Anomalija društvenih mreža

Vjerovatno ste pročitali na društvenim mrežama da je jedan imam u Egiptu učeći ezan za sabah namaz, umjesto riječi koje se dodaju na sabahski namaz „namaz je bolji od spavanja“ proučio „namaz je bolji od facebooka“.

Naravno, neopravdan je takav postupak a shodno slijedećem slučaju:

Halifu Omera r.a. su upitali: „zašto i dalje užurbano hodamo oko kabe s otkrivenim desnim ramenom, toliko nakon smrti Allahova Poslanika a.s. i kada više Islam nije u opasnosti?“ Omer r.a. im je odgovorio: „Mi ništa nećemo prestati raditi, što smo radili i za vrijeme dok je Allahov Poslanik a.s. bio sa nama“.

Pojašnjenja radi, srž užurbanog hoda prilikom činjenja tavafa i otkrivanje desnog ramena, navodi se da su Mekkelije za vrijeme Poslanika a.s. nakon povratka iz Medine, počeli govoriti kako su muslimani tokom svog boravka u Medini oslabili, te je Allahov Poslanik a.s. čuvši za to, naredio muslimanima da prilikom obavljanja tavafa užurbano hodaju i da otkriju svoje desno rame, pokazujući na taj način svoju snagu.

Iako je namjera egipatskog imama neupitna i njegova zabrinutost opravdana, musliman je obavezan poštovati ustanovljene principijelne norme i nikako ih ne podčinjavati izmjeni niti nadopuni, za razliku od ibadetskih normi muamelata gdje postoji neodložna potreba za ummet odnosno društvo ili idžma’ uleme.

Čovjek je društveno biće, sklon dobročinstvu i suosjećanju ali zbog sljepoće i zaljublenosti u svoje „ja“, a više iz neznanja, nerijetko proizvod njegovih akcija biva neželjen ishod. Prema Fowleru, čovjek od rođenja do smrti prolazi kroz sedam etapa u svom religioznom razvoju. Treća etapa o kojoj Fowler govori je „Mitsko-rječita vjera i imperijalno ‘ja’“, to je period od 8-12. godine čovjekova života, lično „ja“ se u tom periodu probija u željama i interesima, a interesantno je poimanje Boga u tom periodu, On je onaj koji za dobro nagrađuje a zlo kažnjava. Što je nadasve pomenuto pa i namjera spomena Fowlera i sedam etapa, je konstatacija da mnogi cijelog života ostanu na ovoj razini svog religioznog razvoja.

Čovjek, koji daje svoje mišljenje, razmatranje, pa i zaključke, kur’anski imperativ „uči, čitaj s imenom Gospodara svoga“, ne smije biti dobrovoljni osnov. Čovjek je obdaren razumom i mogućnošću spoznaje, pa kao takva kompleksna božanska tvorevina, kao zastupnik ili povjerenik Gospodara na zemlji, obavezan je doprinositi sveopćem miru, harmoniji i blagostanju, propagirajući i zastupajući Božiju riječ koja neodstupno vodi pomenutom cilju.

Mnogo se piše, govori i upozorava o štetnosti društvenih mreža, ali uporedo i o njihovim koristima. Većinom, kontekst pisanja o štetnostima obuhvata mlađe naraštaje, na koje pak impakt štete društvenih mreža ima slabiji utjecaj od utjecaja na „zrele“ osobe tridesete decenije i starije. Upravo te osobe, po hijerarhiji, štetan utjecaj koji je njih zahvatio prenose na mlađe naraštaje, na nivoe ispod. Te su osobe predvodnici svojih zajednica, džemata, općina i drugih društvenih namjesničkih i utjecajnih pozicija, prvenstveno to su roditelji.

Jedna studentica Pedagogije u svome diplomskom radu je dobro zapazila, pisajući da je profil na društvenoj mreži poput lične karte, gdje korisnici objavljuju svoje lične podatke, dijeleći informacije o sebi te svojim željama i poslovima, gdje objavljuju fotografije sebe, svoje porodice, prijatelja i drugih. Na taj nači, ističe ona, mnogo se može saznati o određenoj osobi, njezinom životu te odnosu sa drugima.

U kontekstu ovog pisanja, mogla bi se reći da mnogi profili društvenih mreža, često nesvjesno otkrivaju ono što bi inače sakrili u svojoj „ličnoj karti“, ističući svoje loše karakterne osobenosti. Jedna od takvih, svakako se može uvrstiti i učestali napadi na neimene osobe, a koje su najčešće u kontekstu poznate određenom broju čitalaca. Iako te osobe koje koje bivaju prozvane, zaslužuju prijekor, nije dobro to činiti zbog širine čitalačke publike i njihove raznolikosti. Nije dobro, ako u svojoj listi prijatelja na društvenoj mreži osoba ima maloljetnih, drugačijih vjerskih, političkih ili bilo kojih oprečnih stavova i ubjeđenja, pisati kako je neka osoba pokvarenjak, licemjer, izdajica i drugo, pa makat oni i bili pokvareni, licemjerni itd. Sve bi trebalo imati svoje mjesto, vrijeme i društvenu okolinu. Kroz životopis Poslanika Muhammeda s.a.w.s., nalazimo da je bio jako obazriv u komunikaciji sa ljudima, i najčešće je promovirao milost, rekao je: „Nećete biti vjernici sve dok ne budete milostivi.“ ‘Allahov Poslaniče’, rekoše ashabi, ‘svi smo mi milostivi’! ‘Ne mislim na milost čovjeka prema bližnjem, to je milost prema svim ljudima.“ (Taberani)

U drugom hadisu stoji: „Blago onom ko je skroman u obilju, ko je pažljiv i blag prema vjernicima, ko je milostiv prema slabim i siromašnim i ko se druži sa učenim i mudrim.“ (Taberani)

Poslanik Muhammed s.a.w.s., jako je pazio na individualne mogućnosti osobe, pa je različitim ljudima pristupao sa različitim zahtjevima i savjetima. Historičari i mnogi uglednici su odavno zaključili da se Islam nije širio prvenstveno mačem, to Mahatma Gandi, poznati indijski vođa potvrđuje svojom nedvojbenošću, naprotiv, ističe jednostavnost Poslanika Muhammeda s.a.w.s., preciznost, ispunjavanje datih obećanja, odanost prijateljima, privrženost sljedbenicima, hrabrost i njegovo apsolutno pouzdanje u Gospodara tokom izvršavanja svog poslanstva. To su osobine za koje Gandi smatra da su presudno krčile put Islama.

Prof. Mehtić, ističe da čovjek svojom ohološću, držeći se tako boljim i višim od drugoga, može dovesti do ironičnog stava, a ironije dalje vodi sarkazmu i cinizmu, što smo svakako očevidci na društvenim mrežama nerijetko. Ironijom piše Mehtić, druge ponižavamo, izrugujemo, vrijeđamo a sebe uzdižemo, zapravo, želimo mučiti drugoga.

Bilo bi korisno kada bi čovjek na svoj profil na društvenim mrežama gledao kao na svoj obraz, što se kod Bošnjaka često potencira i bar u govoru nastoji da se očuva, „ne ukalja“.

Zaista, u kontekstu koristi i štete, a nikako u kontekstu dozvoljenosti i zabranjenosti, društvene mreže se mogu usporediti sa konzumacijom alkohola. Općepoznato je da alkohol sadrži i korisne supstance pa i sveti tekst Kur’ana o tome govori, ali ističe da je šteta veća. Takav je slučaj i sa društvenim mrežama. Ne samo, konkretan primjer pomenut u tekstu, već i brojne druge anomalije kao što su prenošenje odnosno „šerovanje“ netačnih informacija, tekstova a koji su „teškog“ ratnog, bolesnog sadržaja, što na mnoge čitaoce djeluje dalekosežno loše, što je i očito po ulicama i mahalama, manjak neraspoloženja na licima, bezosjećajnost. Često se u usmenoj predaji onoh koji su proživjeli ratno stanje pominje kako su čak i tada ljudi bili sretniji, ozarenijih lica nego danas. Teško je bez opsežnog istraživanja zaključiti da tomu je mnogo pridonijelo do sada pomenute anomalije društvenih mreža, no svakako kao jedan od čimbenika je neisključivo.

Piše: Sedin Duranović

Akos.ba