznakinja – želja bogatih zapadnjaka za naseljenjem Marsa onda kada Zemlja više ne bude bila uslovna za život.
„Ono što te je zadesilo, nikako te nije moglo mimoići,
a ono što te je mimoišlo, nikako te nije moglo zadesiti“ – ne vode
li nas ove riječi Poslanika a.s. upravo u tom pravcu?
Od svih čovjekovih strahova najbolji šićar osjećaju osiguravajuće kuće, vojna industrija i sve druge organizacije i ustanove koje se ne malo bogate na račun istih. Pa i sam čovjek na račun „crnih“ nadolazećih dana formira „crni fond“ koji bi ga trebao zaštiti od nesreće, pri tom uskraćujući sebi i ono malo rahatluka kojeg je zaslužio u ovoj sveprisutnijoj utrci sa vremenom i imetkom, ne pitajući se niti jednog trenutka, zar ti „crni“ dani ne bi mogli biti recimo „bijeli“?
Ali istini za volju malo je i vijesti koje govore o pozitivnim kretanjima u društvu. Sve se vijesti svode na „crnu hroniku“, jer za bijelu mjesta nema. Govori se o otkazima s posla (kojih uistinu ima), a ne govori se o novim zapošljavanjima kojih takođe ima. Govori se o bolestima, a ne i izliječenim ljudima od raznih bolesti, pa i onih neizlječivih, govori se o mraku, a niko da upali barem svijeću, govori se i o džehennemu, a niko da nam odškrine vrata dženneta, govori se i o Allahovoj kazni, a sve slabije o Allahovoj milosti. Kao da su i govornici i slušaoci pretplaćeni na pesimizam, a ne optimizam.
Dakle svaki sistem i (skoro) svaki čovjek na buduće događaje kojima ne zna ni tok ni pritoku gleda manje-više sa pesimizmom. Na račun tog masovnog pesimizma i straha od nadolazeće budućnosti pojedinci i kompanije u sadašnjosti žive vrlo lagodno. Obzirom da su muslimani cijelog svijeta dio ovog čovječanstva i da oni svoja uvjerenja usklađaju sa učenjima Islama, ili bi barem tako trebalo biti, logičnim se postavlja pitanje kako Islam gleda na čovjekovu težnju za osiguravanjem njegovog zdravlja, imetka, zapravo svega onog što život čini životom. Namjera nam nije upuštati se u šerijatske rasprave po tom pitanju, već kroz nekoliko jednostavnih i vjerodostojnih primjera ponuditi islamski pogled na pomenuto pitanje.
U Islamu nema mjesta defetizmu, ali ni naglašenom pesimizmu niti optimizmu. Islam je put
sredine, umjerenosti koji čovjeka ne uvjerava u pozitivan ishod svih stvari, ali ga ne ostavlja bez nade. Kur’anske poruke u smislu „Allah strašno kažnjava“, kao i „Allah je neizmjerno milostiv“ lijepa su potvrda pomenutoj tvrdnji. Pogled u nadolazeću budućnost Islam je trasirao šestim imanskim šartom (vjerovanjem da se sve, dobro ili zlo dešava Božijom voljom, a koje je već odavno zapisano u Knjizi) i tevekkulom – pouzdanjem u Boga. Ovaj prvi znak uči čovjeka da se u životu nešto neće desiti zbog crne mačke, zbog leta ptica, zbog položaja ove ili one zvijezde, već zbog volje Božije, a drugi znak nas uči da je Bog na našoj strani i da ono što nam se desi uvijek rezultira dobrom, ma kako ono u početku izgledalo loše. Tevekkul djeluje na principu „vezanja deve“ čime se aludira na poznati slučaj poslaničke poduke jednog beduina kada mu je Poslanik a.s. kazao: „Sveži devu, pa se u Allaha pouzdaj“, tj. učini sa svoje strane sve što možeš i onda se pouzdaj da će Allah usmjeriti stvari da se kreću tvojim željenim tokom.
Islamsko djelovanje po ovom pitanju može se shvatiti kao preventivno. Ono što danas u modernom svijetu izaziva bolesti različitog tipa (depresiju, neurozu, psihićke poremećaje itd.) izazvanim ponajprije zbog straha od budućih događaja, Islam je kod svojih sljedbenika otklonio „na vakat“: „Ono što te je zadesilo, nikako te nije moglo mimoići, a ono što te je mimoišlo, nikako te nije moglo zadesiti“ – ne vode li nas ove riječi Poslanika a.s. upravo u tom pravcu. Ako ni one nisu dovoljne onda bi njegove sljedeće poruke, upućene prije svega mladiću Abdullahu ibn Abbasu, a samim tim i svakom drugom čovjeku, pripadniku njegova Ummeta, trebale odgovoriti na mnoga pitanja: „O, mladiću, znaj, kada bi se cijeli svijet udružio da ti pribavi neku korist, a Allah ti je nije odredio, neće u tome uspjeti, a kada bi se cijeli svijet udružio da ti nanese neku štetu, a Allah ti je nije odredio, neće u tome uspjeti“. Uistinu u vjerničko srce ove riječi unose potreban mir i sigurnost. Dodamo li njima klanjanje namaza, redovno učenje Kur’ana, kao i učenje zikrova koji se od Poslanika a.s. prenose da ih je učio u različitim situacijama ta smirenost u srcu postaje još prisutnija a mirniji pogled na stvari koje se dešavaju oko nas postaje bistriji. Ipak, o svojoj sigurnosti musliman treba voditi računa, a najpodesniji načini za to su oni koji svoje utemeljenje imaju u islamskom učenju. Zato i preporučujemo sljedeće:
Svoj imetak osigurajte zekatom, svoje tijelo sadakom, a svoje zdravlje postom i umjerenom nafakom. Svoju dušu zikrom i Kur’anom, a sebe dovom i namazom. Produžite si život posjetama rodbini, i ne požurujte „dobro“ i „zlo“, pustite da se samo dogodi. Zaštitite sebe od zla drugih, ali i druge zaštitite od vlastitoga zla. Budi u miru u sebi sa sobom, pa će te biti u miru i izvan sebe – sa drugima. Osigurajte budućnost svojoj djeci čuvajući ih od sadašnjosti. Svoje danas osigurajte granicama današnjega dana, a svoje sutra granicama sutrašnjeg. I ma šta da vam se desilo, jučer, danas ili sutra, dobro ili zlo, zapamtite: „Ono što vas je zadesilo nikako vas nije moglo mimoići, a ono što vas je mimoišlo, nikako vas nije moglo zadesiti“ (Hadis). Zato, „U dobru se ne uzvisi, a u zlu ne ponizi“.
Autor: Edin Memić
preporod.ba
